Na Svjetski dan protiv side govorimo o tome koliko je ta tema i nakon dvadeset godina od prvog slučaja bolesti tabu u Crnoj Gori. Strah, neznanje i odbacivanje je trougao koji opisuje odnos drugih prema HIV pozitivnima i koji njihov život pretvara u samoizolaciju.
"Psihološku borbu protiv opasnog virusa inficirani će početi onog trenutka kada sazna da je HIV u njegovom organizmu. To je teška bitka u kojoj pomažu novi i sve djelotvorniji ljekovi kao i savjeti ljekara. Život bi, nakon tog saznanja, trebalo da ide dalje. Trebalo bi, ali se upravo tada otvara novi front. Počinje borba protiv straha, predrasuda i najčešće odbacivanja okoline. "Te drame inficiranih u Crnoj Gori svjesna je i država", kaže ministar Miodrag Radunović.
"Još uvijek je usamljenost karakteristika pojedinih HIV osoba. Mnogi usamljenost opisuju kao tihog ubicu. Uporna stigma oko HIV-a otežava ljudima normalan nastavak života do te mjere da su neki od njih prinuđeni da se izoluju iz života koji su ranije vodili. Mnogo više od zdravstvenog problema je društvo koje na to mora da odgovori na svim nivoima," kaže Radunović.
Zašto je tako teško pričati o HIV-u ili AIDS-u, zašto su neke stvari u Crnoj Gori prestale da budu tabu, a sida to još nije, objašnjava psiholog Verica Mirović.
"Zašto je to još uvijek tabu? Tabu su mnoge stvari koje se tiču nečeg što je duboko i tiču se naših predrasura i stereotipija. Ta infekcija je povazana sa grupom ljudi koja je na neki način anatemisana i onda samim tim je ,,sve što ide od te grupe mi nećemo pričati o tome". Još uvijek je daleko naše društvo od svijesti da je to infekcija koju može dobiti bilo ko," kaže Mirović.
PROTIV STIGME
HIV ne bira. Pogađa sve i pogrešna su mišljenja pojedinih koji o HIV-u razmišljaju kao o problemu narkomana i homoseksualaca.
"Ono što moramo, ne samo nevladin i vladnin sektor, već svi mi zajedno jeste da se borimo da stigme i diskriminacije u Crnoj Gori bude što manja i manja. Vjerujte mi, mislićete da je lako to reći, ali vidjećete kada vam se to desi u vašoj kući. Vaši najbliži. Onda ćete vidjeti ko će njemu izaći u susret i ko će mu pomoći," rekao je predstavnik nevladine organizacije CAZAS Mišo Pejković.
Prije nekoliko godina roditelji djece u jednoj podgoričkoj školi odbili su da ih puste u razred sa dječakom koji je inficiran HIV-om. Prije pet godina dvogodišnjak iz Crne Gore zaražen je transfuzijom krvi u zdravstvenoj ustanovi druge države. Gdje su danas, kako su i da li ih je okolina prihvatila, pitali smo direktora Instituta za javno zdravlje Bobana Mugošu:
"Mislim da je onaj prvi dječak uspješna priča po tom pitanju. Dječak je išao u školu, on sada zaršava srednju školu u odjeljenju sa svima ostalima. Što se tiče dječaka koji je inficiran van Crne Gore sa transfuzijom prije pet godina, a tada ja imao dvije godine, počeo je u školu u odjeljenju sa drugom djecom i nema nikakvog problema i ja sa nadam da će tako i ostati."
Prvi decembar je datum koji nas podsjeća da su HIV pozitivne osobe dio našeg društva i da zaslužuju podršku i pomoć i, iznad svega prihvatanje. Ako im je danas medicina omogućila mnogo duži i kvalitetniji život nego što je to bilo u prošlosti vrijeme je i da im svako od nas pokloni bar razumijevanje i tako umnogome olakšava borbu sa opasnim protivnikom.
"Psihološku borbu protiv opasnog virusa inficirani će početi onog trenutka kada sazna da je HIV u njegovom organizmu. To je teška bitka u kojoj pomažu novi i sve djelotvorniji ljekovi kao i savjeti ljekara. Život bi, nakon tog saznanja, trebalo da ide dalje. Trebalo bi, ali se upravo tada otvara novi front. Počinje borba protiv straha, predrasuda i najčešće odbacivanja okoline. "Te drame inficiranih u Crnoj Gori svjesna je i država", kaže ministar Miodrag Radunović.
"Još uvijek je usamljenost karakteristika pojedinih HIV osoba. Mnogi usamljenost opisuju kao tihog ubicu. Uporna stigma oko HIV-a otežava ljudima normalan nastavak života do te mjere da su neki od njih prinuđeni da se izoluju iz života koji su ranije vodili. Mnogo više od zdravstvenog problema je društvo koje na to mora da odgovori na svim nivoima," kaže Radunović.
Tabu su mnoge stvari koje se tiču nečeg što je duboko i tiču se naših predrasura i stereotipija
"Zašto je to još uvijek tabu? Tabu su mnoge stvari koje se tiču nečeg što je duboko i tiču se naših predrasura i stereotipija. Ta infekcija je povazana sa grupom ljudi koja je na neki način anatemisana i onda samim tim je ,,sve što ide od te grupe mi nećemo pričati o tome". Još uvijek je daleko naše društvo od svijesti da je to infekcija koju može dobiti bilo ko," kaže Mirović.
PROTIV STIGME
HIV ne bira. Pogađa sve i pogrešna su mišljenja pojedinih koji o HIV-u razmišljaju kao o problemu narkomana i homoseksualaca.
"Ono što moramo, ne samo nevladin i vladnin sektor, već svi mi zajedno jeste da se borimo da stigme i diskriminacije u Crnoj Gori bude što manja i manja. Vjerujte mi, mislićete da je lako to reći, ali vidjećete kada vam se to desi u vašoj kući. Vaši najbliži. Onda ćete vidjeti ko će njemu izaći u susret i ko će mu pomoći," rekao je predstavnik nevladine organizacije CAZAS Mišo Pejković.
Prije nekoliko godina roditelji djece u jednoj podgoričkoj školi odbili su da ih puste u razred sa dječakom koji je inficiran HIV-om. Prije pet godina dvogodišnjak iz Crne Gore zaražen je transfuzijom krvi u zdravstvenoj ustanovi druge države. Gdje su danas, kako su i da li ih je okolina prihvatila, pitali smo direktora Instituta za javno zdravlje Bobana Mugošu:
"Mislim da je onaj prvi dječak uspješna priča po tom pitanju. Dječak je išao u školu, on sada zaršava srednju školu u odjeljenju sa svima ostalima. Što se tiče dječaka koji je inficiran van Crne Gore sa transfuzijom prije pet godina, a tada ja imao dvije godine, počeo je u školu u odjeljenju sa drugom djecom i nema nikakvog problema i ja sa nadam da će tako i ostati."
Prvi decembar je datum koji nas podsjeća da su HIV pozitivne osobe dio našeg društva i da zaslužuju podršku i pomoć i, iznad svega prihvatanje. Ako im je danas medicina omogućila mnogo duži i kvalitetniji život nego što je to bilo u prošlosti vrijeme je i da im svako od nas pokloni bar razumijevanje i tako umnogome olakšava borbu sa opasnim protivnikom.
