Govoreći o razlozima u pogledu velike razlike u odnosu snaga vladajuće koalicije i opozicije na ovim izborima profesor Srđan Vukadinović iznosi tri razloga. Dio razloga leži u samoj Demokratskoj partiji socijalista, drugi razlog u opoziciji, a treći razlog su psihološki motivi glasača, uopšte društvenom ambijentu u Crnoj Gori. O prva dva razloga profesor Vukadinović kaže:
"U samoj vladajućoj partiji očito da je sa ovim svojim koalicionim partnerima ide dalje sa određenom kampanjom koju je ona radila, uspjela to da uradi uz pomoć svega onoga što čini njenu logistiku, počevši od državne televizije, pa do ostalih institucija koje su pod direktnom paskom Demokratska partije socijalista. Drugi razlog koji je uticao na to da Demokratska partija socijalista, odnosno vladajuća koalicija ima jedan broj mandata je jedan smušenost u redovima opozicije, jedan neozbiljnost u transformaciji opozicionih partija koje su mjesec ili dva prije izbora vršile nekakve svoje programske i kadrovske transformacije sa čime nijesu bili spremni i zbog čega nijesu bili spremni da uđu u izbornu utakmicu, da uđu i izbornu kampanju na jedan konzistentan način."
"Uz Demokratsku partiju socijalista većina ljudi živi nekakav život stabilan, siguran, pa kakav je takav je, a često puta konstatujemo da je on čak i na nekom minimumu, ali sigurnije je i to nego jedna neizvjesnost, pogotovo na nadolazeću krizu koja ozbiljno prijeti da mnogi ostanu bez svojih radnih mjesta, da se neke državne prinadležnosti koje se daju ne daju i ne primaju. Tako da je taj momenat imao sigurno značajnog udjela, takođe i onaj momenta za koji sam rekao da je biće ovog čovjeka a to je da se on teško navikava na promjene i da on te promjene teško hoće, iako su te promjene povezane i sa nekim ekonomskim razlozima i razlozima njegovog kvaliteta života, eto formule te unutrašnje dimenzije, te psihičke i psihološke dimenzije čovjeka crnogorskog prostora da ne želi promjenu i da ne da vlast nekome drugome."
Osim mehanizama koje vladajuća koalicija ima u svojim rukama problem opozicije je neozbiljnost kojom su prišli ovim izborima, smatra politički analitičar Dragan Rosandić. Osim opozicionog nejedinstva, na izbore je izašlo 15 opozicionih lista i tu konfuziju je vlast iskoristila jer, između ostalog, među apsitinent ima najvećih broj onih koji su podržavali opoziciju, smatra Rosandić:
"Imali smo 15 opozicionih lista što zbog same sujete opozicionih lidera, što očigledno i rada na terenu režima i režimskih službeni koje su razbile opoziciono jedinstvo i na taj način demotivisale samog birača i samog građanina koji jednostavno u toj gomili partija i lista nije mogao da se snađe, a i sam ne vjeruje da jedna takva skupina tako šarenolike opozicije može nešto ozbiljnije učiniti na samim izborima i kao rezultat svega toga i diletantske politike samih opozicionara je, na žalost, ovaj debakl koji je, eto kako je situacija i ekonomska i socijalna i politička i svakojaka sve gora, na drugoj strani imamo jedan fenomen da vlast dobija sve više glasova."
A šta kažu građani?
Dan poslije izbora Bjelopoljci su uglavnom zadovoljni rezultatima. Demokratska partija socijalista pobjeđuje u tom najvećem gradu na sjeveru od početka višestranačja u Crnoj Gori. Izjave građana potvrđuju navode analitičara kako građani ne žele promjene.
Ako je suditi po izborima u Crnoj Gori posljednje dvije decenije uglavnom žive srećni ljudi:
"Ostvareno je ono što su obećali i ostvariće što je obećano."
"Normalno da sam zadovoljan."
Mnogi i ne samo što su srećni već su nesebični:
Dan poslije izbora ne izostaju ni zdrave drugarske kritike:
"Ja sam ostario čovjek, ali ono što ide, ide naprijed. Možda i mene nešto tu smeta, ali mora da bude tako. Đe si, u koje se kolo uhvatiš moraš igrati onde."
"Dobro je prošlo sve ovdje. Sve je dobro. Biće bolje. Evo, rekao nam je i predsjednik sinoć na onom izlaganju da će da bude bolje, da će da promijeni u Vladi nešto. Što ćeš, vidiš, danas je i svugdje u svijetu teška situacija. Mi imamo stručnjaka dosta ovdje i ja se nadam da će biti bolje."
"Kao je narod odlučio tako je i bilo."
Tako je to kada su ljudi srećni, pa i zato što misle da nema alternative:
"Za mene su rezultati bili, ko bi drugi. Kada bi došao drugi predsjednik to bi bilo ubitačno i ne bih želio nikog, samo Milo Đukanović. Zadovolji' je narod i s penzijama, sa socijalnim. To su evropski ljudi."
Da u Crnoj Gori postoji pluralizam dokazuju rijetki izuzeci:
"Nemam komentara. To se znalo odavno. Mislim da to nije dobro za demokratiju, jer ako nema dobre opozicije onda to nije dobro. Ima i volja naroda i pritisak. Mislim lično da bi bolje bilo da je malo opozicija veća, jača da bi bolje slušali narod. Znalo se da će pobijedit, ali nije dobro što sa tolikom razlikom, jer oni sad praktično mogu da rade kako hoće. I samo može da bude gore, ali bolje sigurno neće."
Ipak, većina se ne slaže s tim i misli drugačije:
"Biće bolje sigurno."
"Odlično, ne može biti bolje. Sve najbolje i biće ako Bog da."
"Opet je u narodu bilo pravo. Biće dobro, biće dobro."
Ta razlika je povezana sa činjenicom da se građani Crne Gore teško opredjeljuju za promjene, posebno u situaciji neizvjesnosti kada prijeti ekonomska i socijalna kriza, kaže profesor Vukadinović: