Fizički napadi i napadi na imovinu medija koji nijesu po ukusu vlasti već godinama nijesu rijetkost u Crnoj Gori. Ti slučajevi uglavnom ostaju nerasvijetljeni ili se istraga okončava u fazi u kojoj se ne daje odgovor na pitanje ko je stvarni naručilac napada.
Istraga oko spaljivanja troje službenih auta dnevnika Vijesti do danas nije dala rezultate a nadležni su bili požurili da saopšte da se radi o izolovanom incidentu, što je naišlo na oštre reakcije uredništva koje tvrdi da se na taj način priča razvodnjava i gura pod tepih.
Iskustvo govori i da su druge istrage u slučajevima, sa mnogo drastičnijim posljedicama, dale gotovo nikakve ili vrlo površne rezultate.
Nakon punih sedam godina od ubistva Duška Jovanovića iza rešetaka se nalazi samo jedan izvršilac dok su njegovi partneri i eventualni nalogodavci na slobodi.
Prvi čovjek podgoričkog Dana Mladen Milutinović kaže da i pored brojnih obećanja državnih organa da daju sve od sebe situacija ni danas ne izgleda mnogo
bolje.
"Državni organi kažu samo da su u toku da je njihov rada u toku a to traje godinama i godinama. Na kraju imamo situaciju koja se stalno ponavlja da kada god mediji bilo koju društvenu temu detaljno razmatraju i istražuju odmah dođe do nekog jačeg narušavanja njihove imovine i ugrožavanja života novinara u Crnoj Gori. Znači da se ništa nije promijenilo na bolje", navodi Milutinović.
Podgorički advokat Vladimir Čejović kaže da napadi na novinare i imovinu medija predstavljaju ogromni problem i da Crna Gora ne može dalje ako ne riješi te slučajeve.
"Ovakva dešavanja, po mom mišljenju, predstavljaju direktan udar na temelje države. Mislim da mediji i novinari zaslužuju posebnu pažnju, posebnu zaštitu i zbog toga što se dira u osnovna prava i slobode a to je pravo na informisanost. Tu bi pored policije bilo mjesta i da se uključi i Agencija za nacionalnu bezbjednost jer to prevazilazi unutrašnja pitanja i ovo što se dešava može da predstavlja veliki problem i na spoljašnjem planu", naglašava Čejović.
Prebijanje novinara legalno
Željko Ivanović
U dnevniku Vijesti, čiji je direktor Željko Ivanović brutalno pretučen nakon proslave 10. godišnjice tog lista i čiji je današnji glavni urednik završio na operacionom stolu nakon pokušaja ekipe da fotografiše nepropisno parkirano vozilo gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, kažu da je u Crnoj Gori stvoren ambijent u kome je legitimno prebijanje novinara koji nijesu po mjeri vlastodržaca.
"Ako mediji jave nešto, čak i pogrešno postoje zakonske mogućnosti, sud i tako dalje, gdje oni mogu da ostvare svoja prava. Ovdje je ključno što država nije ništa uradila da kazni te napadače i ja se pitam zašto? Što se tiče prethodne Vlade, znam zašto. Zato što im nije bilo u interesu da to urade i mislili su da će na taj način – neotkrivanjem tih napadača učiniti upravo to da naprave ovakvu atmosferu u kojoj je to moguće. Sjetite se samo izjave bivšeg premijera koji je rekao da medijsko nasilje rađa fizičko nasilje. Čak i da ima medijskog nasilja on to ne može da kaže jer on na taj način opravdava te napade i čak poziva na nove", ocjenjuje glavni i dogovorni urednik dnevnika Vijesti Mihailo Jovović.
Novinar Tufik Softić pretučen je na pragu porodične kuće u novembru 2007. Sačekuša ga je stigla nakon što je počeo da piše o orgnaizovanom kriminalu u Beranama. Prebijanju je prethodilo nekoliko prijetećih poruka. Napadači do danas nijesu otkriveni a Softić kaže da živi u nespokoju.
"Nije prijatno živjeti sa tom činjenicom toliko godina u jednoj maloj sredini. Ja sam se odavno pomirio sa činjenicom da se istraga o mom slučaju više ne vodi, da se tu vjerovatno više ništa ne radi. Volio bih da me neko ubijedi da to nije tako. Za mene je postalo sve besmisleno onoga trenutka kada sam shvatio da su se policijske aktivnosti svele na to da s vremena na vrijeme mene pozovu na razgovor i pitaju jesam li se nečega sjetio. Prosto to je bilo besmisleno i ja sam prekinuo komunikaciju sa policijom. Rekao sam im vrlo otvoreno da ću doći na neki novi razgovor jedino ako oni imaju meni nešto novo da kažu", navodi Softić.
Mihailo Jovović smatra da u nekim slučajevima postoje debeli razlozi zbog kojih navodna uporna istraga ne daje rezultate.
Mihailo Jovović
"Mislim da je neki dio napada povezan i organizovan iz krugova bliskim vladajućoj klasi, uključujući i neke krugove organizovanog kriminala ili i samih mafijaša jer svaki slučaj koji je dovođen u vezu sa vlašću ili kriminalnim krugovima uvijek je to rešavano nakaradno ili nikada nije rješavano. Ili su se javljali dobrovoljci koji su trebali da zadovolje formu kao recimo u slučaju Željka Ivanovića", tvrdi Jovović.
Jovović kaže da je kao novinar godinama sa profesionalnom skepsom istraživao slučajeve u kojima su se ljudi žalili mediju u kojem je radio na namještaljke i zloupotrebe državnih organa.
Nakon što ga tužilaštvo od žrtve napada uporno pokušava preobratiti u napadača promijenio je mišljenje.
"Smiješne su mi izjave svih zvaničnika koji kažu da u Crnoj Gori postoji vladavina prava, da su u Crnoj Gori jednaki svi pred zakonom, kao i da je Crna Gora demokratska država. To je jednostavno za smijanje", kaže Jovović.
Ima i onih koji su nakon nerasvijetljenih napada na njih napustili profesiju poput sportskog novinara Mladena Stojovića, koji je brutalno pretučen poslije razgovora za srpsku televiziju B92 o fudbalskoj mafiji.
Tufik Softić kaže da nije imao izbora.
"Ako bi vi mene pitali zašto sam ja ostao u novinarstvu ja prosto bih mogao samo da vam kažem da je to profesija koju jedino znam da radim, da ja nemam drugi način da zaradim hljeb, zato sam se i školovao i trudio da budem slobodan. Mislim da čovjek kada prestane da se bori za svoju slobodu prestaje da živi autentični život", zaključuje Sofić.
Istraga oko spaljivanja troje službenih auta dnevnika Vijesti do danas nije dala rezultate a nadležni su bili požurili da saopšte da se radi o izolovanom incidentu, što je naišlo na oštre reakcije uredništva koje tvrdi da se na taj način priča razvodnjava i gura pod tepih.
Iskustvo govori i da su druge istrage u slučajevima, sa mnogo drastičnijim posljedicama, dale gotovo nikakve ili vrlo površne rezultate.
Nakon punih sedam godina od ubistva Duška Jovanovića iza rešetaka se nalazi samo jedan izvršilac dok su njegovi partneri i eventualni nalogodavci na slobodi.
Prvi čovjek podgoričkog Dana Mladen Milutinović kaže da i pored brojnih obećanja državnih organa da daju sve od sebe situacija ni danas ne izgleda mnogo
bolje.
"Državni organi kažu samo da su u toku da je njihov rada u toku a to traje godinama i godinama. Na kraju imamo situaciju koja se stalno ponavlja da kada god mediji bilo koju društvenu temu detaljno razmatraju i istražuju odmah dođe do nekog jačeg narušavanja njihove imovine i ugrožavanja života novinara u Crnoj Gori. Znači da se ništa nije promijenilo na bolje", navodi Milutinović.
Podgorički advokat Vladimir Čejović kaže da napadi na novinare i imovinu medija predstavljaju ogromni problem i da Crna Gora ne može dalje ako ne riješi te slučajeve.
"Ovakva dešavanja, po mom mišljenju, predstavljaju direktan udar na temelje države. Mislim da mediji i novinari zaslužuju posebnu pažnju, posebnu zaštitu i zbog toga što se dira u osnovna prava i slobode a to je pravo na informisanost. Tu bi pored policije bilo mjesta i da se uključi i Agencija za nacionalnu bezbjednost jer to prevazilazi unutrašnja pitanja i ovo što se dešava može da predstavlja veliki problem i na spoljašnjem planu", naglašava Čejović.
Prebijanje novinara legalno
"Ako mediji jave nešto, čak i pogrešno postoje zakonske mogućnosti, sud i tako dalje, gdje oni mogu da ostvare svoja prava. Ovdje je ključno što država nije ništa uradila da kazni te napadače i ja se pitam zašto? Što se tiče prethodne Vlade, znam zašto. Zato što im nije bilo u interesu da to urade i mislili su da će na taj način – neotkrivanjem tih napadača učiniti upravo to da naprave ovakvu atmosferu u kojoj je to moguće. Sjetite se samo izjave bivšeg premijera koji je rekao da medijsko nasilje rađa fizičko nasilje. Čak i da ima medijskog nasilja on to ne može da kaže jer on na taj način opravdava te napade i čak poziva na nove", ocjenjuje glavni i dogovorni urednik dnevnika Vijesti Mihailo Jovović.
Novinar Tufik Softić pretučen je na pragu porodične kuće u novembru 2007. Sačekuša ga je stigla nakon što je počeo da piše o orgnaizovanom kriminalu u Beranama. Prebijanju je prethodilo nekoliko prijetećih poruka. Napadači do danas nijesu otkriveni a Softić kaže da živi u nespokoju.
"Nije prijatno živjeti sa tom činjenicom toliko godina u jednoj maloj sredini. Ja sam se odavno pomirio sa činjenicom da se istraga o mom slučaju više ne vodi, da se tu vjerovatno više ništa ne radi. Volio bih da me neko ubijedi da to nije tako. Za mene je postalo sve besmisleno onoga trenutka kada sam shvatio da su se policijske aktivnosti svele na to da s vremena na vrijeme mene pozovu na razgovor i pitaju jesam li se nečega sjetio. Prosto to je bilo besmisleno i ja sam prekinuo komunikaciju sa policijom. Rekao sam im vrlo otvoreno da ću doći na neki novi razgovor jedino ako oni imaju meni nešto novo da kažu", navodi Softić.
Mihailo Jovović smatra da u nekim slučajevima postoje debeli razlozi zbog kojih navodna uporna istraga ne daje rezultate.
Jovović kaže da je kao novinar godinama sa profesionalnom skepsom istraživao slučajeve u kojima su se ljudi žalili mediju u kojem je radio na namještaljke i zloupotrebe državnih organa.
Nakon što ga tužilaštvo od žrtve napada uporno pokušava preobratiti u napadača promijenio je mišljenje.
"Smiješne su mi izjave svih zvaničnika koji kažu da u Crnoj Gori postoji vladavina prava, da su u Crnoj Gori jednaki svi pred zakonom, kao i da je Crna Gora demokratska država. To je jednostavno za smijanje", kaže Jovović.
Ima i onih koji su nakon nerasvijetljenih napada na njih napustili profesiju poput sportskog novinara Mladena Stojovića, koji je brutalno pretučen poslije razgovora za srpsku televiziju B92 o fudbalskoj mafiji.
Tufik Softić kaže da nije imao izbora.
"Ako bi vi mene pitali zašto sam ja ostao u novinarstvu ja prosto bih mogao samo da vam kažem da je to profesija koju jedino znam da radim, da ja nemam drugi način da zaradim hljeb, zato sam se i školovao i trudio da budem slobodan. Mislim da čovjek kada prestane da se bori za svoju slobodu prestaje da živi autentični život", zaključuje Sofić.
