Pojedine opozicione partije i civilni aktivisti u Crnoj Gori otvoreno optužuju diplomatske predstavnike da svojim izjavama idu na ruku crnogorskim vlastima i da zamagljuju glavne društvene probleme što, prema njima, ukazuje na licemjernu politiku međunarodne zajednice. Koliko su te optužbe utemeljene, da li se od diplomatskih predstavnika može očekivati otvoreniji i oštriji angažman i kojim je okolnostima njihovo djelovanje ograničeno.
Nedavno je ponovo aktuelizovana uloga predstavnika Evropske unije i drugih diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori. Pojedini kritičari vlasti optužili su izaslanike evropskih država i organizacija da zatvaraju oči pred devijacijama crnogorskog društva, da prećutkuju drastične primjene kršenja ljudskih prava, te da svojim izjavama idu na ruku vlastodršcima na štetu javnog crnogorskog interesa.
Tu polemiku obilježila je izjava univerzitetskog profesora Milana Popovića, koji je zamjenika ambasadora Evropske unije u Podgorici Klajva Rambolda optužio da se ponaša kao portparol DPS-a. I neke opozicione partije su saopštile slične stavove. Nedavno se u tom tonu i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević obratio američkom ambasadoru u Podgorici. Odgovarajući na pitanje kako komentariše slične optužbe na račun stranih predstavnika i koliko su one utemeljene bivši šef crnogorske diplomatije Branko Lukovac kaže da ne bi trebalo javno tražiti od diplomatskih predstavnika da uđu u političku arenu.
Branko Lukovac
"Mislim da na njih ne treba vršiti pritisak za to. To ne znači da se njima ne treba održavati komunikaciju o kojoj bi se oni obavještavali. Svakako da su oni zainteresovani za takve kontakte, ali mislim da je uvijek "pucanj u vlastitu nogu" ako se oni pokušavaju staviti u poziciju da budu kritičari vlasti", smatra Lukovac.
POTREBAN ČVRŠĆI STAV
Urednik podgoričkih "Vijesti" Mihailo Jovović kaže da lično ima razumijevanja za revolt civilnih aktivista koji ukazuju na ponašanje međunarodne zajednice i konkretno diplomatskih predstavnika koje je, smatra Jovović, uglavno usaglašeno sa politikom vlada i organizacije koje predstavljaju. Jovović napominje da ima i onih ambasadora koji su iskreniji i oštriji u nastupu, ali vjeruje da je jedan od bitnijih razloga za odsustvo kritičkog stava struktura diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori.
"U Crnoj Gori nema stalnih ambasadora i diplomatskih predstavnika zemalja koje su izrazito kritički nastrojene i uvijek se trude da čak i javno brane neke vrijednosti koje su vrijednosti i modernog civizovanog demokratskog društva. Primjer, nema nijedne ambasade skandikavske zemlje u Crnoj Gori, nema ambasadora na rezidentnoj osnovi iz tih zemalja, na primjer, Holandije, Švedske, Norveške, Finske koje su izrazito naklonjene takvom vođenju svoje politike, uključujući i javno ukazivanje na čak i konkretne slučajeve", ocjenjuje Jovović.
Branko Lukovac ponavlja da naravno nije zabranjeno diskutovati u ulozi diplomatskih predstavnika, ali dodaje da ima utisak da se neki njihovi istupi i pozitivni stavovi pogrešno tumače:
"Pozitivnije ocjene o zemlji u kojoj borave koje javno iznose strani diplomatski predstavnici svuda bi se smatrali kao dokaz njihovog prijateljskog i dobronamjernog odnosa i nastojanja da pomognu njenoj afirmaciji. Iluzorno je s toga očekivati da bi strani predstavnici trebalo da se aktivno i javno uključe u unutrašnje političke sukobe, naročito ne na strani opozicionih snaga", objašnjava Lukovac.
PRIMERI SUSJEDA
Urednik "Vijesti" ponavlja da neočekuje od diplomatskih predstavnika dnevno politički angažman što je, kako objašnjava, u privatnim razgovorima koje je imao sa pojedincima, redovan izgovor za odsustvo kritičkog odnosa diplomatskih predstavnika prema vlastima. Jovović ipak vjeruje da diplomatski predstavnici imaju priliku da zauzmu čvršći stav u odbrani nekih univerzalnih vrijednosti".
"Mogli bi da uporedimo ponašanje nekih evropskih predstavnika u Crnoj Gori u slučaju kada je u pitanju sloboda medija, kada se dese napadi na novinare ili prijetnje novinama ili medijima uopšte u Crnoj Gori sa nedavnim slučajem kada je potpuno organizovano veliki dio diplomatskog kora u Srbiji došao u B92 i javno podržao taj mediji povodom prijetnji novinaru "Insajdera" i to je bilo veoma slikovito kada se uporedi sa ponašanjem diplomata u Crnoj Gori kada je o tim slučajevima riječ. Suština je da strane diplomate ne treba da staju ni na jednu strani, prije svega mediji, kada o njima govorima, nijesu nikakva strana u politici nego su jednostavno glasnik. Strane diplomate kao predstavnici civilizovanijih, demokratskijih društava nego što je naše, treba da uvijek stanu u odbranu vrijednosti koje važe i u njihovim zemljama i u čiju bi odbranu stali i u svojim zemljama kao građani, to je neko moje idealizovano mišljenje o tome šta bi oni trebalo da rade", obrazlaže svoj stav Jovović.
On, ipak, vjeruje da su u realnosti ti istupi ograničeni politikom i trenutnim interesima država i organizacija koje delegiraju te ljude.
"Primjer Italije. Bivši ambasador Meuči je itekako na svoj šarmantan način umio da ukaže na ono što mu se ne dopada i što se njegovoj Vladi ne dopada. Ne znam da li to ima veze s tim što je u Italiji bila druga partija, druge ideološke pozadine za razliku od sadašnjeg ambasadora koji se žvi ne čuje, ali i to ima veze sa politikom Vlade jer ne možete očekivati od gospodina Barbantija da u jeku sklapanja dila sa Crnom Gorom oko prodaje dijela akcija Elektroprivrede da izađe i kaže kako u Crnoj Gori ne valja to, to, to i to", zaključuje Jovović.
Nedavno je ponovo aktuelizovana uloga predstavnika Evropske unije i drugih diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori. Pojedini kritičari vlasti optužili su izaslanike evropskih država i organizacija da zatvaraju oči pred devijacijama crnogorskog društva, da prećutkuju drastične primjene kršenja ljudskih prava, te da svojim izjavama idu na ruku vlastodršcima na štetu javnog crnogorskog interesa.
Tu polemiku obilježila je izjava univerzitetskog profesora Milana Popovića, koji je zamjenika ambasadora Evropske unije u Podgorici Klajva Rambolda optužio da se ponaša kao portparol DPS-a. I neke opozicione partije su saopštile slične stavove. Nedavno se u tom tonu i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević obratio američkom ambasadoru u Podgorici. Odgovarajući na pitanje kako komentariše slične optužbe na račun stranih predstavnika i koliko su one utemeljene bivši šef crnogorske diplomatije Branko Lukovac kaže da ne bi trebalo javno tražiti od diplomatskih predstavnika da uđu u političku arenu.
"Mislim da na njih ne treba vršiti pritisak za to. To ne znači da se njima ne treba održavati komunikaciju o kojoj bi se oni obavještavali. Svakako da su oni zainteresovani za takve kontakte, ali mislim da je uvijek "pucanj u vlastitu nogu" ako se oni pokušavaju staviti u poziciju da budu kritičari vlasti", smatra Lukovac.
POTREBAN ČVRŠĆI STAV
Urednik podgoričkih "Vijesti" Mihailo Jovović kaže da lično ima razumijevanja za revolt civilnih aktivista koji ukazuju na ponašanje međunarodne zajednice i konkretno diplomatskih predstavnika koje je, smatra Jovović, uglavno usaglašeno sa politikom vlada i organizacije koje predstavljaju. Jovović napominje da ima i onih ambasadora koji su iskreniji i oštriji u nastupu, ali vjeruje da je jedan od bitnijih razloga za odsustvo kritičkog stava struktura diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori.
"U Crnoj Gori nema stalnih ambasadora i diplomatskih predstavnika zemalja koje su izrazito kritički nastrojene i uvijek se trude da čak i javno brane neke vrijednosti koje su vrijednosti i modernog civizovanog demokratskog društva. Primjer, nema nijedne ambasade skandikavske zemlje u Crnoj Gori, nema ambasadora na rezidentnoj osnovi iz tih zemalja, na primjer, Holandije, Švedske, Norveške, Finske koje su izrazito naklonjene takvom vođenju svoje politike, uključujući i javno ukazivanje na čak i konkretne slučajeve", ocjenjuje Jovović.
Branko Lukovac ponavlja da naravno nije zabranjeno diskutovati u ulozi diplomatskih predstavnika, ali dodaje da ima utisak da se neki njihovi istupi i pozitivni stavovi pogrešno tumače:
"Pozitivnije ocjene o zemlji u kojoj borave koje javno iznose strani diplomatski predstavnici svuda bi se smatrali kao dokaz njihovog prijateljskog i dobronamjernog odnosa i nastojanja da pomognu njenoj afirmaciji. Iluzorno je s toga očekivati da bi strani predstavnici trebalo da se aktivno i javno uključe u unutrašnje političke sukobe, naročito ne na strani opozicionih snaga", objašnjava Lukovac.
PRIMERI SUSJEDA
Urednik "Vijesti" ponavlja da neočekuje od diplomatskih predstavnika dnevno politički angažman što je, kako objašnjava, u privatnim razgovorima koje je imao sa pojedincima, redovan izgovor za odsustvo kritičkog odnosa diplomatskih predstavnika prema vlastima. Jovović ipak vjeruje da diplomatski predstavnici imaju priliku da zauzmu čvršći stav u odbrani nekih univerzalnih vrijednosti".
"Mogli bi da uporedimo ponašanje nekih evropskih predstavnika u Crnoj Gori u slučaju kada je u pitanju sloboda medija, kada se dese napadi na novinare ili prijetnje novinama ili medijima uopšte u Crnoj Gori sa nedavnim slučajem kada je potpuno organizovano veliki dio diplomatskog kora u Srbiji došao u B92 i javno podržao taj mediji povodom prijetnji novinaru "Insajdera" i to je bilo veoma slikovito kada se uporedi sa ponašanjem diplomata u Crnoj Gori kada je o tim slučajevima riječ. Suština je da strane diplomate ne treba da staju ni na jednu strani, prije svega mediji, kada o njima govorima, nijesu nikakva strana u politici nego su jednostavno glasnik. Strane diplomate kao predstavnici civilizovanijih, demokratskijih društava nego što je naše, treba da uvijek stanu u odbranu vrijednosti koje važe i u njihovim zemljama i u čiju bi odbranu stali i u svojim zemljama kao građani, to je neko moje idealizovano mišljenje o tome šta bi oni trebalo da rade", obrazlaže svoj stav Jovović.
On, ipak, vjeruje da su u realnosti ti istupi ograničeni politikom i trenutnim interesima država i organizacija koje delegiraju te ljude.
"Primjer Italije. Bivši ambasador Meuči je itekako na svoj šarmantan način umio da ukaže na ono što mu se ne dopada i što se njegovoj Vladi ne dopada. Ne znam da li to ima veze s tim što je u Italiji bila druga partija, druge ideološke pozadine za razliku od sadašnjeg ambasadora koji se žvi ne čuje, ali i to ima veze sa politikom Vlade jer ne možete očekivati od gospodina Barbantija da u jeku sklapanja dila sa Crnom Gorom oko prodaje dijela akcija Elektroprivrede da izađe i kaže kako u Crnoj Gori ne valja to, to, to i to", zaključuje Jovović.
