U Berlinu je završen Međunarodni filmski festival, a na njemu je premijerno prikazan film "Odbrana i zaštita" reditelja Bobe Jelčića. Film je, pored premijere, prikazan u još tri termina. Prema onome što pišu mediji, publika ga je sjajno prihvatila. Sve to povod je da gost RSE bude reditelj i scenarist filma, Bobo Jelčić.
Jelčić: Trudim se, u svemu što radim, da budem smio ili hrabar ili da pomjeram neke granice koje su već uspostavljene, kako u kazalištu, u kome radim, pa tako i na filmu. U filmu sam probao nastaviti neke stvari koje se inače ne rade, da sada o njima ne govorim, u smislu pravljenja priče, same atmosfere, načina glume, načina postavke kamere, načina režiranja i tako dalje. Na nekim raznim nivoima pokušao sam dodirnuti neki jezik koji je uvriježen. Film je prihvaćen od publike jako dobro, što znači da smo vjerojatno napravili dobar posao. Mi smo jako zadovoljni.
Jelčić: Berlinski festival je kao jedan temelj evropskih umjetničkih festivala, koji je važan, ne samo za evropski, nego i za svjetski film. Treba uspostavljati neke trendove i kriterije koji će kasnije postati važni za neke druge festivale, za neke druge zemlje i filmove. Mislim da je to nekakva budućnost ne američkog filma, budući da američki film uspostavlja neke temelje koji su dosta veliki kliše i koji su podložni industrijalizaciji, komercijalizaciji i tako dalje. Oni jako malo rade upravo na ovim stvarima koje spominjete. Mislim da bi se tim inovacijama i tom drugačijem pristupu stvarima evropski film trebao baviti, mada se to već događa, samo bi to trebalo malo više populizirati. Treba uspostaviti nekakve vlastite načine funkcioniranja. Berlinski festival je dobro mjesto za to, samo mu treba dati malo više vjetra u leđa.
Jelčić: Tu su prisutna još dva filma, osim mog, jedan je srpski, a drugi bosanski. Moj je hrvatski, ali se događa u Mostaru. To znači da su zemlje bivše Jugoslavije zastupljene i da se bore, ili izviruju, iz zatvorenosti u kojoj su se nalazile i postaju relevantne. Mislim da se i kuće koje ih vode, na neki način postavljaju puno relevantnije na tržištu. Može se očekivati, i volio bih da se to tako dogodi, dosta veliki bum upravo filmova sa ovog područja bivše Jugoslavije.
Jelčić: Teško je prenijeti sve. Trudio sam se da sublimiram neke osjećaje, koji su mi prepoznatljivi i koje sam vido i čuo, u jednom čovjeka, u nekoliko sati njegovog života, iz kojih bi se onda moglo prepoznavati o čemu se u tom smislu u Mostaru radi, i ne samo u Mostaru, nego na području BiH i bivše Jugoslavije. Mostar je mjesto gdje se još uvijek osjete konkretne posljedice ratnog i poslijeratnog stanja. On je idealan za prikazati sve ono što se tamo događalo i što se upravo događa.
Ti osjećaji o kojima govorimo su prikazani kroz jedan lik koji je dosta radikalan, u smislu neke paranoje i koji možda predstavlja jednu radikalnu varijantu onih osjećaja koji su tamo mogući. Kroz tu radikalizaciju, nama običnim ljudima, je puno stvari prepoznatljivije ili puno jasnije.
Jelčić: Svaka stvar koju radim je vrlo osobna. I kada radim kazalište, radim ga iz vrlo osobnih razloga. Ne priznajem nekog čovjeka, koji bilo što radi vezano za umjetnost, ukoliko mu to nije osobno važno. Mislim da je to jako važan temelj za pričati neku priču jer mislim da je možeš pričati samo ako znaš o čemu pričaš.
Jelčić: Ono što bih vam sada mogao reći u nekoliko riječi bi bile neke floskule i fraze. Upravo to sam izbjegavao i pokušao reći filmom. To je nešto što je u temelju psihologije i osjećaja, u fokusu nekih političkih tema i političkih priča koje se sve vrijeme vežu za Mostar. Htio bih se baviti ljudskim osjećajima. Politika je neki background ili neki drugi plan. Pokušao sam otići malo dublje.
Jelčić: Bavim se ovim poslom preko 20 godina. Puno sam radio u Njemačkoj i po Evropi. Naravno da su to glumci koji su iznimni i birali smo ih dugo vremena. Htio sam dobiti i psihološki i mentalitetni osjećaj odabirom, a to sam i dobio kroz Bogdana Diklića i Nadu Đurevsku, ne zaboravljajući druge glumce, koji su bili jako dobri.
Jelčić: Ne znam točno. Pregovaramo sa različitim festivalima. To je i jedan od razloga zbog čega smo svi tu. Onda ćemo, u odnose na te festivale, koji su za film jako važni, za njegovu promociju u Evropi i svijetu, znati za neko vrijeme kada će to biti i da li će biti na nekim festivalima u regiji na prostoru bivše Jugoslavije. U odnosu na to će se znati kada će biti premijera u BiH i ostalim zemljama.
Jelčić: Postoji. Naravno da o tome već duboko razmišljam. Još je rano o tome govoriti. Još uvijek puno toga ne znam. Mi smo ovaj film završili tek prije dva mjeseca. Apsolutno, samo ne mogu reći o čemu se radi.
Jelčić: Mislim da neće. Možda nekada kasnije.
RSE: Vaš film prikazan je u sklopu festivalskog programa Forum. Riječ je, kažu, o programsko najsmjelijoj selekciji Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu. Koliko je film Odbrana i zaštita smjelo filmsko ostvarenje?
Jelčić: Trudim se, u svemu što radim, da budem smio ili hrabar ili da pomjeram neke granice koje su već uspostavljene, kako u kazalištu, u kome radim, pa tako i na filmu. U filmu sam probao nastaviti neke stvari koje se inače ne rade, da sada o njima ne govorim, u smislu pravljenja priče, same atmosfere, načina glume, načina postavke kamere, načina režiranja i tako dalje. Na nekim raznim nivoima pokušao sam dodirnuti neki jezik koji je uvriježen. Film je prihvaćen od publike jako dobro, što znači da smo vjerojatno napravili dobar posao. Mi smo jako zadovoljni.
RSE: Na Forumu se prikazuju inovativna djela koja, kažu, odlikuju nekonvencionalne filmske pristupe. Možemo li govoriti o tome da su nekonvencionalna filmska djela sve više prihvaćena i kod publike, makar kada je o Evropi riječ?
Jelčić: Berlinski festival je kao jedan temelj evropskih umjetničkih festivala, koji je važan, ne samo za evropski, nego i za svjetski film. Treba uspostavljati neke trendove i kriterije koji će kasnije postati važni za neke druge festivale, za neke druge zemlje i filmove. Mislim da je to nekakva budućnost ne američkog filma, budući da američki film uspostavlja neke temelje koji su dosta veliki kliše i koji su podložni industrijalizaciji, komercijalizaciji i tako dalje. Oni jako malo rade upravo na ovim stvarima koje spominjete. Mislim da bi se tim inovacijama i tom drugačijem pristupu stvarima evropski film trebao baviti, mada se to već događa, samo bi to trebalo malo više populizirati. Treba uspostaviti nekakve vlastite načine funkcioniranja. Berlinski festival je dobro mjesto za to, samo mu treba dati malo više vjetra u leđa.
RSE: Gdje u svemu tome vidite filmsku umjetnost na Balkanu? Koliko možemo slijediti te trendove?
Jelčić: Tu su prisutna još dva filma, osim mog, jedan je srpski, a drugi bosanski. Moj je hrvatski, ali se događa u Mostaru. To znači da su zemlje bivše Jugoslavije zastupljene i da se bore, ili izviruju, iz zatvorenosti u kojoj su se nalazile i postaju relevantne. Mislim da se i kuće koje ih vode, na neki način postavljaju puno relevantnije na tržištu. Može se očekivati, i volio bih da se to tako dogodi, dosta veliki bum upravo filmova sa ovog područja bivše Jugoslavije.
RSE: Premijera je protekla u odličnoj atmosferi i reakcije ne film su izuzetno pozitivne. Film Odbrana i zaštita priča je o savremenom Mostaru, bolje rečeno, o donosima ljudi u današnjem Mostaru. Da li ste na filmsko platno uspjeli prenijeti te komplikovane ljudske odnose u gradu na Neretvi?
Jelčić: Teško je prenijeti sve. Trudio sam se da sublimiram neke osjećaje, koji su mi prepoznatljivi i koje sam vido i čuo, u jednom čovjeka, u nekoliko sati njegovog života, iz kojih bi se onda moglo prepoznavati o čemu se u tom smislu u Mostaru radi, i ne samo u Mostaru, nego na području BiH i bivše Jugoslavije. Mostar je mjesto gdje se još uvijek osjete konkretne posljedice ratnog i poslijeratnog stanja. On je idealan za prikazati sve ono što se tamo događalo i što se upravo događa.
Ti osjećaji o kojima govorimo su prikazani kroz jedan lik koji je dosta radikalan, u smislu neke paranoje i koji možda predstavlja jednu radikalnu varijantu onih osjećaja koji su tamo mogući. Kroz tu radikalizaciju, nama običnim ljudima, je puno stvari prepoznatljivije ili puno jasnije.
RSE: Budući da ste rođeni u Mostaru, da li je ovaj film na neki način ličan i zašto?
Jelčić: Svaka stvar koju radim je vrlo osobna. I kada radim kazalište, radim ga iz vrlo osobnih razloga. Ne priznajem nekog čovjeka, koji bilo što radi vezano za umjetnost, ukoliko mu to nije osobno važno. Mislim da je to jako važan temelj za pričati neku priču jer mislim da je možeš pričati samo ako znaš o čemu pričaš.
RSE: Kako danas vidite Mostar?
Jelčić: Ono što bih vam sada mogao reći u nekoliko riječi bi bile neke floskule i fraze. Upravo to sam izbjegavao i pokušao reći filmom. To je nešto što je u temelju psihologije i osjećaja, u fokusu nekih političkih tema i političkih priča koje se sve vrijeme vežu za Mostar. Htio bih se baviti ljudskim osjećajima. Politika je neki background ili neki drugi plan. Pokušao sam otići malo dublje.
RSE: Glumačka ekipa u filmu Odbrana i zaštita je regionalna. Kako je bilo sarađivati sa nekim vrhunskim glumačkim imenima, sa Bogdanom Diklićem i Nadom Đurevskom?
Jelčić: Bavim se ovim poslom preko 20 godina. Puno sam radio u Njemačkoj i po Evropi. Naravno da su to glumci koji su iznimni i birali smo ih dugo vremena. Htio sam dobiti i psihološki i mentalitetni osjećaj odabirom, a to sam i dobio kroz Bogdana Diklića i Nadu Đurevsku, ne zaboravljajući druge glumce, koji su bili jako dobri.
RSE: Kada će publika u BiH moći da vidi vaš film?
Jelčić: Ne znam točno. Pregovaramo sa različitim festivalima. To je i jedan od razloga zbog čega smo svi tu. Onda ćemo, u odnose na te festivale, koji su za film jako važni, za njegovu promociju u Evropi i svijetu, znati za neko vrijeme kada će to biti i da li će biti na nekim festivalima u regiji na prostoru bivše Jugoslavije. U odnosu na to će se znati kada će biti premijera u BiH i ostalim zemljama.
RSE: "Odbrana i zaštita" je vaš drugi dugometražni igrani film. Postoji li već ideja za neki treći film?
Jelčić: Postoji. Naravno da o tome već duboko razmišljam. Još je rano o tome govoriti. Još uvijek puno toga ne znam. Mi smo ovaj film završili tek prije dva mjeseca. Apsolutno, samo ne mogu reći o čemu se radi.
RSE: Hoće li biti vezan za BiH?
Jelčić: Mislim da neće. Možda nekada kasnije.
