Evropa se brzo, radikalno i zastrašujuće temeljno balkanizuje, a ovo što danas imamo u Evropi jedva da ima veze sa građanskom demokratijom kakvu smo u Zapadnoj Evropi upoznali nakon Drugog svjetskog rata – kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) bosanskohercegovački pisac Dževad Karahasan.
"U Mađarskoj, Italiji, Francuskoj, Austriji, Holandiji, imate karizmatske vođe i vladavinu pojedinaca koji se prodaju pod karizmatske vođe, a ne vladavinu stranaka. U Austriji Sebastijan Kurc (kancelar) izlazi na izbore sa listom Kurc, a velika Narodna stranka Austrije se spominje samo usput. Orban (Vikor, mađarski premijer) je svoja stranka. U Francuskoj Emanuel Makron (francuski predsjednik) "klepa" nešto što se zove pokret Naprijed i dobija izbore. Oprostite gospodo, ali građanska demokratija je vladavina stranaka i programa, ne vođa. Tako da je više nego očigledno da u Zapadnoj Evropi imamo politički ambijent koji veze nema sa građanskom demokratijom", kaže Karahasan, sa kojim je Radio Slobodna Evropa (RSE) razgovarao nakon književne večeri koju je priredio na Trgu pjesnika u Budvi.
Poseban je problem, nastavlja, to što "te karizmatske vođe nemaju karizmu i pozitivne programe".
"Oni imaju samo negativne programe, šire strahove i obećavaju da će ljude zaštititi od opasnosti koje niko nije dokazao. Tako će Kurc spasiti Austrijance od islama koji Austriju nikada nije ugrozio, Makron će Francuze spasiti od siromašnih Francuza, a Orban će Mađare spasiti od svega. E, ne možete vi na tome utemeljiti dobru politiku."
Krahasan podsjeća na svoju knjigu "Istočni divan", kao replici, po riječima samog književnika, na njegovog učitelja Getea i knjigu "Zapadno-istočni divan".
"Pisao sam 'Istočni divan' sa porukom da nije problem premostiti provaliju između Istoka i Zapada, već provaliju između vlasnika istine i ljudi koji za njom tragaju", objašnjava pisac koji smatra da zapadnoevropska kultura ovog vremena ima dva obilježja koja je urušavaju.
"Prvo, strah. Od početka 21. vijeka se na Zapadu sistematski proizvode strahovi. Strah od ekonomske krize, strah od klimatskih promjena, strah od muslimana, od diktature, od gašenja sunca. Uplašeni ljudi ne čine društvo, uplašeni ljudi su rulja", priča on.
Karahasan dodaje i da zapadnoevropska kultura sve više ima potrebu i za jednoznačnošću.
"A jednoznačnosti u stvarnom svijetu nema. Ona je moguća u svijetu aritmetike, koji se sastoji iz čistih konstrukata. Ništa u stvarnosti nije samo dobro ili loše, samo plus ili minus. Stvarnost je nesigurna, nejasna, zbrkana. Nama se nameću jednoznačnosti i od nas se zahtijeva da budemo takvi. Ministar prosvjete u austrijskoj vladi Fasman (Hajnc) tačno zna kako Austrijanac mora izgledati, kako misliti i ponašati se. I sve što se ne uklapa u njegov koncept jednoznačnog Austrijanca mora biti izbačeno iz škole. Čovječe, to što jednoznačan Austrijanac ne postoji, to njega ne zanima. E, u tom ambijentu straha i zahtjeva za jednoznačnošću niti je moguće misliti, niti graditi ozbiljno društvo", ističe bh. književnik.
Iz arhive RSE – Dževad Karahasan za RSE:
- 'Bosnu je stvorila i održava kultura'
- 'Ne treba nametati nacionalno ime Bošnjaka bosanskom jeziku'
- 'Na svim planovima okruženi smo fundamentalistima'
Osim što je član Akademije nauka i umjetnosti BIH i Njemačke akademije za jezik i književnost, Dževadu Karahasanu je dodijeljen počasni doktorat Univerziteta u Bazelu.
Predavao je na univerzitetima u BiH, Njemačkoj i Austriji, njegove knjige su prevedene na dvadesetak jezika. Živi u Sarajevu i Gracu, pa RSE pita - kakva je njegova percepcija odnosa EU prema Balkanu.
'Evropa je uvijek u Balkan projicirala ono čega se boji i što je privlači.'
"Marija Todorova je u svojoj knjizi 'Imaginarni Balkan' govorila da je Evropa od Balkana pravila svoje nesvjesno. Evropa je uvijek u Balkan projicirala ono čega se boji i što je privlači, pa su Balkanci u slikama Zapadne Evrope emotivni, uzbudljivi i 'divlji' ljudi. Tako da me mnogo ne zanima kako Zapadna Evropa vidi Balkan, ali me zasmijava kako balkanski samoproglašeni lideri vide Evropu. Oni najozbiljnije govore o 'putu u Evropu' i pripisuju Evropi istu onu jednoznačnost koju Evropa propisuje sebi, i time sebe razara. Za balkanske lidere je Evropa po sebi dobro, istinito, uređeno, luksuzno; što je, naravno, čista besmislica, ali mislim da oni ionako to govore jer nešto moraju govoriti", ističe Karahasan.
I ova godišnjica Srebrenice je protekla uz negiranje genocida ne samo od strane ultra desničarskih grupa, već i zvaničnika u Srbiji i Republici Srpskoj.
"Trudim se da što je moguće manje toga pustim da dođe do mene, jer ljudski mogu sve to razumjeti. Strašno je teško suočiti se sa svojim zločinom ili zločinom počinjenim u svoje ime. Samo najveći i najbolji među ljudima mogu reći, počinio sam zločin, oprosti mi. To mogu veliki, ne može to učiniti ljudski prosjek i podprosjek. Drugo, u srpskom društvu, kako u Srbiji tako i Republici Srpskoj, nema ni nagovještaja katarze koja je neophodna za suočenje sa sobom", ocjenjuje on.
S druge strane, Karahasan smatra da sistemski izbjegava temeljan razgovor o Srebrenici.
"Jer, svi mi osjećamo paničan strah kad se to spomene, kako se suočiti s takvim zlom u čovjeku? Zločin u Srebrenici govori o svima nama jer su to počinili ljudi, nisu počinili zvijeri ili mašine, to su počinili lj u d i! I da bismo govorili o Srebrenici, moramo krenuti od činjenice da to govori o nama. Ne dao mi Bog provjeriti da li bih ja bio sposoban sudjelovati u takvom zločinu. Ne dao mi Bog saznati ponore u meni u kojima se možda krije sposobnost za takve užase. Ne znam da li me razumijete?", riječi su Karahasana.
"Mislim da je najmanje produktivno o Srebrenici govoriti u izmjeni površnih parola, optužbi i odbrana. To je besmislica i ne donosi ništa. Briga mene hoće li gospodin, kako se zove, Dačić (Ivica, ministar spoljnih poslova Srbije), to nazvati genocidom ili ne. Gospodin Dačić mene ne zanima ni pod noktom. Ali me itekako zanima da se mi kao društvo suočimo s tim užasom, razumijevajući sve njegove aspekte, svu njegovu dubinu. A ja priznajem da još nisam sposoban o tome uopšte govoriti. U vezi sa Srebrenicom, ja mogu jaukati, vrištati, plakati i ćutati", zaključuje Karahasan.
Facebook Forum