Crna Gora: Protestima do državljanstva
(Crna Gora: Protestima do državljanstva)
Predrag Tomović
Crnogorci koji su 1991. godine izbjegli iz albanskog mjesta Vrake, završili su višednevne proteste ispred zgrade Skupštine Crne Gore ali poručuju da neće odustati od borbe za dobijanje crnogorskog državljanstva na koje čekaju dvadeset godina.
Posljednjeg dana protesta uputili su pismo predsjednicima države, Skupštine i Vlade od kojih traže da se sastanu i nađu rješenje za njihov status.
Dve hiljade Crnogoraca iz Vrake ne razmiju zašto država ne želi da ih prihvati kao svoje građane jer su joj lojalnost pokazali tokom dvije decenije koliko traje njihov status apatrida, odnosno ljudi bez države.
Kada sa pravnog cijeli slučaj preselimo na teren života čovjeka bez države i njenog državljanstva neminovno govorimo o problemima i preprekama sa kojima se Crnogorci iz Vrake suočavaju.
Ne razumiju ni zašto se crnogorske institucije, a posebno Vlada prave nijeme i gluve kada je u pitanju njihov status.
Trenutan status Crnogoraca iz Vrake je da su stranci sa stalnim nastanjenjem. No, oni su taj status imali i prije 20 godina a država ignoriše i njihovu spremnost da se odreknu albanskog u korist crnogorskog državljanstva.
Blagoje Zlatičanin čiji su preci bili predstavnici jedne od najstarijih staropodgoričkih familija ima svoje viđenje zaštio ih ova država i njena vlast ne žele.
"Vlast Crne Gore apsolutno nema volje da se uhvate u koštac sa rješavanjem našeg problema a naš glavni problem je pitanje identiteta. Ni nakon 20 godina mi ne možemo da postanemo ono što smo iskonski bili i što ćemo ostati – Crnogorci. Ono što smo mi u Albaniji sačuvali i tokom turske vladavine i vladavine Envera Hodže i gdje su mnogi naši ostavili kosti da bi sačuvali identitet, paradoks je da sada to isto ne možemo ovdje da zaštitimo. Ali uspjećemo", kaže on.
Do prošlog petka niko od predstavnika državnih institucija nije želio da ih primi i porazgovara o njihovom problemu i zahtjevima. No u petak , pred odlazak na godišnji odmor primio ih je ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović.
Ni nakon tog razgovora nije bilo razloga za optimizam crnogoraca iz Vrake.
Crnogorci iz Vrake
Sa ministrom se susrela i Branka Krstović koja je imala tri godine kada je iz Albanije došla sa porodicom i sunarodnicima u Crnu Goru.
"Rekla sam ministru Brajoviću kako bi se on osjećao da je na mom mjestu , da okači svoju diplomu pravnika na zid i da je tako gleda do kraja života. Jer znate i sami da bez državljanstva ne mogu da radim ni u jednoj državnoj instituciji".
RSE: Šta vam je on na to rekao?
Krstović: Shvatam ja vas potpuno.
"Mogu reći da je to najveća pravna laž u Crnoj Gori da Crnogorci iz Vrake nijesu stekli pravo na sticanje državljanstva po postojećem zakonu o državljanstvu. Zašto? Svi oni koji su došli 1991. godine, svi su ispunili uslove za sticanje državljanstva po važećem zakonu, odnosno po članu 8. tog zakona jer su svi tu neprekidno preko 10 godina. Prema tome , tvrdnje MUPa da oni treba tek da dobiju status stranca pa tek onda nakon 5 godina steknu pravo na prebivalište , pa na državljanstvo je jedna najstrašnija ujdurma koja nema nikakvog pravnog, moralnog ni političkog opravdanja", kaže Mitrić.
Da je nečija namjera da Crnogorci iz Vrake ne dobiju državaljanstvo Crne Gore pokazuje i činjenica da se MUP oglušio o nekoliko presuda Upravnog suda u njihovu korist, a da je na kraju blokirana mogućnost da taj sud donese i konačnu presudu o tom slučaju.
"Iako Upravni sud ima mogućnost da kada upravni organ dva ili tri puta odluči nezakonito a Upravni sud poništi to rješenje na osnovu naše tužbe koju sud usvoji, on ima pravo da po nekom članu iz zakona sam odluči umjesto organa uprave i da ta presuda njima služi kao dokaz za to. Na žalost , neko je to zakočio u Upravnom sudu i to je za mene veliko iznenađenje jer je Upravni sud jedan od rijetkih koji je vrlo principijelan u svom radu", kaže on.
Kada sa pravnog cijeli slučaj preselimo na teren života čovjeka bez države i njenog državljanstva neminovno govorimo o problemima i preprekama sa kojima se Crnogorci iz Vrake suočavaju.
Šta je tokom odrastanja u Crnoj Gori bez državljanstva najteže palo našoj sagovornici Branki Krstović?
"U osnovnoj i srednjoj školi što me je najviše pogodilo je to što nijesam mogla da idem na ekskurzije sa mojim drugovima i drugaricama. Nijesam imala ni pasoš niti bilo koji drugi dokumenat da bih mogla da odem", kaže ona.
