Prethodnih sedmica dramatični događaji u Crnoj Gori, osim što su podigli političke tenzije, značajno su pooštrili retoriku i nametnuli javni diskurs pun optužbi, etiketa i kvalifikacija.
Koliko jezik jakih riječi, sve prizemnija leksika i povišeni ton, sužavaju prostor za dijalog koji je u ovom trenutku nasušno potreban Crnoj Gori?
„Poenta svakog političkog događanja jeste neka forma esktremizacije, što crno-bjelja demarkacija u društvu, to su ozbiljnije negativne emocije na sceni a narod više podložan kontroli", kratka je ocjena našeg sagovornika komunikologa, koji nije bio spreman da javno govori pošto bi se zamjerio centrima političke moći, a to bi umanjilo njegove profesionalne angažmane.
Da je politika postala dominantna u mjeri da javni diskurs boji jarko crvenom bojom svjedoci smo ovih dana, poslije burnih zbivanja i sve zategnutijih političkih i društvenih odnosa. U trci ko će koga da časti što jačim epitetima i da ocrni što težim optužbama, javni se govor snižava do zabrinjavajućeg nivoa.
Pljušte uvrede, uvodi se žargon ulice, poseže za jakim riječima i podiže ton. Za komunikološkinju Milicu Kadić Aković to kako se govori najbolje odslikava aktuelna dešavanja u društvu.
“Jezik najbolje reflektuje stanje i dešavanja u društvu . Zabrinjavajuće je što u političkom životu i u tom političkom odnosu nema sadržaja, jer da ga ima jezik bi sigurno bio drugačiji", smatra Milica Kadić Aković.
Magistar ekonomije i retorike Ivan Radević, kada je riječ o aktuelnoj retorici u Crnoj Gori, uočava tri bitne stvari:
“To su: da imamo kritizerstvo namjesto kritike, nekulturu umjesto kulture i izbjegavanje pravih dijaloga, i nametljivost umjesto potrebe za saradnjom.“
A potreba za saradnjom čini se nikada nije veća u Crnoj Gori i dijalog je riječ koja je visoko dobila na cijeni posljednjih dana. Koliko onda kontaminacija javnog govora šansu za dijalog umanjuje i prostor za razgovore sužava pitali smo Milicu Kadić Aković.
“Ja se ne bih saglasila da jezik sužava prostor za dijalog jer da prostora za dijalog ima i da je on zaista stvoren, našao bi se i u jeziku. I mi teško možemo da obrnemo tok stvari. Teško jezik može da izmijeni odnose. Jezik samo reflektuje činjenicu da odnosa nema. I vrlo se lijepo ilustruje stanje svijesti, stanje uopšte u društvu", komentariše Milica Kadić Aković.
RSE: Koliko će to biti obeshrabrujuće za one slušaoce koji će shvatiti da nam i dalje sve zavisi od političara koji treba da nam nameću mjeru dobrog ukusa?
Milica Kadić Aković: Mislim da slušaoci znaju da najviše zavisi od nas i od toga koje političare biramo za svoje predstavnike. Ako bismo tome pristupili drugačije vrlo je izvjesno da bi i stvari bile drugačije.
“Dok god nema kulture u smislu uvažavanja sagovornika, onih sa kojima ste prinuđenida komunicirate po pitanju različitih odluka, teško da se može očekivati neka kvalitetna odluka. I dok god imate nametljivost, žučno- vulgarnu retoriku u nekom smislu, umjesto potreba da se pristupi nadobar način. Jer Crna Gora je mala zemlja i u koliko se u njoj ljudi ne mogu dogovoriti, onda to nikako nije dobro", ocjenjuje Ivan Radević.
