Da li je protest cetinjskih gimnazijalaca, njihovih roditelja i profesora nešto više od štrajka srednjoškolaca nezadovoljnih izborom direktora škole, da li se naime radi o počecima građanskog protesta i neposlušnosti koje nikada nijesu zaživjeli u Crnoj Gori?
Crna Gora nema kulturu građanskih protesta ni tradiciju neposlušnosti. Tim prije, ono što su pokrenuli i doslijedno sproveli cetinjski gimnazijalci, njihovi profesori i roditelji vrijedno je divljenja, rekla je za Radio Slobodna Evropa Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, odgovarajući na pitanje da li se radi o širem fenomenu nego što je to nezadovoljstvo učenika izborom direktora škole:
"Nama sistemski građanski protesti prije ovog zapravo nikada se nijesu ni desili. Umjesto toga imali smo izvezenu Antibirokratsku revoluciju čije gorke učinke živimo i danas, ima ih manjih, ali krajnje dnevnopolitičkih ispolitiziranih navodnih građanskih izraza koji su i ovaj oblik aktivizma na neki način iskompromitovali. Cetinjski gimnazijalci su hrabro iskazali dosadašnju crnogorsku mantru koja se sublimira u onom - biti po strani, ne miješati se u vlastiti život - i pokazali kako princip građanskog nije u potpunosti nestao, da je živ i to možda u onom najboljem obliku, duhu mladosti koja ne da na sebe, prava, potencijale i snove".
Siniša Bjeković iz Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta u Podgorici, na drugoj strani smatra da institut građanskog protesta u Crnoj Gori nije nepoznat, ali se s takvom formom građanskog protesta susrijećemo prvi put u oblasti srednjeg obrazovanja:
"Bez obzira na neke zaključke da taj vid protesta nije bio zastupljen na drugim formama, odnosno vidovima obrazovanja, nivoima obrazovanja, treba samo podsjetiti da se to dešavalo jedino na univerzitetu Crne Gore po pitanju uvođenja, odnosno održanja određenih rokova za ispite na fakultetima, univerzitetima Crne Gore. U ovom konkretnom slučaju zaista se radi o jednom prilično ozbiljnom problemu zato što se takav jedan čin reperkutovao na pravo te djece na obrazovanje i ono što je možda teže u ovoj kompletnoj situaciji jeste da takva jedna forma traje već duže vrijeme".
Kada je riječ o građanskoj hrabrosti, Bjeković ne spori na u Crnoj Gori postoji malo građanske hrabrosti:
"Crnogorcima mnogo više fali građanske nego ratničke hrabrosti. Sa druge strane, što se tiče samo načina na koji se izražavaju ovi protesti moram da kažem da ne bih rekao da je to neka neuobičajena forma, da smo sami bili svjedoci s tim što su se ti protesti najčešće dešavaji u vezi određenih sporova koji su se desili u našim kolektivima i drugim institucijama. Što se tiče same forme, same institucije građanskog protesta ona u nekoj mjeri i jeste odraz građanske svijesti građana o potrebi učestvovanja u određenim društvenim procesima. U kojoj je to mjeri u drugim slučajevima bilo opravdano to je teško reći, međutim, što se tiče ovog protesta treba još jednom reći da se ne može marginalizovati ni sam nastup cetinjskih gimnazijalaca pogotovo s aspekta njihovog prava da participiraju u određenim društvenim procesima koji se tiču direktno njih samih".
Građanska neposlušnost je krajnje individualna kategorija, kaže Daliborka Uljarević i naglašava da su u tom smislu cetinjski gimnazijalci pokazali da ne pristaju na politiku svršenog čina i bezakonja u kojem ovo društvo obiluje:
"Oni su time poslali poruku koja je ohrabrenje za čitavu Crnu Goru i možda impuls i studentima koji se ovdje nikada nijesu pokazali toliko mladim, buntovnim i odgovornim da se pokrenu i utiču na kreiranje sopstvene budućnosti. Cetinjski gimnazijalci su pokazali još dvije važne stvari, prvo, da su prevazišli one koji vode obrazovni sistem u Crnoj Gori naučivši i u praksi primjenivši lekcije iz građanskog obrazovanja i da su zreliji i autonomniji od današnjih donosilaca odluka u političkom spektru".
Crna Gora nema kulturu građanskih protesta ni tradiciju neposlušnosti. Tim prije, ono što su pokrenuli i doslijedno sproveli cetinjski gimnazijalci, njihovi profesori i roditelji vrijedno je divljenja, rekla je za Radio Slobodna Evropa Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, odgovarajući na pitanje da li se radi o širem fenomenu nego što je to nezadovoljstvo učenika izborom direktora škole:
"Nama sistemski građanski protesti prije ovog zapravo nikada se nijesu ni desili. Umjesto toga imali smo izvezenu Antibirokratsku revoluciju čije gorke učinke živimo i danas, ima ih manjih, ali krajnje dnevnopolitičkih ispolitiziranih navodnih građanskih izraza koji su i ovaj oblik aktivizma na neki način iskompromitovali. Cetinjski gimnazijalci su hrabro iskazali dosadašnju crnogorsku mantru koja se sublimira u onom - biti po strani, ne miješati se u vlastiti život - i pokazali kako princip građanskog nije u potpunosti nestao, da je živ i to možda u onom najboljem obliku, duhu mladosti koja ne da na sebe, prava, potencijale i snove".
Siniša Bjeković iz Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta u Podgorici, na drugoj strani smatra da institut građanskog protesta u Crnoj Gori nije nepoznat, ali se s takvom formom građanskog protesta susrijećemo prvi put u oblasti srednjeg obrazovanja:
"Bez obzira na neke zaključke da taj vid protesta nije bio zastupljen na drugim formama, odnosno vidovima obrazovanja, nivoima obrazovanja, treba samo podsjetiti da se to dešavalo jedino na univerzitetu Crne Gore po pitanju uvođenja, odnosno održanja određenih rokova za ispite na fakultetima, univerzitetima Crne Gore. U ovom konkretnom slučaju zaista se radi o jednom prilično ozbiljnom problemu zato što se takav jedan čin reperkutovao na pravo te djece na obrazovanje i ono što je možda teže u ovoj kompletnoj situaciji jeste da takva jedna forma traje već duže vrijeme".
Kada je riječ o građanskoj hrabrosti, Bjeković ne spori na u Crnoj Gori postoji malo građanske hrabrosti:
"Crnogorcima mnogo više fali građanske nego ratničke hrabrosti. Sa druge strane, što se tiče samo načina na koji se izražavaju ovi protesti moram da kažem da ne bih rekao da je to neka neuobičajena forma, da smo sami bili svjedoci s tim što su se ti protesti najčešće dešavaji u vezi određenih sporova koji su se desili u našim kolektivima i drugim institucijama. Što se tiče same forme, same institucije građanskog protesta ona u nekoj mjeri i jeste odraz građanske svijesti građana o potrebi učestvovanja u određenim društvenim procesima. U kojoj je to mjeri u drugim slučajevima bilo opravdano to je teško reći, međutim, što se tiče ovog protesta treba još jednom reći da se ne može marginalizovati ni sam nastup cetinjskih gimnazijalaca pogotovo s aspekta njihovog prava da participiraju u određenim društvenim procesima koji se tiču direktno njih samih".
Građanska neposlušnost je krajnje individualna kategorija, kaže Daliborka Uljarević i naglašava da su u tom smislu cetinjski gimnazijalci pokazali da ne pristaju na politiku svršenog čina i bezakonja u kojem ovo društvo obiluje:
"Oni su time poslali poruku koja je ohrabrenje za čitavu Crnu Goru i možda impuls i studentima koji se ovdje nikada nijesu pokazali toliko mladim, buntovnim i odgovornim da se pokrenu i utiču na kreiranje sopstvene budućnosti. Cetinjski gimnazijalci su pokazali još dvije važne stvari, prvo, da su prevazišli one koji vode obrazovni sistem u Crnoj Gori naučivši i u praksi primjenivši lekcije iz građanskog obrazovanja i da su zreliji i autonomniji od današnjih donosilaca odluka u političkom spektru".
