U Crnoj Gori se danas (23. februar) obilježava jedan važan rođendan, ali bez uobičajene rođendanske torte, muzike i zabave za zvanice. Razlog za izostanak proslave je činjenica da nesuđeni slavljenik više nije među živima. Da jeste danas napunio 63 godine i, kao nekad, bio važan za građane Cetinja.
Kada je nastao 1953. počeo je sa proizvodnjom sapuna i pasti za cipele, da bi kasnije prešao na proizvodnju električnih aparata za domaćinstvo koji su bili prisutni u skoro svakom domaćinstvu u nekadašnjoj Jugoslaviji. Cetinjski Obod.
U prijestonici Crne Gore – Cetinju, nekada je funkcionisalo nekoliko značajnih preduzeća među kojima su bile industrija obuće Košuta, Trgopromet i najstariji crnogorski autoprevoznik Bojana i sva su u međuvremenu propala. Međutim, najznačajniji privredni i društveni subjekt na Cetinju je zasigurno bio Obod koga je u međuvremenu zadesila ista sudbina.
Ovo preduzeće, osnovano 1953. je zapošljavalo preko 5.000 radnika, a ostalo je zabilježeno da je pred početak kraja, Obod do 1988. proizveo 265.000 frižidera, 238.000 ledomata, preko 100.000 veš-mašina, 550.000 elektromotora i 460 tona raznih svjetiljki.
Cetinjanin i novinar Radija Cetinje, Mladen Zadrima kaže da su mu čak i sjećanja iz najranijeg djetinjstva vezana za Obod.
„Niko iz moje uže familije nije radio u Obod-u, ali smo svi na Cetinju, manje-više, bili vezani za Obod koji je bio žila kucavica grada. Činjenica je da je čitav grad živio od Obod- i još par preduzeća koja su tu bila. Mnogo Cetinjana se hranilo od Obod-a, od njega se školovalo, radilo u Obod-u.
Sjećam se i da je za one koji su željeli da se bave nekim intelektualnim radom, a nijesu htjeli da uče, večita prijetnja – ako nećeš da učiš, ići ćeš u Obod da radiš.“
Početak '90-ih i raspad Jugoslavije je bio prvi udarac za Obod koji je time izgubio dotadašnje tržište. Međunarodne sankcije su eliminisale svaku šansu da se Obod snađe novim okolnostima, a društveno-ekonomski eksperiment, nazvan tranzicija je ovom preduzeću zadao konačan udarac.
Obod je kasnije zapošljavao svega nekoliko stotina radnika, da bi na kraju proizvodnja ipak bila u potpunosti obustavljena.
„Bilo je nekih praktičnih predloga koji su, uglavnom, dolazili iz Slovenije. Oni su predlagali da se proizvodnja pokrene, ali to bi iziskivalo da od tadašnjih 2.000, na poslu ostane 700 radnika što je bilo nemoguće. Tako se to godinama prolongiralo, a Obod se zaduživao, zaduživao...“, kaže Mladen Zadrima.
Broj cetinskih preduzeća koja su u vrijeme Jugoslavije bila uspješna i značajna za grad, a koja su kasnije propala, čini se da je srazmjeran brojnim obećanjima Vlade i lokalne uprave, a koja su ostala samo to – obećanja.
Priča o gradnji uspinjače od Kotora do Cetinja toliko dugo traje da je u međuvremenu izgubila čak i status urbane legende i postala običan vic.
Jedno od novijih je bilo obećanje da će izvjesni ukrajinski investitor na Cetinju sagraditi fabriku čokolade, pa je čak i medijski promovisan „prototip“ luksuzne čokolade koju će tu praviti izvjestan broj Cetinjana, ali ni od toga nije bilo ništa.
Jedna od najspektakularnijih najava je bila uspostavljanje multimedijalnog kompleksa upravo na prostoru od 130 hiljada kvadratnih metara koji je nekada pripadao upravo Obodu. Čak je i globalno poznata konceptualna umjetnica Marina Abramović ponudila ime tom kulturno-umjetničkom i privredno-turističkom kompleksu. Ni njena dobra volja, koju niko u Crnoj Gori nije doveo u pitanje, ipak nije bila dovoljna. Međutim, političari nijesu propustili priliku da cijelu tu priču iskoriste za sopstvenu promociju, pa je oktobra 2012. organizovana i glamurozna prezentacija projekta koji je trebalo da bude završen do 2013.
I ovo je samo ostalo obećanje.
Gradonačelnik Cetinja, Aleksandar Bogdanović, oktobar 2012: „Postigli smo dogovor o gradnji višenamjenskog centra koji će biti spoj naše zajedničke i težnje, a to je progres jednog grada, našeg Cetinja kroz skladan spoj privrednih i umjetničkih sadržaja.“