Kada je nakon deset godina ostala bez posla, Bišćanka Fatima Šušnjar nije posustala. Dvije diplome – tehničkog i pravnog fakulteta, znala je da nisu garancija da će uspješno pronaći posao, ali je nisu ni spriječile da nastavi sa obrazovanjem i pokuša organizirati vlastiti biznis.
„Sebi sam rekla: ako sam nezaposlena, ne moram biti i besposlena, tako da sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke i naći načina kako se sama zaposliti“, kaže Šušnjar.
Put je to koji nije bio nikako lagan. U glavi su se redale ideje – od izrade kolača i torti, kateringa, igraonice za djecu, do pletenja i kukičanja. Odluku je ubrzao kurs za tehničkog dizajnera na koji se prijavila i koji je uspješno završila, pa je tako u sadašnjem biznisu spojila sva svoja znanja. Ugodno s korisnim, reklo bi se.
„Ja sam se odlučila na neki način kroz mašinu za vez da svoju kreativnost, svoju ideju i volju za poslom pretvorim u samostalni biznis. Kockice su se nekako posložile, i evo – aplicirala sam i otvorila svoj obrt samostalne dizajnerske djelatnosti Unavez. Imala sam sreće da kupim mašinu u Bosni i Hercegovini“, navodi Šušnjar.
Fatima pojašnjava: „Znam da je danas vrlo težak put od ideje do realizacije, međutim, smatram da se ne trebamo učahuriti. Ne trebamo razmišljati na način: završila sam fakultet, ja ću čekati da radim svoj posao u struci. Mislim da ljudi moraju da shvate – možda ja nisam kompetentna da dajem savjete, ali dajem svoj primjer: nije mi bitno što imam dvije fakultetske diplome, meni je bitno da ja imam neki posao, da se nečim zanimam, da mogu da doprinesem. Inače, ja sam majka dvoje djece. Nije me ni neka teška materijalna situacija natjerala, muž je zaposlen, imamo primanja, imamo svoj krov nad glavom, ali jednostavno, moramo shvatiti da možemo sami svoj život okrenuti nekim boljim putem, da možemo sami učiniti nešto za svoju budućnost i budućnost svoje djece.“
Prvi radovi sa potpisom Unavez već su našli put do svojih kupaca.
„Počela sam od promocije svog grada Bihaća. Bihać je turistički grad, izuzetno lijep grad, koji možda ima dosta suvenira prisutnih na tržištu, međutim, uvijek ljudima se sviđa kad se nešto novo pojavi. Ima zainteresiranih, kako za suvenire, tako i za razne ambleme društava i udruženja. Mogu reći da posao ide bolje nego što sam ja očekivala. Ja sam bila svjesna da ću možda u početku biti i u nekom minusu, dok se ne sazna za Unavez, dok ljudi ne vide šta je to, međutim, nije bilo tako. Korak po korak, imam sitne, ali meni vrlo bitne narudžbe", kaže Šupnjar i dodaje: "Zahvalna sam svakom pojedincu koji želi nešto kupiti u Unavezu, koji želi vidjeti moje kreativne ideje za neki njihov logo, za nešto što oni žele prenijeti na platno. Najčešće je to u vidu poklona. Mogu ponosno reći da su prvi radovi otišli za Tursku, jedni cekeri su otišli za Bahrein. Zaista sam prezadovoljna. Početak je, nadam se da će to ići korak po korak, uvijek sve bolje i bolje.“
Pozitivna je ovo i hvale vrijedna priča koja treba biti primjer svima nama.
„Ja sam u četrdesetim godinama, ne mogu da očekujem da će meni neko ponuditi posao u mojoj struci. Mladi, fakultetski obrazovani ljudi odlaze. Meni je to zaista žao. Smatram da bi trebali pokušati prvo ovdje nešto napraviti, pa se možda tek onda, ako ne uspiju, okrenuti evropskim zemljama. Iako – i ovdje radeći, vi možete raditi za evropsko tržište“, zaključuje Fatima Šušnjar.
Facebook Forum