Dostupni linkovi

Briselski monitoring Crne Gore će samo jačati


Momčilo Radulović
Momčilo Radulović
U ponedjeljak ističe izvještajni perioda u toku koga će Evropska komisija procjenjivati koliko je postignuto u zadovoljovanju sedam uslova koja je pred Crnu Goru postavila kao uslov da joj odobri početak pretpristupnih pregovora o članstvu u Evropskoj uniji.

Generalni sekretar nevladine organizacije Evropski pokret u Crnoj Gori Momčilo Radulović za RSE ocjenjuje kako će uvijek biti onih kojima ne odgovara napredak ka evropskoj porodici.

RSE: Ono što je stalno kao mantra ponavaljano u Briselu jeste da očekuju mjerljive i konkretne rezultate u svih sedam poglavlja. Ako pretpostavimo da će na sjutrašnjoj sjednici, nakon šest godina odugovlačenja, u Skupštini izborni zakon biti usvojen velikom većinom, da li mislite da smo zadovoljili stroge kriterujume Brisela na ostalim poljima? Kakav je tu vaš generalni stav?

Radulović: U ovom trenutku svi komentari koji dolaze evropskih struktura su povoljni za Crnu Goru. Naravno da se i dalje insistira na nekoliko vrućih pitanja. Naravno, izborni zakon je taj kamen spoticanja koji nam može oduzeti pozitivno mišljenje, ali se ja iskreno nadam da će se poslanici u crnogorskom parlamentu ovaj put ponašati zrelo, što često ne čine, i da će sjutra (nedjelja) izborni zakon biti usvojen. Kao što je poruka iz Brisela došla, to je uslov prije svih uslova, ukoliko se to ne desi, da jednostavno nećemo položiti ispit.

RSE: Da stavimo sada fokus na borbu protiv organizovanog kriminala i korupciju. Jesu li posljednje akcije Specijalnog tužilaštva i najave novih nešto što će Brisel cijeniti kao uvjerljivi pokazatelj? Ključni zahtjevi Brisela u toj sferi su, kao što je više puta ponovljeno, istrage, procesi i osuđujuće pravosnažne presude na visokim nivoima. No, za sada sve je u pretkrivičnoj i krivičnoj fazi, nemamo nijednu presudu koja se odnosi na lica koja su na višim niovima političke i društvene hijerarhije. Šta vi kažete o svemu tome?

Radulović: Ja sam uvjeren da će se to u narednom periodu dogoditi. Uvjeren sam zato što sve političke i politokološke naznake govore u prilog tome. Mislim da je društvo nepovratno krenulo jednim putem. Ali ono što se da primijetiti to je da se ide od periferije možda ka centru, da se određene strukture koje su „lakše“ za procesuiranje sada procesuiraju. Naravno, da to može biti igra za evropske strukture, igra u smislu pokretanja postupaka, ali ne i njihovog efikasnog završavanja, međutim, uvijek se vraćamo na onu „ko ne plati na mostu,
Ukoliko se uspostavi da sada pokrenuti procesi, hapšenja itd. nigdje ne vode, onda se zasigurno, i ukoliko budemo dobili datum otvaranja pregovora, može desiti da se on odloži.
platiće na ćupriji“. Ukoliko se uspostavi da je to igra vladajućih struktura, ukoliko se uspostavi da sada pokrenuti procesi, hapšenja itd. nigdje ne vode, onda se zasigurno, i ukoliko budemo dobili datum otvaranja pregovora, može desiti da se on odloži, može se desit da se pregovori stopiraju. To nije ništa što je nezaustavljivo. Dakle, oni koji misle da se može odigrati jednočinka, predstava za period do oktobra se varaju, jer stepen monitoringa će se od oktobra samo pojačavati, nikako neće biti manji - biće samo veći. Ako neko u vlasti računa da će se tako nešto desiti, bolje bi bilo da takvu kalkulaciju polako počne da napušta jer zasigurno to neće biti slučaj. Tako da se nadam da ćemo nakon ovih hapšenja i pokretanja prijave protiv narko bosa i dijela njegove porodice, nekog ko je definitivno u svim ozbiljnijim analizama i zvaničnim izvještajima policije u regionu označen kao narko bos, a vjerujem da ni naša policija takođe nije bez saznanja o njegovim aktivnostima, najzad početi da uređujemo ovo društvo na pravi način. Naravno, poslije tih očevidnih kriminalnih struktura, moramo se pozabaviti i nečim što se zove korupcija na visokom nivou, dakle u političkim strukturama, u državnim strukturama, na lokalnom nivou takođe. Moramo se pozabaviti i ljudima koji su zloupotrebljavali svoje položaje za lično bogaćenje ili bogaćenje svojih saradnika, prijatelja i drugih struktura.

Nedostaje finansiranje NVO

RSE: U međuvremenu, vlast nas, u poplavi optimizma kada je riječ o očekivanjima od Brisela, uvjerava i da je učinila sve u jačanju saradnje sa civilnim sektorom. Koliko je to prije svega nevladin sektor osnažio svoju ulogu u evropskim integracijama i postao nezaobilazan partner vladi, odnosno koliko se sa proklamovanog, deklarativnog prešlo na stvarno i funkcionalno? Vi ste kao sporno pomenuli zakon o finansiranju nevladinih organizacija.

Radulović: Taj zakon u suštini donosi mnogo dobrih novina. Ali je propušteno da se u tom zakonu precizno definiše koliki je to dio budžeta, odnosno državnih prihoda kojima će se finansirati nevladine organizacije. To je veliki propust. I taj propust mora biti ispravljen u narednim mjesecima. Na tome već insistiraju neke od najznačjanijih nevladinih organizacija i taj će pritisak nevladinih organizacija ka vladi biti sve veći. Ukoliko se to ne promijeni u narednih nekoliko mjeseci, onda sva ova deklarativna priča pada u vodu. Iako, kažem, ima mnogo pozitivnih pomaka, iako vidimo čak u nekim strukturama otvorenu želju i volju za saradnju između vladinog i nevladinog sektora, ipak vjerujem da se ta saradnja može daleko značajnije unaprijediti, da se moraju stvoriti institucionalni mehanizmi, pojačati oni koji već postoje, stvoriti novi institucionalni mehanzmi za tu saradnju i novi kanali za komunikaciju. Međutim, ono što zabrinjava kada je civilno društvo u pitanju je položaj medija u Crnoj Gori.

RSE: U tom domenu vlada je povukla značajan potez, kao što je dekriminalizacija klevete. No, kao što ste sami rekli, istovremeno imali smo niz slučajeva koji prije svjedoče o represiji i pritiscima nego o potvrđivanju medijskih sloboda, kao što su paljenja vozila lista Vijesti, nastavak sudskih procesa protiv nezavisnih medija, otkazi novinarima u Javnom servisu koji su kritični prema režimu. Kako mislite da će sve to biti vrednovano u evropskoj administraciji?

Radulović: Mislim da će taj dio biti predmet vrlo snažnih preporuka za promjenu stavova. Jer ono š
Petar Komnenić pres sudom, novembar 2009
to je sada možda bitnije od onoga što je, recimo, bila presuda novinaru Petru Komneniću u slučaju klevete protiv Safeta Karića, bilo bi interesantno da se vidi šta će se desiti sa sudijom koji je donio takvu presudu, ne sa samom tom presudom već sa sudijom koji imao hrabrosti i morala da takvu presudu donese, posebno kada je u pitanju tolika gomila kontradokaza koja je imala oslobađajući karakter za novinara Petra Komnenića. Dakle, vi imate takvu sitauciju gdje za loše poteze struktura, ne samo vlasti nego u ovom slučaju pravosuđa, niko ne odgovara. To je ono što će morati u Crnoj Gori da se promijeni - da oni koji naprave tako loše ili u ovom slučaju, bar ja tako smatram, neprofesionalne i nemoralne poteze odgovaraju za ono što su učinili. Dakle, to je ono što će zasigurno biti preporuka struktura EU, a to je da se, ne samo u ovoj oblasti odnosa vladinih struktura prema medijima, definitvno pojača nadzor nad onim što državne strukture i pojedinci u njima rade.

RSE: Sveukupno gledano, kakav je vaš utisak – da li Crna Gora nepovratno krenula uzlaznom putanjom približavanja evropskim normama i standardima i može li je na tom putu zaustaviti ili značajnije usporiti bilo koja vrsta opstrukcija, političkih, interesnih, onih koji dolaze iz sive zone i neformalnih centara moći kojima evropska pravila igre nikako ne odgovaraju?

Radulović: Čini mi se da je cijelo društvo okrenulo taj odlučujući dio zamajca ka EU. Mislim da se taj zamajac počeo brže kretati upravo u tom smjeru. Međutim, uvijek ćete imati struktura kojima kretanje tog zamajca i toga točka ne ide u prilog i oni će zasigurno pokušavati u godinama pred nama da ga uspore ili potpuno zaustave ne bi li ojačali svoju profitnu bazu. Međutim, čini mi se da ma koliko je taj unutrašnji pritisak takvih struktura jak, zasigurno neće ništa slabiji biti ni ovaj pritisak koji nam dolazi iz samog društva - pritisak za jačanje društvenih reformi, koji je pojačan pritiskom EU za reforme. Kada se objedine ta dva reformska izvora, čini mi se da će ipak biti predominantni, ili makar u najvećem broju slučajeva dominantni nad ovim retrogradnim snagama u Crnoj Gori. U ovom trenutku ja ne vidim veću opasnost za vrste naglih političkih grešaka ili eventualno institucionalnih grešaka koje bi dovele do naglih zaustavljanja procesa. Nadam se da će i političke strukture biti dovoljno zrele da takve poteze u narednim godinama ne prave.
XS
SM
MD
LG