Brammertz o (ne)spornim topničkim dnevnicima

Hrvatska nema razloga skrivati takve dokumente, kazala je nakon razgovora sa glavnim haškim tužiteljem Sergeom Brammertzom o takozvanim topničkim dnevnicima potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Radi se o dokumentima o artiljerijskom djelovanju Hrvatske vojske prigodom ulaska u Knin u akciji „Oluja“ kolovoza 1995. godine, za koje haško tužiteljstvo tvrdi da ih hrvatske vlasti skrivaju, a da bi ti dokumenti mogli dokazati odgovornost generala Ante Gotovine.

„Vlada je u tzv. administrativnoj istrazi, koja je prije svega obavljena u MORH-u, učinila i dodatne napore da se pronađu dokumenti koje glavno tužiteljstvo traži ili da se do kraja utvrdi kakva je njihova sudbina. Mi smo to učinili. Mi smo to izvješće pripremili i vjerujem da će i ocjena glavnog tužitelja, odnosno tužiteljstva, biti u tom smislu pozitivna.“

Radi se o 23 dokumenta koje haško tužiteljstvo vjerojatno ima u kopiji, a nemoguće ih je pronaći u arhivi Ministarstva obrane, i zato je pokrenuta istraga. Brammertz ovu posjetu Hrvatskoj i drugim državama u mandatu haškog tribunala obavlja pred svoje redovito izvješće Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u lipnju. Dio članica Europske unije zaustavio je otvaranje hrvatskih pregovora o članstvu u Europskoj uniji u poglavlju o pravosuđu, do pozitivnog očitovanja Brammertza o hrvatskoj suradnji.

Zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović, koji je 8 godina pripremao obranu optuženika za „Oluju“ Ivana Čermaka za naš radio kaže kako ti dokumenti ne mogu preokrenuti činjenično stanje – da Knin nije razoren u granatiranju:

„Glavni tužilac i dalje – inzistirajući na pribavi ovih topničkih dnevnika – stvara alibi priču za eventualni neuspjeh u dokazivanju prekomjernog granatiranja. Po mom mišljenju, ti dokumenti ne mogu preokrenuti činjenično stanje, a činjenično stanje se zna iz posljedica! Dakle, ne možemo mi sada na temelju tih topničkih dnevnika – kakvog god oni bili sadržaja – zaključiti da je Knin bio granatiran i uništen, kad on to nije bio.“

U „Oluji“ je u Kninu bilo srušeno svega nekoliko kuća, pa se na temelju apstraktnih i virtualnih dokumenata ne može tvrditi suprotno, kaže Prodanović.

„Po meni, tužiteljstvu čak možda i paše da nikada ne nađe te topničke dnevnike, jer će onda uvijek ostati neki 'znak u zraku' da se možda moglo uspjeti u nečemu što je po meni od početka bilo osuđeno na neuspjeh, isključivo iz razloga što je - u odnosu na Vukovar – Knin bio de facto čitav, bez ijedne razrušene kuće.

Hag nema kriterija

Netko u Ministarstvu obrane iz razloga nepoznatih Prodanoviću nije htio dostaviti te dokumente, pa se na drugoj strani stvorilo uvjerenje da se radi o velikoj zavjeri i velikom prikrivanju tragova:

„Iz činjenice da se nešto nije dostavilo, a što je ipak izgleda postojalo, stvorila se priča o velikom značaju tih dokumenata, a bez stvarnog sagledavanja činjenica. Jer, naravno da ljudi u UN-u ne znaju što se dešavalo u Kninu i u Hrvatskoj za vrijeme „Oluje“, ali im je jako čudno da mi ne damo neke dokumente i tvrdimo da ih nema, za koje se poslije ispostavi da ih ima. Dakle, jedna apsolutno neadekvatna reakcija, ili ja bih prije rekao jedna situacija u kojoj vlasti nisu ni znale da su ti dokumenti na određeni način bili sklonjeni u stranu. Iz kojih razloga – ne znam! Zaista, po meni – potpuno nepotrebno!“

Još jednom se pokazuje da Hag nema kriterija, kaže za naš radio politički analitičar i profesor političke filozofije Žarko Puhovski. Europska komisija nikako da iz svojih arhiva preda neke dokumente koje traži obrana Ante Gotovine, a istovremeno – kada to Hrvatska ne može učiniti – suspendira se pregovore o članstvu u Europskoj uniji u jednom poglavlju, i to – na čije traženje?

„Na intervenciju nekih država članica koje su same međutim u ne tako dalekoj prošlosti pokazivale sličnu praksu – da se neutralno izrazim – gubitka dokumenata, ako ne i njihovog falsificiranja. Prema tome, šalje se poruka koja u Hrvatskoj jača nacionaliste, a to je: jednima može biti, a drugima ne! Nas gnjave zato što smo slabi, a ne zato što smo nepravedni!“