Kopiraj pa primijeni - princip je koji nije nov u Crnoj Gori jer je javnost imala prilike da se uvjeri kako su pojedine institucije i predstavnici državnih organa ponekad doslovno prepisivali zakone iz zemalja regiona ili EU a oni kao takvi lagano prolazili skupštinsku proceduru.
Kako tvrde u NVO sektoru od skoro je, međutim taj manir prisutan i kada ministarstva i druge institucije planiraju i pokreću razne projekte i kampanje, kao što je ona koju je protiv diskriminacije nedavno pokrenulo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
Osam NVO tvrde da su predstavnici tog ministarstva bukvalno od Hrvatske prekopirali vizuelno rješenje za kampanja protiv diskriminacije, kao i grafiku i tekstualne poruke na desetinama bilborda u gradovima i pored crnogorskih puteva.
Kako kažu u NVO, predstavnici ministarstva su to veoma nespretno
prepisali od Hrvatske gdje je kampanja, tvrdi Milan Šaranović iz Centra za antidiskriminaciju „Ekvista“, provedena prije ravno 15 godina.
"Po našim sazanjima ta kampanja je još 1996. godine provedena u Hrvatskoj a u Crnoj Gori je na neki način taj vizuelni identitet dodatno pogoršan. Na primjer, vizuelno rješenje koje se odnosi na osobe sa invaliditetom je takvo da je jedan dio siluete osobe otkinut što nikako nije dobro a pogotovo kada se u obzir uzme slogan koji glasi 'Niko ne bi trebalo da bude na margini'. Upravo se na ovaj način osoba sa invaliditetom postavlja na marginu", smatra Šaranović.
Na bilbordima u Crnoj Gori koji se odnose na diskriminaciju žena izostavljanje upitnika potpuno je promijenilo suštinu poruke o tom problemu koju je trebalo poslati društvu, kaže Maja Raičević iz Sigurne ženske kuće.
"U Hrvatskoj ste takođe imali rješenje na kojem je pisalo 'Gurnute u pozadinu', ali je kod njih na samom kraju stajao znak pitanja. Dakle, to je nešto što je građane trebalo da navede da razmišljaju o tome, o realnoj situaciji u našoj zemlji, o onome što treba mijenjati, o onome što nije u skladu sa standardima savremenog društva . U ovom slučaju bez tog znaka pitanja dobija se potpuno drugačija konotacija i šalje se jedna negativna poruka", tvrdi Maja Raičević.
Nije kopija
Vizuelni dio kampanje nije kopija hrvatske verzije već su u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava unijeli značajne promjene koje će skrenuti pažnju na to da je diskriminacija nedopustiva, kaže pomoćnica ministra Blanka Radošević Marović.
"Da, naravno. Mi nijesmo htjeli da preslikamo hrvatsku verziju, ma koliko da nam se ta kampanja dopala i ma koliko da znamo da je ona imala pozitivne efekte u Hrvatskoj, koja nije na marsu već je naša susjedna država sa problemima vrlo sličnim našim, pogotovo kada je u pitanju javno mnjenje i odnos prema diskriminaciji. Mislim da je ono što smo mi uradili kao jednu izmjenu te kampanje upravo potenciralo diskriminaciju kao nešto što je zabranjeno što je u hrvatskoj verziji tim znacima interpunkcije ublaženo. Znači, bila je namjera upravo da se pokaže taj kontrast onoga što je zabranjeno i onoga kako bi to trebalo da bude", kaže Blanka Radošević Marović.
Idejni autori vizuelnog identiteta kampanje NVO Cenzura plus iz Splita navode, međutim, kako je njihova kampanja u Hrvatskoj provedena 2010. a ne 1996. godine.
Za vizuelni identitet preuzet od Hrvatske iz budžeta nije uplaćen ni cent NVO Cenzura plus iz Splita.
"Mi smo tu kampanju ustupili predstavnicima ministarstva u namjeri da sa jedne strane popularizujemo našu kampanju, a i, budući da smo dobili jako dobre povratne informacije u vezi sa vizualima koje smo mi napravili, da pomognemo i u vašoj kampanji", kaže predsjednica Cenzure plus Blagica Kujundžić.
Iz crnogorskog Ministarstva za ljudska i manjinska prava nedavno su saopštili da će kampanje protiv diskriminacije u okviru programa „Ostvarivanje ljudskih prava“ koštati 75.000 eura.
Milan Šaranović iz Centar za antidiskriminaciju „Ekvista“ smatra da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije moralo da posuđuje vizuelni identitet za svoju kampanju od Hrvatske jer u Crnoj Gori postoji mnogo diskriminisanih osoba poput slabovide Marijane Mugoše čije bi pojavljivanje na bilbordima i u kampanji imalo mnogo jači efekat nego siluete i poruke čiji je autor NVO iz Splita.
"Moguće da se željelo izbjeći pominjanje i prikazivanje, da tako kažem, konkretnih, živih, postojećih primjera ljudi koji su se suočavali sa diskriminacijom i koji se i danas suočavaju sa diskriminacijom. Ne možemo da tvrdimo da je to zaista tako ali sve ukazuje na to da je to tako", ocjenjuje Milan Šaranović.
Kako tvrde u NVO sektoru od skoro je, međutim taj manir prisutan i kada ministarstva i druge institucije planiraju i pokreću razne projekte i kampanje, kao što je ona koju je protiv diskriminacije nedavno pokrenulo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
Osam NVO tvrde da su predstavnici tog ministarstva bukvalno od Hrvatske prekopirali vizuelno rješenje za kampanja protiv diskriminacije, kao i grafiku i tekstualne poruke na desetinama bilborda u gradovima i pored crnogorskih puteva.
Kako kažu u NVO, predstavnici ministarstva su to veoma nespretno
"Vizuelno rješenje koje se odnosi na osobe sa invaliditetom je takvo da je jedan dio siluete osobe otkinut što nikako nije dobro", navodi Milan Šaranović.
prepisali od Hrvatske gdje je kampanja, tvrdi Milan Šaranović iz Centra za antidiskriminaciju „Ekvista“, provedena prije ravno 15 godina.
"Po našim sazanjima ta kampanja je još 1996. godine provedena u Hrvatskoj a u Crnoj Gori je na neki način taj vizuelni identitet dodatno pogoršan. Na primjer, vizuelno rješenje koje se odnosi na osobe sa invaliditetom je takvo da je jedan dio siluete osobe otkinut što nikako nije dobro a pogotovo kada se u obzir uzme slogan koji glasi 'Niko ne bi trebalo da bude na margini'. Upravo se na ovaj način osoba sa invaliditetom postavlja na marginu", smatra Šaranović.
Na bilbordima u Crnoj Gori koji se odnose na diskriminaciju žena izostavljanje upitnika potpuno je promijenilo suštinu poruke o tom problemu koju je trebalo poslati društvu, kaže Maja Raičević iz Sigurne ženske kuće.
"U Hrvatskoj ste takođe imali rješenje na kojem je pisalo 'Gurnute u pozadinu', ali je kod njih na samom kraju stajao znak pitanja. Dakle, to je nešto što je građane trebalo da navede da razmišljaju o tome, o realnoj situaciji u našoj zemlji, o onome što treba mijenjati, o onome što nije u skladu sa standardima savremenog društva . U ovom slučaju bez tog znaka pitanja dobija se potpuno drugačija konotacija i šalje se jedna negativna poruka", tvrdi Maja Raičević.
Nije kopija
Vizuelni dio kampanje nije kopija hrvatske verzije već su u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava unijeli značajne promjene koje će skrenuti pažnju na to da je diskriminacija nedopustiva, kaže pomoćnica ministra Blanka Radošević Marović.
"Da, naravno. Mi nijesmo htjeli da preslikamo hrvatsku verziju, ma koliko da nam se ta kampanja dopala i ma koliko da znamo da je ona imala pozitivne efekte u Hrvatskoj, koja nije na marsu već je naša susjedna država sa problemima vrlo sličnim našim, pogotovo kada je u pitanju javno mnjenje i odnos prema diskriminaciji. Mislim da je ono što smo mi uradili kao jednu izmjenu te kampanje upravo potenciralo diskriminaciju kao nešto što je zabranjeno što je u hrvatskoj verziji tim znacima interpunkcije ublaženo. Znači, bila je namjera upravo da se pokaže taj kontrast onoga što je zabranjeno i onoga kako bi to trebalo da bude", kaže Blanka Radošević Marović.
Idejni autori vizuelnog identiteta kampanje NVO Cenzura plus iz Splita navode, međutim, kako je njihova kampanja u Hrvatskoj provedena 2010. a ne 1996. godine.
Za vizuelni identitet preuzet od Hrvatske iz budžeta nije uplaćen ni cent NVO Cenzura plus iz Splita.
"Mi smo tu kampanju ustupili predstavnicima ministarstva u namjeri da sa jedne strane popularizujemo našu kampanju, a i, budući da smo dobili jako dobre povratne informacije u vezi sa vizualima koje smo mi napravili, da pomognemo i u vašoj kampanji", kaže predsjednica Cenzure plus Blagica Kujundžić.
Iz crnogorskog Ministarstva za ljudska i manjinska prava nedavno su saopštili da će kampanje protiv diskriminacije u okviru programa „Ostvarivanje ljudskih prava“ koštati 75.000 eura.
Milan Šaranović iz Centar za antidiskriminaciju „Ekvista“ smatra da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije moralo da posuđuje vizuelni identitet za svoju kampanju od Hrvatske jer u Crnoj Gori postoji mnogo diskriminisanih osoba poput slabovide Marijane Mugoše čije bi pojavljivanje na bilbordima i u kampanji imalo mnogo jači efekat nego siluete i poruke čiji je autor NVO iz Splita.
"Moguće da se željelo izbjeći pominjanje i prikazivanje, da tako kažem, konkretnih, živih, postojećih primjera ljudi koji su se suočavali sa diskriminacijom i koji se i danas suočavaju sa diskriminacijom. Ne možemo da tvrdimo da je to zaista tako ali sve ukazuje na to da je to tako", ocjenjuje Milan Šaranović.
