Crnogorske preduzetnice: Izvor finansiranja ključni problem

U Evropskoj uniji žene čine više od 30 procenata poslovne zajednice, dok je u Crnoj Gori taj postotak znatno manji i bliži se dvocifrenom broju od deset odsto. Zašto je to tako, brojni su razlozi. U slučaju Crne Gore, tradicija je važan činilac, jer žene nose teret brige o porodici, teže balansiraju poslovne i privatne obaveze, a nailaze i na neodobravanje kada zagaze u "mušku teritoriju". Otežan im je pristup finansiranju i obuci, a samopouzdanje teše i nepostojanje uzora.

Neutabanim stazama u poslovne poduhvate krenule su tri naše sagovornice koje s upornošću uspješno odolijevaju preprekama u vođenju biznisa koje uspješno vode.

Kada se prije skoro tri decenije odlučila da u Podgorici otvori prvu, privatnu hemijsku čistionu, Edita Klajn se suočila sa neznanjem i predrasudama okoline, komšija, pa joj je za pribavljanje dozvola trebalo čitavih dvije godine.

"Imali sam najveći problem sa neznanjem ljudi šta je to uopšte hemijsko čišćenje. Bilo je komšija koje su govorile da će to da bude veći zagađivač okoline nego što je kombinat Aluminijuma. Dvije godine sam čekala da dobijem dozvolu za rad", kaže ona.

Početne prepreke nijesu slomile Editin preduzetnički duh naslijeđen iz porodice koja je generacijama u Varaždinu, posjedovala sopstevni biznis. Ona danas vodi lanac hemijskih čistiona i poslije skoro tri decenije iskustva kaže da je tradicija i dalje najveća prepreka za ženu koja želi da uplovi u poslovne vode.

"Muški su dominantniji u Crnoj Gori. Najveći problem je što muž omalovažava ženu i to je šteta jer ima dosta žena koje su jako napredne, pametne, vide daleko i hoće da idu u posao pa se moraju duplo boriti", ističe Klajn.

Mirjana Babić je staru recepturu proizvodnje sapuna od maslinovog ulja prilagodila današnjim potrebama, pa je njen proizvod jedan od zvaničnih suvenira Crne Gore. Tradicionalna uloga majke i supruge i za ovu preduzetnicu je izgovor za neulazak u biznis. Mirajana, međutim priznaje da je žena u Crnoj Gori i dalje prinuđena da bira između porodice i biznisa, te da joj društvo i država ne pružaju potporu u vidu servisa za, recimo, brigu o djeci.

"Ženama preduzetnicama radni dan počinje u sedam i završava se u jedan. Mi zadovoljavamo i kuću i posao. Tako praktično žongliramo. Preduzetnik gleda da što više iskoristi radnika a država ga ne podstiče u mjeri da može da plati bolovanje niti da participira u vrtiću da oslobodi ženu da bi ona mogla da se više posveti karijeri", smatra Babić.

Otežano finansiranje je ozbiljna prepreka biznisu, u Crnoj Gori i zbog činjenice da se žene i dalje odriču nasljedstva u korist muških članova porodice. Istraživanja rađena na ovu temu ukazuju da su žene u malom procentu vlasnice nekretnina, svega šest odsto nepokretnisti uknjiženo je na njih, neumoljiva je statistika. Odricanjem od nasljedstva žene vežu sebi ruke za vođenje svog biznisa, jer nemaju čime pokriti zajam u banci za početak poslovanja.

"Malo koja porodica je spremna da uloži u ženin rizik. Ako se stavi hipoteka na stan ili u nešto što nije njeno nema mogućnosti zato što nije njeno i nema sa čim da garantuje. Ne moraju ti krediti biti veliki ili podsticaji, ali mora da se nađe sistem da budu bez garancija sa imovinom", ukazuje Babić.

Izvor finansiranja je i za Tamaru Pelević ključni problem. Ona je po završenim studijama dizajna u Italiji, te godina šegrtovanja odlučila da biznis ručne izrade sandala, nastavi u Crnoj Gori. Tamara zanatom kojim se rijetko bave žene izaziva istovremeno, i podozrenje i poštovanje njenih muških s obje strane Jadrana.

"Na italijanskom ne postoji riječ za ženu zanatliju ili za obućara u ženskom rodu što već kod njih pokazuje taj sterotip, a također i kod nas obućari me gledaju sa poštovanjem zato što radim ovu vrstu posla zato što oni znaju koliko je ovaj posao težak", tvrdi Pelević.

Zahvaljujući velikoj upornosti, podršci porodice te ogromnoj ljubavi prema poslu, ova majka dvoje djece, namerna je da posao proširi proizvodnom linijom, ali prepreka su finansije i nedovoljan podsticaj države.

"Ne mogu da kažem da kao žene imamo pomoć. Meni je više puta zatrebala pomoć, ali nisam znala kome da se obratim. Problem je što niko nema sluha a nama preduzetnicama ne trebaju milioni eura. Nema mnogo preduzetnica, naročito nas malo ima koje se bave malom vrstom proizvodnjom. Mi bismo da i uvećamo proizvodnju, ali nemamo nikakvu pomoć", zaključuje Tamara Pelević.

Istraživanja kažu da su preduzeća koja vode žene u Crnoj Gori manja od onih na čijem su čelu muškarci, da manje izvoze, ali i da su žene obazrivije kada je riječ o zaduživanjima. Preduzeća kojima rukovode žene se razvijaju polako, kada postoji dobra vjerovatnoća za uspjeh, kao i onda kada im porodična situacija dozvoli da dugo ostaju na poslu. Stoga su im, poručuju sem dobrih ideja, želje i upornosti, potrebne i prilagođene mjere podrške.