Prva ruska škola u Budvi omogućava svojim polaznicima učenje na maternjem jeziku i dobijanje državne ruske diplome, ali istovremeno radi na integrisanju ruske zajednice u život grada.
Rusi su tokom poslednje decenije među najbrojnijim inostranim kupcima nekretnina i vlasnicima inostranih firmi u Crnoj Gori. Dio njih tu se i nastanio. Samo u Budvi ima oko 150-oro osnovaca iz Rusije, a skoro trećina pohađa i prvu rusku školu na primorju.
“Dukley Academy - Center of Continued Education” radi po ruskom državnom programu za osnovce i srednjoškolce, a njegove diplome omogućavaju nastavak školovanja u Rusiji ili drugdje u inostranstvu. Prema riječima direktorice Nadežde Lapteve, većina roditelja bi željela da njihova djeca školovanje nastavi u Evropskoj uniji.
Iako se predavanja održavaju na ruskom, polaznici škole kao obavezan uče i crnogorski jezik. Evgenija Lukyanova ipak želi da studira negdje u inostranstvu:
“Crna Gora je za mene više mjesto za život nego učenje. Ovdje je lijepo šetati, ići na more, ali za dalje učenje bih voljela da odem u Srbiju ili Dubrovnik.”
Među dvanaest profesora ruske škole je i Irina Razorenova. Došla je prvi put u Crnu Goru kao turistkinja prije dvije godine, i odmah je znala da je to njeno mjesto pod suncem.
“Okruženi ste prijateljskom atmosferom i sa toliko mnogo mogućnosti, zbog čega možete da toliko toga date svojim učenicima. A to je za mene od suštinske važnosti, jer tako možete da uživate u poslu i životu.”
Osim ljudi, još je jedan razlog Irinine opčinjenosti Crnom Gorom - ona dolazi iz Sibira.
“Tamo imamo zaista oštre zime, čak do 45 stepeni ispod nule, dok se ljeti temperature penje do plus 45.”
Druženja i zajedničke akcije sa budvanskim školama govore o dobroj integrisanosti ruske škole u život grada. Nadežda Lapteva kaže da su te veze čvršće sa lokalnom, nego ruskom zajednicom.
“Za nas migrante život je svakodnevna borba. Mislim da ta konkurencija sprječava da naša zajednica bude homogenija. Ne znam za druge, ali to je moje iskustvo, jer imamo veću podršku od lokalnih organizacija nego nekih ruskih. Izvinite, ali to je istina.”
Ono što je problem većine Rusa koji su odlučili da Crna Gora bude njihov novi dom, je regulisanje statusa stranaca.
“Problem je što tu živiš, ulažeš snagu i pare, ali teško možeš da dobiješ stalni boravak. Ipak, razumijem da je Crna Gora još mlada država i ne može sve probleme da riješi u jednom koraku. Ali, taj problem sa vizama je zapravo sitnica! Najvažnije je da imaš sigurnost, da tvoja djeca imaju zdrav život, da su ljudi otvoreni. I kad kalkulišeš što je važnije – stalni boravak ili to što su ti djeca srećna, naravno da je važnije ovo drugo”, objašnjava Lapteva.
RSE: Meni se čini da ste Vi zaljubljeni u Crnu Goru?
Lapteva: Jesam. A tu sam našla još jednu ljubav, tu sam se udala, i sada sam najsrećnija žena na svijetu.
Trenutno privremeni i stalni boravak u Crnoj Gori ima oko 3.000 Rusa, a bezvizni režim od najviše 90 dana traje samo tokom ljetnje sezone.
Facebook Forum