Nedavno finale Svjetske lige u vaterpolu u kojem su snage odmjerile selekcije Srbije i Hrvatske u Crnoj Gori je ponovo izazvalo izlive netrpeljivosti i mržnje među navijačima jedne i druge reprezentacije. Zašto sportski susreti između selekcija dvije susjedne države u Crnoj Gori izazivaju toliko naboja i negativnih emocija koje, kao u slučaju NVO aktivistkinje Milice Kovačević ponekada rezultiraju vrlo ozbiljnim prijetnjama i uvredama.
Predsjednica Upravnog odbora Centra za demokratsku tranziciju Milica Kovačević bila je u posljednja dva dana izložena najbrutalnijim uvredama zbog posta na zatvorenoj stranici na društvenoj mreži Facebook, u kojem je navela da je u toku vaterpolo meča Srbija Hrvatska navijala za hrvatsku reprezentaciju.
Post su "podijelili" neki od njenih prijatelja na svojim mrežama, a onda su krenuli komentari.
Kako prenosi domaća štampa, Kovačević nije željela da govori o incidentu, dok se iz policije i tužilaštva juče nijesu oglašavali.
Zašto su utakmice Srbije i Hrvatske utakmice visokog naboja u Crnoj Gori?
Bivši vaterpolo reprezentativac i osvajač olimpijskog zlata, sada lider Liberalne partije Andrija Popović za RSE kaže da se loše emocije pojavljuju samo među ostrašćenim pojedincima dok su sportisti dvije države u dobrim odnosima.
Uvrede, izlivi mržnje na socijalnim mrežama i internet portalima su recidiv nacionalizma kakav je postojao 90-tih, a koji na žalost postoji i danas, kaže Popović.
„Sve nam ovo govori koliko smo mi još daleko od bilo kakve demokratizacije, kao i da dobar dio naših ljudi živi još u 90-tim godinama i sve to nas uvijek vrati u stvarnost, pogotovo ta njihova velika ostrašćenost. Mi pomislimo da se to polako gubi, ali evidentno je da to nije tako. To se prenosi na navijače koji nemaju granica i sa svojom ostrašćenošću nam pokazuju da će vjerovatno proći i decenije dok se ovdje prilike ne normalizuju“, kaže Popović.
No, Slaven Radunović iz NOVE kaže da je uzrok tenzija zbog utakmica Srbije i Hrvatske u Crnoj Gori, zapravo unutar same Crne Gore, jer nastaje kao rezultat netrpeljivosti Srba i Crnogoraca koji u njoj žive:
„Oni (Crnogorci) u svakoj situaciji pa i kada Srbija igra sa Hrvatskom navijaju za nekog ko je protiv Srbije u tom trenutku, a to onda izaziva kontrareakciju i sa srpske strane. Tako da i ovaj događaj, makar kada se radi o reakcijama u Crnoj Gori ne bih vezivao za odnose Srbije i Hrvatske nego bi ih vezao za unutarcrnogorske podjele i na odnose između Srba i onih drugih, neću reći samo Crnogoraca, jer tu ima i Bošnjaka i Albanaca koji svaku priliku koriste da otvore onaj front koji predstavlja problem svih ovih godina, između onih koji su Srbi i onih koji smatraju da su Crnogorci posebna nacija.“
Kao kontra reakcija na, kako tvrdi Radunović navijanje protiv Srbije javlja se drugi fenomen - da građani Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi kada igraju selekcije Crne Gore i Srbije navijaju za ovu drugu, a ne za zemlju u kojoj su rođeni.
„Teško je objasniti taj paradosk da ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori, koji su poptuno vezani za nju mogu da navijaju, da budu na strani države sa kojom gotovo da nemaju nikakve veze, mnogi od njih nikada nijesu ni bili u njoj osim što imaju tu virtuelnu vezu, nacionalnu koja se proteže decenijama i stotinama godina“, primjećuje Andrija Popović.
Netrpeljivosti i mržnja nakon sportskih okršaja Srbije i Hrvatske u i van Crne Gore su samo nastavak onoga što smo imali u ratnoj prošlosti a glavni uzrok tome je što političke elite u regionu i dan danas međusobna neriješena pitanja stavljaju pod tepih, kaže Miloš Konatar iz URE.
„Na žalost dok se god dešavaju ovakve stvari poput slučaja Milice Kovačević mi ćemo i dalje biti Balkan na Balkanu, a ne Balkan u Evropi. Mislim da je razlog to što i dalje na Balkanu stvari još nijesu raščišćene i koje vuku neke druge generacije, a naša i mlađe generacije najviše trpe zbog toga.“
