Kako Crna Gora izgleda nakon gotovo deceniju nakon obnavljanja nezavisnosti u punom kapacitetu, koliko su snažni temelji, koliki je nacionalni osjećaj pripadnosti Crnoj Gori, koji su ključni izazovi na putu daljeg jačanja crnogorskog nacionalnog identiteta? Ovo su pitanja koja su otvorena na okruglom stolu „Crna Gora i crnogorski identitet u budućnosti“, na kome je između ostalog istaknuto da se godinama dovode u pitanje međuvjerski odnosi, osobena crnogorska nacionalna kultura pa i društvo socijalne pravde.
Crnogorski nacionalni i kulturni identitet nije zastupljen u javnosti, odnosno o crnogorskom identitetu se najčešće razmišlja u situaciji kada ga treba odbraniti od onih koji ga ugrožavaju ili kada se lamentira nad stanjem u kojem se taj identitet nalazi, konstatovao je istoričar Živko Andrijašević na okruglom stolu pod nazivom „Crna Gora i crnogorski identitet u budućnosti“ koji je upriličen povodom predstojećeg Dana državnosti 13. jula:
„Bavimo se sopstvenim identitetom, često ili najčešće, kada nas neko nedobronamjeran ili politički tendenciozan na to podstakne, ili kad nam se učini da je slabost našeg identiteta uočljivija nego njegova snaga. Ovakvim pristupom prije svega zanemarujemo kritičko mišljenje o sopstvenom identitetu, zanemarujemo njegovo istraživanje i naravno zanemarujemo razmišljanje o njegovoj sadašnjosti. Jer nas potreba da ga odbranimo od onih koji negiraju njegove temelje u prošlosti neminovno vuče u istoricizam. I nagoni da o identitetu mislimo rezonima prošlosti a ne rezonim sadašnjosti u kojima taj identitet živi.“
Problem crnogorskog identiteta je u tome što nema svoje nezavisne uticajne institucije bilo političke ili vjerske, a koje nisu vezane za državne institucije. Crnogorski identitet je praktično prigrabio i poistovjetio se sa državnim institucijama, što taj identitet dovodi u opasnost da se ponovi situacija iz 1989 godine kada je identitet ostao bez institucija:
„Državne institucije su, htjeli mi to priznati ili ne, uvjek rezultat političke volje. I one će brinuti o crnogorskom identitetu u onoj mjeri u kojoj crnogorski identitet kao politički činilac utiče na njihovo formiranje i na njihov sastav. Ja postavljam pitanje što će se desiti onoga trenutka kada crnogorski identitet ne bude dominantni činilac političke volje i ideologije koja određuje državne institucije? Šta će se desiti sa crnogorskim identitetom kada ostane bez tih državnih institucija?“
Publicista Stevo Vučnić je ocjenio da je između ostalog ugrožena nezavisnost države, od manjka patriotizma i nedostatka nacionalne svijesti:
„Patriotizam je nažalost kod većine građana na najnižoj skali vrijednosti. Ta činjenica je uznemiravajuća i zastrašujuća jer nedostatak nacionalne svijesti kod građana je sam po sebi prijetnja nezavisnosti. Kultura elite i većine stanovništva očituje se prezrenjem kulturnih vrijednosti i očituje se kroz kič. Nameće se jedan kulturni model folklornog kiča i tako poništava jedan autentični kulturni model koji je bio prisutan u Crnoj Gori. Naročito u temeljnim oblicima u muzici i arhitekturi.“
Profesor Živko Andrijašević:
„Očigledno je da crnogorskom identitetu treba novi program. One institucije i one ideje koje su vodile taj program od početka devedesetih godina 20. vijeka, koje su bile kičma da kažem pokreta za obnovu crnogorske državne nezavisnosti danas su se našle u tuđem vremenu.“