Korupcija, nepotizam, protekcionaštvo, prevare nijesu neuobičajene pojave u crnogorskom društvu, a da je tako upozoravaju nas u kontinuitetu sa nekih domaćih i međunarodnih adresa. I dok po mnogima u društvu nema volje da se suoči sa tim pošastima, malo ko se pita kako je odrastati u takvom ambijentu.
Kako se crnogorski tinejdžeri suočavaju sa korupcijom i drugim "vrijednostima tranzicije“ i kako one utiču na njihov život, pogled na budućnost i zajednicu u kojoj žive.
Koliko ste puta do sada čuli priče o podmićenim ljekarima i pacijentima koji su bili prinuđeni da ih potplate kako bi dobili lijek ili što prije otišli na operaciju? Nešto slično desilo se Nikoli Topaloviću iz Pljevalja kada mu se razboljela baka koja je danima u bolnici ležala bez odgovarajuće terapije.
Sjeća se da je njegov stric od doktora tražio objašnjenja i zahtijevao dalje pretrage kako bi porodica znala konačnu dijagnozu.
„Doktor mu je", kaže Nikola, "odgovorio kako aparat potreban za te testove trenutno nije u funkciji, ali da bi on mogao nešto da sredi, ali bi ta usluga malo koštala. Meni tada kao 13 godišnjaku nije bilo jasno zašto bi to nešto koštalo. Nijesam tada shvatao kako svijet danas, na žalost funkcioniše. Moj stric je naravno odbio da plati doktoru, odnosno da ga podmiti. Izmislio je priču kako je snimio cijeli razgovor i kako će sve da preda policiji dok je doktor zabrinuto govorio kako on to ne smije da uradi i da je siguran da je to sve izmislio. Ali moj stric je bio veoma ubjedljiv, jer je narednog dana moja baba premještena u najbolju sobu i odmah dobila neophodnu njegu a taj aparat je magično proradio“
U vremenu kada znanje i fakultet nijesu mjerilo vrijednosti i kada korupcija prilikom zapošljavanja ostavlja duboke posljedice po sve, a naročito mlade, Sandra Rabrenović iz Bijelog Polja pronalazi motivaciju za studiranje. Sandru nije pokolebala ni priča njene sestre, inače magistarke koja je tri puta odbijana za posao jer su drugi, lošiji kandidati imali vezu.
Doživjela je šok kada je njena sestra odlučila da prihvati posao prodavačice u marketu.
„Nakon početnog šoka razumjela sam zašto je to uradila. Ona je svjesna osoba, bila je i tada svjesna situacije i svojih odgovornosti prema porodici koju je morala da izdržava i bila je čvrsta u toj odluci. Mislim da u životu svakog čovjeka postoji taj trenutak kada mora da odreaguje zrelije nego što u stvari jeste. Tada je i ona pokazala svoju zrelost i svoju snagu i mislim da to treba da bude lekcija svima nama o tome da je to samo jedna faza u životu koja je prolazna a da ćemo prolaziti kroz mnogo drugih faza u životu“, kaže Sandra.
Zlatan Tutić je srednjoškolac iz Rožaja koji je varao na testu iz fizike. Iako je kako sam priznaje razmažen i kako je u porodici uvijek bilo po njegovom, nakon tog iskustva kao da se probudila griža savjesti pa su uslijedile neprospavane noći. Nakon suočavanja sa sobom Zlatan odlučuje da prizna i drugima ali što je najvažnije i sebi da je uradio nešto što nije u redu, a zatim i da okrene novi list i ubuduće igra pošteno i na znanje.
„Otišao sam kod profesorice u učionicu i saopštio joj da želim da porazgovaramo o testu. Ona je odgovorila da tu nema šta da se priča, jer sam uradio test najbolje od svih. Ja sam joj kazao da sam taj test uradio, ali ne na pravedan način i sve sam joj ispričao. Očekivao sam šok, kritiku i poziv da roditelji dođu u školu. Dogodilo se nešto potpuno drugačije, pružila mi je ruku i rekla da sam bio veoma hrabar kada sam joj saopštio te stvari. Rekla je da ću naravno biti kažnjen za prepisivanje, a onda me pitala kako se osjećam nakon te moje ispovijesti? Sada se osjećam dobro, bio je moj odgovor. Neka te taj osjećaj prati cijeli život, bila je njena opaska. Od toga dana ja više nikada nijesam prepisivao na testu, ispunjavam sve svoje dužnosti i postao sam odgovoran prema onima koji čine sve za moje dobro i koji me vole“, seća se Zlatan.
Kada su svi protiv vas i ubjeđuju vas da nijeste u pravu treba naći snage i pobijediti nepravdu.
Na taj korak odlučio se Benjamin Sukalić iz Ulcinja koga je zaboljelo to što su se profesorice istorije i direktor škole oglušili na njegov protest protiv nekih učenika koji su varali na testu dok su on i drugi učenici morali da provode sate pripremajući se za polaganje. Kada su uporno tvrdili da nije u pravu, Benjamin se nije povukao nego je odlučio da bojkotuje omiljeni predmet i više nije dolazio na časove istorije. Istoriju je polagao pred državnom komisijom i dobio čistu peticu.
Bio je ponosan na sebe...
„Dobio sam tu neku unutrašnju snagu i rekao sebi idem do kraja makar izgubio sve i napustio školu. Na kraju sam došao do toga da meni ta ocjena uopšte nije više bila bitna. Bila mi je važna ta životna lekcija koju sam učio da ako se boriš za istinu do kraja možeš da postigneš sve. I ako se boriš protiv moćnih ljudi znaj da niko nije svemoćan“, poručuje Benjamin.
