Josip Juratović jedan je od najpoznatijih sindikalnih aktivista u južnoj Njemačkoj, a od 2005. godine član njemačkog Bundestaga njemačke socijaldemokratske partije (SPD). Juratović je bio dugogodišnji povjerenik Sindikata pri tvornici automobila Audi.
U intervjuu za RSE govori o usporedbi radničkih prava u Njemačkoj i BiH, te o važnosti promjene svijesti kod ljudi u Bosni i Hercegovini koji već godinama šute i trpe. Ističe da BiH i ne uživa tako respektabilan imidž u Njemačkoj, upravo zbog korupcije i nacionalizma.
RSE: U BiH se u posljednje vrijeme mnogo govori o pravima radnika koja, zapravo, ovdje i ne postoje. Kako je to u Njemačkoj, vi ste dugo bili u Sindikatu jedne od najvećih autoindustrija. Konkretno kakva su prava radnika u Audiju?
Juratović: Radnička svijest je tu jako izražena. Audi je trebao biti 1974. godine biti ugašen u mojoj izbornoj jedinici. Ali, tada su svi radnici, pekari, mesari i svi drugi izašli na ulice i solidarizirali se. Bili su protiv gašenja jer su bili svjesni da ako nestane Audi nestat će cijela regija. Ne samo da nam je uspjelo spasiti Audi, nego i da imamo jako visoke standarde u Audiju. U stvari, uspjeh je bio rezultat našeg zajedništva jer smo se uvijek svi dogovarali kako napraviti što bolje uvjete rada u poduzeću. Bili smo svjesni toga da možemo dobre uvjete za rad imati samo ako nam funkcionira firma. Na to smo uvijek tako gledali.
RSE: Radnici uživaju i ogromne povlastice tamo, je li tako?
Juratović: Logično. Tamo vam se gleda da su radnici prije svega zaštićeni na svom radnom mjestu. Imaju velike mogućnosti za edukaciju. Ja sam, na primjer, u isto vrijeme mogao raditi u poduzeću, ali i biti na određenim seminarima. Poduzeće mi je omogučilo da sate mgu naknadno naraditi. Dalje, normalno svake godine slijedila je Božićnica, naknada za godišnji odmor, zatim imamo 14 mjesečnih plaća. Uspjeli smo da na profitu poduzeća dobijemo udio. Tako da, ovisi koliko je primjerice godina u Audiju bila uspješna da dobijemo kao radnici određeni profit. Posljednjih pet, šest godina imamo situaciju da ljudi dobiju pet do šest tisuća eura udjela na profitu, odnosno uspjehu Audija.
RSE: Kada bi se primjerice u Njemačkoj dogodilo da radnici mjesecima ne prime plaću? Kakve bi posljedice poslodavac snosio?
Juratović: To nije moguće. Tamo poslodavac mora platiti insolvenciju, odnosno da nije u mogućnosti isplatiti plaću. Ako ne prijavi insolvenciju može čak završiti u zatvoru. Dakle, nije moguće da ne plati plaću jer i država mu odmah traži socijalne dadžbine svaki mjesec, tako da radnika mora ili odjaviti ili platiti dadžbine za njega, a dadžbine ovise o plaći radnika. Automatski znači, čin ne stigne u socijalni fond odmah sustav reagira.
RSE: Konkretno u Tuzli na stotine je radnika koji su radili 40 godina u proizvodnji. Danas ne mogu u mirovinu jer im 18 godina nije uvezan radni staž. Kako to komentirate?
Juratović: Za mene je to katastrofa. Takav poslodavac trebao bi odmah u zatvor.
RSE: Da se radnicima u Audiju samo nekoliko mjeseci ne uplati staž, što bi radnici napravili?
Juratović: To je u Audiju nemoguće. Radnicima tamo kada bi samo tri dana kasnila plaća izbio bi štrajk.
RSE: Znate li da je to u Bosni i Hercegovini ralnost? Ljudi mjesecima ne primaju plaću, vidite godinama rade bez dana staža - šute i trpe.
Juratović: Zato im se to sve i događa. Pitanje je gdje je granica ljudske podnošljivosti. Ovdje masa razmišlja na način: "Pa dobro, možda će jednog dana biti bolje". Međutim to je zamka, upravo u tome leži problem. Naime, čim jednom krene u lošem smjeru, počnu vam smanjivati plaće, to se odmah mora riješiti, a ne trpiti. Ovdje je cijelo društvo upalo u tu zamku da će jednog dana biti bolje.
RSE: Koliko sam shvatila, ključ je u promjeni svijesti ljudi?
Juratović: Mislim da ovdje treba jedna kritičnija masa. Ovo je zemlja gdje je još jako proširen strah, ovdje se i djeca u strahu odgajaju. Ovdje se dijete uči "Šuti sine, nije dobro se buniti". Tako da nema kritične mase. Ovdje je potrebna ta kritična masa koja će biti i konstruktivna, koja daje prijedloge kako nešto poboljšati i to izboriti da se ne bi desila katastrofa koja se ovdje često događa - da ljudi izlaze na ulice, da se pale zgrade i na kraju krajeva izbija rat.
RSE: Što su danas u Europi interesi zaposlenika?
Juratović: Na Zapadu sada imamo četvrtu industrijsku revoluciju, a to je digitalizacija društva. Kod nas više nije ključno pitanje težak posao nego psihički pritisak. Pitanje je kada počinje posao i kada završava, ima li se kompjutor kod kuće itd. Na Zapadu je danas veliko pitanje uloga žene u privredi i društvu. Žena se danas školuje i u prosjeku su inteligentnije od muškaraca. Žena danas želi biti majka i želi biti uključena u društvene i ekonomske procese. Dakle, to joj se mora omogučiti da ima i obitelj i posao. Za to treba pripremiti infrastruktru. To su sada ključna pitanja, a ne više ona od prije pedeset godina.
RSE: Kako danas Njemačka gleda na BiH?
Juratović: Bosna i Hercegovina ima taj loš imidž korupcije nacionalizma, srednjovjekovnog jednoumlja. Mislim da ova zemlja to ne zavređuje, ali, na žalost, takav je imidž stvoren.
RSE: Često se tamo susrećete s političarima iz BiH. Kako se na njih gleda u Bundestagu?
Juratović: Pa dobro, oni su naše kolege. Oni su legitimno izabrani kao i mi. Mi to poštujemo. Međutim, oni koji dobro poznaju situaciju u regiji, koji znaju te ljude nemaju baš izražen respekt. Možda ima pojedinaca prema kojima sam nepravedan, ali u svakom slučaju ne postoji neki poseban respekt prema tim ljudima. U Europi se zna da je narod samo dio ovog problema, a veliki dio problema snosi politička elita koja je prema meni apsolutno neodgovorna.
