Nova srpska demokratija je ponovo zatražila da se ispitaju sve okolnosti zločina koji se 1993. desio u Čajniču kada je stradalo više srpskih civila, a u medijima se već godinama nagađa da li su u tom zločinu učestvovali Bošnjaci iz Bukovice.
Tužilaštvo za sada eksplicitno nije odbacilo mogućnost da su među počiniocima čajničkog nedjela bili i bukovački Bošnjaci koji se kao sumnjivi navode na spisku koji je napravila policija Čajniča.
"Nereagovanje crnogorskog tužilaštva i brojne špekulacije iz nekih krugova su nedobronamjeran čin jer se time samo opstruira proces povratka bošnjaka u Bukovicu", kaže predsjednik Udruženja Bukovčana Jakup Durgut.
Jakup DurgutSvako treba da odgovara za zločine, ali se u tom slučaju radi o optužbama koje imaju sasvim drugi cilj, tvrdi Durgut:
"Mislim da je ovo reakcija kojom vjerovatno u nekim krugovima nije drago da se Bošnjaci vrate u Bukovicu, a drugi razlog mislim daje vršenje određenog pritiska na Bukovčane koji bi se odlučili da pravdu potraže na crnogorskim sudovima. Ubijeđen sam da određeni krugovi bliski režimu nastoje opstruirati ili bar obesmisliti ovaj sud i započete sudske procese."
RSE: U svakom slučaju, poznajete ljude sa onog famoznog spiska?
Durgut: Većinu ljudi poznajem.
RSE: Dolaze li oni u Pljevlja?
Durgut: Dolaze, normalno. Praktično su postali imuni na takve optužbe, ali te optužbe se interesantno stalno ponavljaju kada se dese neki pozitivni pomaci koji se tiču Bukovice. U Crnoj Gori govor mržnje još nije prestao.
Uzrok ne može da se desi poslije posljedice
Među 38 sumnjivih Bošnjaka, koji se pominju u više puta medijski eksponiranim spiskovima, neki nijesu među živima, neki nijesu ni živjelu u Bukovici, a neki i danas žive u Pljevljima.
Džamija u selu Ravne, BukovicaSvi živi su dostupni crnogorskim državnim organima i većina je svoj iskaz u vezi Bukovice davala na sudu i u istrazi.
Među njima je i Šaban Rizvanović, jedan od obilježenih optužbom, što kaže, ne može da spere sa sebe punih deset godina. On je u vrijeme bukovičkog progona bio predsjednik Mjesne zajednice i pokušavao je da se uvede red.Tvrdi da je žrtva i pojašnjave detalje svog prvog saslušavanja u pljevaljskoj policiji još u februaru '93.:
"On mi je opsovao boga, Kaže: "Ja znam da si ti branio da dođe vojska u Bukovicu". Pa, brate, nijesam ja branio da vojska dođe u Bukovicu iz neke zle namjere. Ja sam mislio radi reda, radi straha građana. Čim dođe vojska onda to znači da je nešto počelo".
RSE: Koliko ste puta u ovih desetak godina išli u Bukovicu?
Rizvanović: Bukovicu sam išao nekoliko puta kada su bili izbori, a išao sam možda jedno sedam, osam puta i obilazio.
"Progon bukovičkih Bošnjaka je počeo u proljeće '92. i on ne može biti odmazda za zločin nad Srbima u Čajniču koji se zbio u februaru '93. Uzrok ne može da se desi poslije posljedice", kaže Jakup Durgut i dodaje:
"To je nelogično, to je paradoks da je zločin koji se desio na području Čajniča sedam, osam mjeseci nakon početka zločina koji su se događali u Bukovici. To je neshvatljivo".
Tužilaštvo za sada eksplicitno nije odbacilo mogućnost da su među počiniocima čajničkog nedjela bili i bukovački Bošnjaci koji se kao sumnjivi navode na spisku koji je napravila policija Čajniča.
"Nereagovanje crnogorskog tužilaštva i brojne špekulacije iz nekih krugova su nedobronamjeran čin jer se time samo opstruira proces povratka bošnjaka u Bukovicu", kaže predsjednik Udruženja Bukovčana Jakup Durgut.
"Mislim da je ovo reakcija kojom vjerovatno u nekim krugovima nije drago da se Bošnjaci vrate u Bukovicu, a drugi razlog mislim daje vršenje određenog pritiska na Bukovčane koji bi se odlučili da pravdu potraže na crnogorskim sudovima. Ubijeđen sam da određeni krugovi bliski režimu nastoje opstruirati ili bar obesmisliti ovaj sud i započete sudske procese."
RSE: U svakom slučaju, poznajete ljude sa onog famoznog spiska?
Durgut: Većinu ljudi poznajem.
RSE: Dolaze li oni u Pljevlja?
Durgut: Dolaze, normalno. Praktično su postali imuni na takve optužbe, ali te optužbe se interesantno stalno ponavljaju kada se dese neki pozitivni pomaci koji se tiču Bukovice. U Crnoj Gori govor mržnje još nije prestao.
Uzrok ne može da se desi poslije posljedice
Među 38 sumnjivih Bošnjaka, koji se pominju u više puta medijski eksponiranim spiskovima, neki nijesu među živima, neki nijesu ni živjelu u Bukovici, a neki i danas žive u Pljevljima.
Među njima je i Šaban Rizvanović, jedan od obilježenih optužbom, što kaže, ne može da spere sa sebe punih deset godina. On je u vrijeme bukovičkog progona bio predsjednik Mjesne zajednice i pokušavao je da se uvede red.Tvrdi da je žrtva i pojašnjave detalje svog prvog saslušavanja u pljevaljskoj policiji još u februaru '93.:
"On mi je opsovao boga, Kaže: "Ja znam da si ti branio da dođe vojska u Bukovicu". Pa, brate, nijesam ja branio da vojska dođe u Bukovicu iz neke zle namjere. Ja sam mislio radi reda, radi straha građana. Čim dođe vojska onda to znači da je nešto počelo".
RSE: Koliko ste puta u ovih desetak godina išli u Bukovicu?
Rizvanović: Bukovicu sam išao nekoliko puta kada su bili izbori, a išao sam možda jedno sedam, osam puta i obilazio.
"Progon bukovičkih Bošnjaka je počeo u proljeće '92. i on ne može biti odmazda za zločin nad Srbima u Čajniču koji se zbio u februaru '93. Uzrok ne može da se desi poslije posljedice", kaže Jakup Durgut i dodaje:
"To je nelogično, to je paradoks da je zločin koji se desio na području Čajniča sedam, osam mjeseci nakon početka zločina koji su se događali u Bukovici. To je neshvatljivo".