Crna Gora dnevno uvozi hrane i pića u vrijednosti čak milion i 200.000 eura. Zabrinjava podatak da se tržište od 650.000 stanovnika u zemlji koja je proglašena ekološkom i pogodnom za razvoj posebno organske poljoprivrede, umjesto na sopstvenu proizvodnju oslanja na uvoz. Vlada je smanjenje spoljnotrgovinskog deficita označila kao jedan od primarnih ciljeva. Koliko, međutim, ta ista Vlada ima adekvatnu strategiju kako bi povećala izvoz, prije svega hrane?
"Mi uvozimo isuviše toga što možemo da proizvedemo, a isuviše njiva vidimo oko nas u Crnoj Gori zapuštene. Šuma osvaja površine koje je su ljudi mukotrpno od šume odvajali, da bi na njoj proizveli hranu", opisao je trenutno stanje u crnogorskoj poljoprivredi direktor Ekoplanta Željko Vidaković, koji je i predsjednik Skupštine Udruženja proizvođača organske hrane u Crnoj Gori i član njene grupe u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom za poglavlje 11 koje se odnosi na poljoprivredu.
Za tako lošu sliku, kriva je, prema Vidakovićevim riječima, loša poljoprivredna strategija, posebno prethodnog resornog ministra Petra Ivanovića. Ipak, uvjeren je kako je moguć zaokret u značajnijem podsticanju proizvodnje sa novim - starim ministrom Milutinom Simovićem.
"Odavno je poznato da mi najveći dio hrane koji uvozimo upravo iz susjednih država možemo da proizvedemo. Zašto to ne radimo - višeslojan je odgovor. Najjednostavniji bi bio da nijesmo podržani od strane naše Vlade, odnosno države, adekvatno i dovoljno da bi se ljudi angažovali, ostali na selu, radili i od toga pristojno živjeli", ocjenjuje Vidaković.
Najveći spoljnotrgovinski deficit u regionu
Već osmu godinu raste trgovinski deficit Crne Gore, odnosno disbalans između njenog uvoza i izvoza. Prema podacima crnogorskog Zavoda za statistiku - Monstat, u prošloj godini uvoz proizvoda i usluga iznosio je dvije miliijarde i 59 miliona eura, a izvoz samo 325 miliona eura.
To je, kako tvrde ekonomisti, najveći spoljnotrgovinski deficit u posljednjih nekoliko godina i najveći u regionu, u kome čak ratom uništena bosanska privreda ima četiri puta veću pokrivenost izvoza uvozom.
"Ta stopa je dramatično mala. Nešto ispod 16 odsto pokrivamo naš ukupan uvoz izvozom. To je daleko najgora stopa u regionu. Dovoljno je vidjeti da je na pretposljednjem mjestu Bosna i Hercegovina, sa 50 odsto pokrivenosti uvoza izvozom. A mi smo daleko, daleko na zadnjem mjestu", navodi ekonomista, bivši opozicioni poslanik Mladen Bojanić.
Samo prošle godine na uvezenu hranu i piće potrošili smo 455 miliona eura ili milion i 200.000 svakog dana. U isto vrijeme za čitavu godinu Crna Gora izveze hrane i pića u vrijednosti samo 47 miliona eura, pri čemu se dio tog iznosa odnosi na reeksport, odnosno izvoz uvezenih proizvoda u treće zemlje.
Istovremeno, procjenjuje se kako bi Crna Gora mogla da proizvodi 70 odsto uvezene hrane.
Forsiranje turizma
Mladena Bojanića smo pitali čime objašnjava toliku nesrazmjernost, lošom agrarnom politikom države, koja u dovoljnoj mjeri ne subvencioniše proizvodnju hrane i razvoj stočarstva, ili u postojanju tzv. uvozničkih lobija.
"Više je razloga za to. U svakom slučaju glavni razlog je što se ova vlada potpuno naopako, evo već 10 ili 20 godina, strateški odlučila da forsira turizam i usluge, a proizvodnja je potpuno stavljena po strani, i to nam se sada vraća itekako - negativnom stopom pokrivenosti uvoza izvozom i ogromnim trgovinskim deficitom. Mi smo svake godine preko milijardu i po u minusu kao država u toj robnoj razmjeni. To se jedno vrijeme nadomještavalo prodajom resursa, ali kako više maltene nemamo da prodamo nešto važno, onda smo zadnjih godina drastično uvećali javni dug", komentariše Bojanić.
Na sve to Bojanić dodaje postojanje tzv. uvozničkog lobija i neograničen uvoz, koji smanjuje cijenu domaćih prozvoda i destimuliše domaće proizvođače. Slično misli i Željko Vidaković.
"Taj trgovinski ili uvoznički lobi bukvalno je zagospodario u našoj privredi. I onda vam je jasno da - uz faktički nepostojanje industrijske proizvodnje, a poljoprivreda je na ovako niskom stepenu da zadovoljava svega desetak procenata uvoza, odnosno njegove pokrivenosti, bez domaće proizvodnje - jasno vam je da tu država mora da napravi radikalan zaokret. Nama u suštini treba Maršalov plan za poljoprivredu u Crnoj Gori, da bi se moglo značajnije u nekom doglednom periodu, od pet do deset godina, doći do onoga što makar imaju okolne države", konstatuje Vidaković.
Kada je riječ o uvozu hrane, najveći dio novca Crna Gora izdvaja za uvoz mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, gaziranih pića, kafe, suhomesnatih proizvoda. Evidentno je da se uvozi i roba za čiju proizvodnju Crna Gora ima sve uslove, kao i što je slučaj sa vodom, voćem i povrćem i prerađevinama od mesa.
Facebook Forum