U utorak se obilježava Svjetski dan voda, datum kojim se javnost poziva na održivo upravljanje vodnim resursima. BiH obiluje ovim ''plavim blagom'', no upravljanje resursima je slabija strana, što potvrđuje i podatak da godišnje uveze više od 120 miliona maraka vode iz susjedstva, ali i zemalja EU, dok prirodni resursi u BiH propadaju. Kakav je odnos političara prema ovom najtraženijem blagu u svijetu najbolje govori podatak da na svim sjednicama političari piju flaširanu vodu iz susjedstva.
BiH uvozi pet puta više vode nego što izvozi iako ima najbogatije prirodne resurse u regionu. To je posljedica nepostojanja izvozne strategije ni za jedan domaći proizvod. S druge strane ima znatno povoljnije uslove za uvoznike nego za proizvođače. Na uvoz vode iz susjedstva i zemalja EU, BiH gubi godišnje više od 50 miliona eura.
Proizvođači kažu da voda koju proizvode odgovara evropskim standardima, te da je zasigurno kvalitetnija od uvozne.
„Vršena je analiza procjenas kvaliteta bunarske vode u Sarajevskoj pivari u posljednjih šest godina i na osnovu te analize smo mogli vidjeti da bunarska voda Sarajevske pivare spada u kategoriju prvih vrsta vode, odnosno prve klase, a to su vode koje se u svom prirodnom stanju poslije dezinfekcije mogu koristiti za piće. Svaki mjesec se šalju izvještaji u Zavod za javno zdravstvo FBiH, pa smo mi, prateći period od 2005. do 2010. godine na osnovu tih izvještaja mogli zaključiti da se radi o kvaliteti vode koja zadovoljava sve parametre“, kaže Anisa Seferović, magistrica hemije iz oblasti kvalitete vode.
Tanja Kaurin - Vidović, direktorica Odjela osiguranja kvaliteta proizvođača Olimpije, navodi:
„Radi se o vodi koja putuje kroz stijene planina Igmana i Bjelašnice duže od 60 godina. Na taj način se, ustvari, obogaćuje mineralima. Primjenom visokih tehnoloških i higijenskih standarda u našim proizvodnim procesima obezbjeđujemo da je Olimpija izvorska voda ista u boci kao i na samom izvorištu.“
Domaći proizvođači i ne pomišljaju na izvoznu orijentaciju, jer je šansa da se bh. voda nađe na rafama prodavnica u Hrvatskoj ili Sloveniji gotovo nemoguća misija, a tako bi malo trebalo da se situacija promijeni u korist bh. proizvođača.
„Kod nas da bi se voda proizvela od nekog domaćeg proizvođača treba jako puno. Treba po novim pravilima i certifikacija i sve ostalo, ono što ne važi za izvoznike iz prostora EU. Oni mogu normalno da je uvoze pod, meni, sumnjivim okolnostima - za neke stvari za koje mi dajemo ogromne pare. Ne treba nam puno mudrosti. Trebamo vidjeti šta ostali rade. Treba napraviti ambijent da se može naša voda izvesti po istim uslovima kako se može uvesti“, rekao je Zijad Murtić, izvršni direktor za proizvodnju u Sarajevskoj pivari.
Stvoriti ravnopravne uslove na tržištu
Igor Gavran, projekt menadžer sektora za makroekonomiju Vanjskotrgovinske komore BiH, poručuje:
„Za početak bi trebalo stvoriti ravnopravne uslove na tržištu da se onemogući uvoz vode koja ne zadovoljava sve standarde kvaliteta, a do sada smo često imali slučaj da se proizvodi vrlo sumnjivog kvaliteta plasiraju na tržište BiH, i da se ukloni barijere izvozu naše vode koje postoje u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama, a gdje domaći proizvođači ne mogu izvesti vodu pod istim uslovima i samim time su nekonkurentni. Druga stvar koju država treba učiniti jeste da sama da primjer i poticaj da se konzumiraju što više domaći proizvodi, pa tako i domaća voda.“
„Država bi morala da posegne za uspostavom takvih instrumentarija, a to je institucionalni okvir i njegovo jačanje - da se napravi, prije svega, kao što to imaju sve ozbiljne zemlje, institut za prirodne resurse, zatim institucije koje bi se bavile razvojnim projektima u toj oblasti i pokušale približiti taj resurs BiH najužem tržištu, kao što je, recimo, tržište Srbije koje oskudijeva izuzetno puno na pitkoj vodi. Da ne govorimo o tržištu jedne Turske - tamo ima oko 70 i više miliona ljudi. Dnevna potreba čovjeka za pitkom vodom je minimalno litar, dva. E sada to pomnožite i ne treba prevelika matematika da se dođe do konkretne dobiti“, zaključuje Sulejman Redžić, profesor na Prirodno - matematičkom fakultetu.
Mnogi prirodni izvori nisu iskorišteni, a dobar dio tih izvora ima i ljekovita svojstva. Primjer je Guber voda nadomak Srebrenice, čiji izvori danas propadaju iako je obećano da će se na tom mjestu napraviti banjski turizam. O svojstvima glavnog od 73 ljekovita izvora Guber vode govori ljekar Almir Bašagić koji je magistrirao na ljekovitim svojstvima ovih izvora.
„Crni Guber ili Veliki Guber se nalazi u Srebrenici na nadmorskoj visini 460 metara i on svojim sastavom upravo je idealan za liječenje anemija sa deficitom željeza. Danas u svijetu živi šest i po, sedam milijardi ljudi. Polovina čovječanstva, znači negdje oko 3,5 milijarde ljudi ima smanjene rezreve željeza u krvi. Ovaj izvor svojim sastavom je idealan u korigiranju nalazi krvi, odnosno u liječenju anemije“, kazao je Bašagić.
Iako je voda blago 21. vijeka, a stručnjaci predviđaju da će za desetak godina ratovi u svijetu biti vođeni zbog nedostatka pitke vode, BiH ne samo da ne zna iskoristiti prirodno blago koje ima nego će ga svojim nemarnim odnosom izgubiti.
BiH uvozi pet puta više vode nego što izvozi iako ima najbogatije prirodne resurse u regionu. To je posljedica nepostojanja izvozne strategije ni za jedan domaći proizvod. S druge strane ima znatno povoljnije uslove za uvoznike nego za proizvođače. Na uvoz vode iz susjedstva i zemalja EU, BiH gubi godišnje više od 50 miliona eura.
Proizvođači kažu da voda koju proizvode odgovara evropskim standardima, te da je zasigurno kvalitetnija od uvozne.
„Vršena je analiza procjenas kvaliteta bunarske vode u Sarajevskoj pivari u posljednjih šest godina i na osnovu te analize smo mogli vidjeti da bunarska voda Sarajevske pivare spada u kategoriju prvih vrsta vode, odnosno prve klase, a to su vode koje se u svom prirodnom stanju poslije dezinfekcije mogu koristiti za piće. Svaki mjesec se šalju izvještaji u Zavod za javno zdravstvo FBiH, pa smo mi, prateći period od 2005. do 2010. godine na osnovu tih izvještaja mogli zaključiti da se radi o kvaliteti vode koja zadovoljava sve parametre“, kaže Anisa Seferović, magistrica hemije iz oblasti kvalitete vode.
Tanja Kaurin - Vidović, direktorica Odjela osiguranja kvaliteta proizvođača Olimpije, navodi:
„Radi se o vodi koja putuje kroz stijene planina Igmana i Bjelašnice duže od 60 godina. Na taj način se, ustvari, obogaćuje mineralima. Primjenom visokih tehnoloških i higijenskih standarda u našim proizvodnim procesima obezbjeđujemo da je Olimpija izvorska voda ista u boci kao i na samom izvorištu.“
Domaći proizvođači i ne pomišljaju na izvoznu orijentaciju, jer je šansa da se bh. voda nađe na rafama prodavnica u Hrvatskoj ili Sloveniji gotovo nemoguća misija, a tako bi malo trebalo da se situacija promijeni u korist bh. proizvođača.
„Kod nas da bi se voda proizvela od nekog domaćeg proizvođača treba jako puno. Treba po novim pravilima i certifikacija i sve ostalo, ono što ne važi za izvoznike iz prostora EU. Oni mogu normalno da je uvoze pod, meni, sumnjivim okolnostima - za neke stvari za koje mi dajemo ogromne pare. Ne treba nam puno mudrosti. Trebamo vidjeti šta ostali rade. Treba napraviti ambijent da se može naša voda izvesti po istim uslovima kako se može uvesti“, rekao je Zijad Murtić, izvršni direktor za proizvodnju u Sarajevskoj pivari.
Stvoriti ravnopravne uslove na tržištu
Igor Gavran, projekt menadžer sektora za makroekonomiju Vanjskotrgovinske komore BiH, poručuje:
Gavran: Druga stvar koju država treba učiniti jeste da sama da primjer i poticaj da se konzumiraju što više domaći proizvodi, pa tako i domaća voda.
„Za početak bi trebalo stvoriti ravnopravne uslove na tržištu da se onemogući uvoz vode koja ne zadovoljava sve standarde kvaliteta, a do sada smo često imali slučaj da se proizvodi vrlo sumnjivog kvaliteta plasiraju na tržište BiH, i da se ukloni barijere izvozu naše vode koje postoje u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama, a gdje domaći proizvođači ne mogu izvesti vodu pod istim uslovima i samim time su nekonkurentni. Druga stvar koju država treba učiniti jeste da sama da primjer i poticaj da se konzumiraju što više domaći proizvodi, pa tako i domaća voda.“
„Država bi morala da posegne za uspostavom takvih instrumentarija, a to je institucionalni okvir i njegovo jačanje - da se napravi, prije svega, kao što to imaju sve ozbiljne zemlje, institut za prirodne resurse, zatim institucije koje bi se bavile razvojnim projektima u toj oblasti i pokušale približiti taj resurs BiH najužem tržištu, kao što je, recimo, tržište Srbije koje oskudijeva izuzetno puno na pitkoj vodi. Da ne govorimo o tržištu jedne Turske - tamo ima oko 70 i više miliona ljudi. Dnevna potreba čovjeka za pitkom vodom je minimalno litar, dva. E sada to pomnožite i ne treba prevelika matematika da se dođe do konkretne dobiti“, zaključuje Sulejman Redžić, profesor na Prirodno - matematičkom fakultetu.
Mnogi prirodni izvori nisu iskorišteni, a dobar dio tih izvora ima i ljekovita svojstva. Primjer je Guber voda nadomak Srebrenice, čiji izvori danas propadaju iako je obećano da će se na tom mjestu napraviti banjski turizam. O svojstvima glavnog od 73 ljekovita izvora Guber vode govori ljekar Almir Bašagić koji je magistrirao na ljekovitim svojstvima ovih izvora.
„Crni Guber ili Veliki Guber se nalazi u Srebrenici na nadmorskoj visini 460 metara i on svojim sastavom upravo je idealan za liječenje anemija sa deficitom željeza. Danas u svijetu živi šest i po, sedam milijardi ljudi. Polovina čovječanstva, znači negdje oko 3,5 milijarde ljudi ima smanjene rezreve željeza u krvi. Ovaj izvor svojim sastavom je idealan u korigiranju nalazi krvi, odnosno u liječenju anemije“, kazao je Bašagić.
Iako je voda blago 21. vijeka, a stručnjaci predviđaju da će za desetak godina ratovi u svijetu biti vođeni zbog nedostatka pitke vode, BiH ne samo da ne zna iskoristiti prirodno blago koje ima nego će ga svojim nemarnim odnosom izgubiti.
