U Crnoj Gori ima medija koji se mogu okarakterisati kao strani. Ali, ključna stvar je u tome što su uvjeti za sve isti, bez obzira na porijeklo kapitala ili državljanstvo osnivača. Formalno, nema stranih medija jer da bi se neko bavio informisanjem, mora biti registrovan kod domaćih institucija.
"Svako fizičko i pravno lice, nezavisno od toga da li je domaće ili strano, ukoliko želi da se bavi emitovanjem programa, mora da bude registrovano kod naših nadležnih organa za obavljanje djelatnosti proizvodnje ili emitovanja radio televizijskog programa. To znači da mora biti upisan u registar centralnih privrednih subjekata. Nakon toga mora da prođe proceduru dobijanja dozvole kod naše agencije. Prema našem zakonu, ne zabranjuje se stranim fizičkim ili pravnim licima da imaju učešće u osnovnom kapitalu domaćih medija. U pravnom smislu nema razlike", kaže Momčilo Stojanović iz Agencija za elektronske medije.
Iako u očima države strani mediji ne postoje, činjenica je da neki pojedini mediji mogu ponijeti taj naziv, ali je tu problematičan kriterijum na osnovu kog bi se to određivalo. Da li u tu svrhu može poslužiti kapital koji eventualno dolazi iz druge države? Ali, u tom slučaju da li se to odnosi i za manjinski udio u vlasništvu? Nema dokumenta, niti standarda koji propisuje da li je strani medij onaj, čiji je osnivač strani državljanin ili pravno lice iz druge države.
Ključno pitanje je - da li postoje bilo kakvi posebni uslovi za medije koji bi se po bilo kom kriterijumu mogli odrediti kao strani.
"Ne, oni svi su registrovani u Crnoj Gori, oni svi rade po zakonima naše države. Dužni su da ispunjavaju sve identične obaveze. Nema nikakvih razlika", ističe Stojanović.
Ako bi se stranim medijem smatralo glasilo čija je matična kuća, koja se takođe bavi medijskom djelatnošću u drugoj državi, onda se može reći da u Crnoj Gori postoje dvije "strane" televizije. Pink M, čiji je sadržaj primarno zabavnog karaktera, ali sa kratkim vijestima i centralnim dnevnikom. Direktora ove televizije, Gorana Radenovića, nije bilo moguće kontaktirati na jedino dostupan, kancelarijski telefon, pa je izostalo njegovo viđenje ocjena koje se mogu čuti na račun oba ova programska segmenta crnogorske ispostave beogradske kompanije Pink International, koja je vlasnik ove televizije.
I druga televizija u Crnoj Gori, čija je matica u inostranstvu, je koncipirana na kombinaciji zabave i informisanja.
"Prva je deo medijske Antena grupe koja posluje na tržištima Grčke, Slovenije, Srbije, Crne Gore i od skoro Rumunije. Reč je o grčkom kapitalu. Na svim tim tržištima, pa tako i na crnogorskom, Antenini mediji su pre svega zabavnog karaktera ali isto značajnim segmentima informativnog programa. Naša uređivačka politika određena je potrebama naših gledalaca. Tako biramo teme kojima se bavimo i tako biramo termine u kojima emitujemo određene sadržaje. Što se tiče naših najgledanijih programa, prva je prepoznatljiva po šou programima i to onim vrhunske produkcije, koji zbog cene i složenosti ne mogu da se snimaju u Crnoj Gori. To je jedna od prednosti pripadanja velikoj medijskoj grupi, kakva je Antena", tvrdi Sonja Drobac, glavna i odgovorna urednica Prve TV Crna Gora.
Ona smatra da Prva TV Crna Gora posluje isključivo na tržišnim principima:
"Prva TV Crna Gora finansira se isključivo od prodaje reklamnog prostora. Sve ovo vrijeme, koliko postojimo, smo samo-održiva kompanija. Tvrdim da nas to čini jedinom takvom TV u Crnoj Gori."
Damping i mediji
Među medijima čije su matice izvan Crne Gore, spada i nekoliko dnevnih listova među kojima su Politika, Blic, Večernje novosti, ali sa malim udjelom u tržištu i bez naročitog uticaja na javno mnjenje.
Sada se ne može znati da li će eventualno pojavljivanje crnogorskog izdanja beogradskog dnevnika Informer nešto značajnije promijeniti, ali karakter ove novine će biti novost na domaćem tržištu.
"Ja ću u Crnoj Gori da napravim tabloid i ne libim se da kažem - to jeste žuta štampa. Ne postoji uticajna dnevna novina, a da nije žuta štampa", kaže osnivač i glavni urednik lista Dragan J. Vučićević. Ova najava je izazvala reakciju podgoričkog dnevnika Vijesti, čiji menadžment primjećuje na, navodno, sve češći upliv medija koji podsjeća na devedesete godine.
Direktorka nedjeljnika Monitor, Milka Tadić Mijović, međutim, smatra da ključno pitanje nije "odakle neki mediji dolaze".
"Da li ti mediji na ovo tržište dolaze sa nekim damping cijenama koje ekonomski podrijevaju naše medije. Nije samo pitanje sadržaja, nego i pitanje ekonomskih činilaca koji su izuzetno značajni. Televizije koje dolaze iz Srbije, ovdje često reklamiraju proizvode tako što su već napravile ugovore u Srbiji, a ovdje sve rade gratis ili po nekim damping cijenama. Tako je i sa štampanim medijima, koji ovdje cirkulišu po jako niskim cijenama. To je veoma kompleksno pitanje. Ne bi smo trebali da upadamo u zamke odakle to dolazi, nego kakvo je to što dolazi, da vidimo ekonomske efekte", zaključuje Tadić Mijović.
"Svako fizičko i pravno lice, nezavisno od toga da li je domaće ili strano, ukoliko želi da se bavi emitovanjem programa, mora da bude registrovano kod naših nadležnih organa za obavljanje djelatnosti proizvodnje ili emitovanja radio televizijskog programa. To znači da mora biti upisan u registar centralnih privrednih subjekata. Nakon toga mora da prođe proceduru dobijanja dozvole kod naše agencije. Prema našem zakonu, ne zabranjuje se stranim fizičkim ili pravnim licima da imaju učešće u osnovnom kapitalu domaćih medija. U pravnom smislu nema razlike", kaže Momčilo Stojanović iz Agencija za elektronske medije.
Iako u očima države strani mediji ne postoje, činjenica je da neki pojedini mediji mogu ponijeti taj naziv, ali je tu problematičan kriterijum na osnovu kog bi se to određivalo. Da li u tu svrhu može poslužiti kapital koji eventualno dolazi iz druge države? Ali, u tom slučaju da li se to odnosi i za manjinski udio u vlasništvu? Nema dokumenta, niti standarda koji propisuje da li je strani medij onaj, čiji je osnivač strani državljanin ili pravno lice iz druge države.
Ključno pitanje je - da li postoje bilo kakvi posebni uslovi za medije koji bi se po bilo kom kriterijumu mogli odrediti kao strani.
"Ne, oni svi su registrovani u Crnoj Gori, oni svi rade po zakonima naše države. Dužni su da ispunjavaju sve identične obaveze. Nema nikakvih razlika", ističe Stojanović.
Ako bi se stranim medijem smatralo glasilo čija je matična kuća, koja se takođe bavi medijskom djelatnošću u drugoj državi, onda se može reći da u Crnoj Gori postoje dvije "strane" televizije. Pink M, čiji je sadržaj primarno zabavnog karaktera, ali sa kratkim vijestima i centralnim dnevnikom. Direktora ove televizije, Gorana Radenovića, nije bilo moguće kontaktirati na jedino dostupan, kancelarijski telefon, pa je izostalo njegovo viđenje ocjena koje se mogu čuti na račun oba ova programska segmenta crnogorske ispostave beogradske kompanije Pink International, koja je vlasnik ove televizije.
I druga televizija u Crnoj Gori, čija je matica u inostranstvu, je koncipirana na kombinaciji zabave i informisanja.
"Prva je deo medijske Antena grupe koja posluje na tržištima Grčke, Slovenije, Srbije, Crne Gore i od skoro Rumunije. Reč je o grčkom kapitalu. Na svim tim tržištima, pa tako i na crnogorskom, Antenini mediji su pre svega zabavnog karaktera ali isto značajnim segmentima informativnog programa. Naša uređivačka politika određena je potrebama naših gledalaca. Tako biramo teme kojima se bavimo i tako biramo termine u kojima emitujemo određene sadržaje. Što se tiče naših najgledanijih programa, prva je prepoznatljiva po šou programima i to onim vrhunske produkcije, koji zbog cene i složenosti ne mogu da se snimaju u Crnoj Gori. To je jedna od prednosti pripadanja velikoj medijskoj grupi, kakva je Antena", tvrdi Sonja Drobac, glavna i odgovorna urednica Prve TV Crna Gora.
Ona smatra da Prva TV Crna Gora posluje isključivo na tržišnim principima:
"Prva TV Crna Gora finansira se isključivo od prodaje reklamnog prostora. Sve ovo vrijeme, koliko postojimo, smo samo-održiva kompanija. Tvrdim da nas to čini jedinom takvom TV u Crnoj Gori."
Damping i mediji
Među medijima čije su matice izvan Crne Gore, spada i nekoliko dnevnih listova među kojima su Politika, Blic, Večernje novosti, ali sa malim udjelom u tržištu i bez naročitog uticaja na javno mnjenje.
Sada se ne može znati da li će eventualno pojavljivanje crnogorskog izdanja beogradskog dnevnika Informer nešto značajnije promijeniti, ali karakter ove novine će biti novost na domaćem tržištu.
"Ja ću u Crnoj Gori da napravim tabloid i ne libim se da kažem - to jeste žuta štampa. Ne postoji uticajna dnevna novina, a da nije žuta štampa", kaže osnivač i glavni urednik lista Dragan J. Vučićević. Ova najava je izazvala reakciju podgoričkog dnevnika Vijesti, čiji menadžment primjećuje na, navodno, sve češći upliv medija koji podsjeća na devedesete godine.
Direktorka nedjeljnika Monitor, Milka Tadić Mijović, međutim, smatra da ključno pitanje nije "odakle neki mediji dolaze".
"Da li ti mediji na ovo tržište dolaze sa nekim damping cijenama koje ekonomski podrijevaju naše medije. Nije samo pitanje sadržaja, nego i pitanje ekonomskih činilaca koji su izuzetno značajni. Televizije koje dolaze iz Srbije, ovdje često reklamiraju proizvode tako što su već napravile ugovore u Srbiji, a ovdje sve rade gratis ili po nekim damping cijenama. Tako je i sa štampanim medijima, koji ovdje cirkulišu po jako niskim cijenama. To je veoma kompleksno pitanje. Ne bi smo trebali da upadamo u zamke odakle to dolazi, nego kakvo je to što dolazi, da vidimo ekonomske efekte", zaključuje Tadić Mijović.