Bosna i Hercegovina još nije provela odluku Evropskog suda za ljudska prava i time omogućila nacionalnim manjinama kandidovanje za Predsjedništvo BiH i Dom naroda državnog parlamenta.
Podsjetimo: Ustavom BiH manjine nemaju jednaka prava kao tri konstitutivna naroda i tretiraju se kao „ostali“. To je jedan od razloga zbog kojeg teže dolaze do posla, a i oni pripadnici manjina koji su u vlasti, zastupaju stranačke a ne interese zajednice iz koje dolaze.
Zbog kršenja ljudskih prava, nacionalne manjine se vrlo često odlučuju da napuste BiH, zemlju u kojoj su već stotinama godina živjeli njihovi preci. O svemu ovome u intervjuu za RSE govori Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu.
Kožemjakin: Nažalost, čini mi se ipak različito, kako koja nacionalna manjina. S aspekta jevrejske nacionalne manjine, ona živi organizovano u okviru Jevrejske zajednice BiH, odnosno tačnije - Jevrejske opštine u Sarajevu. I tu nema bitnih problema s obzirom da živimo organizovano i pokušavamo da sve probleme koje imaju pojedinci kao pripadnici nacionalne manjine da artikulišemo kroz zajedničko djelovanje unutar naše zajednice. Međutim, ono što tišti nacionalne manjine to je njihov položaj u glavnom gradu BiH, kao što je i u cijeloj državi, jeste da dovoljno nisu zastupljeni u određenim strukturama, a istovremeno i predstavnici nacionalnih manjina koji participiraju u vlasti ne artikuliraju ono što nacionalne manjine tišti kao problem, počevši od obrazovanja, finansiranja, upotrebe pisma, jezik, kulturnih manifestacija koje manjine organizuju i slično.
Kožemjakin: Morao bih da vjerujem, iako sve ono što se dešava nakon presude Suda u Strazburu govori u suprotnom pravcu. Naime, ovdje ne postoji politička volja da se dese ustavne promjene, koje su neminovne - ne samo zbog nacionalnih manjina kao takvih nego zbog manjina koje su na određenom teritoriju BiH također na određen način u potcijenjenom položaju. Tu, recimo, mislim na Bošnjake i Hrvate u RS, odnosno Srbe u FBiH. Nacionalne manjine su, nažalost, u takvom položaju da im ustavna prepreka ne dozvoljava afirmaciju i da budu predstavljene na adekvatan način kako u Predsjedništvu BiH, tako i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, posebno na određenim izbornim funkcijama. Vlasti u BiH vrlo teško žele da zagrizu u kolač ustavnih promjena, s obzirom da tu postoje različite percepcije. Neki smatraju da treba samo primijeniti odluku Suda u Strazburu i samo dati manjinama određena, kozmetička prava, dok drugi smatraju da Ustav treba promijeniti iz temelja da bi se stvorila funkcionalnija BiH.
Kožemjakin: Pobornik sam ove druge ideje da bi ustavne promjene morale biti radikalnije jer vidimo da 20 godina ne funkcioniše BiH na način jedne moderne, savremene države. U BiH se svi zaklinju na put u EU i u evroatlantske integracije, a sve rade da bude suprotno tome.
Politika u svim sferama
Kožemjakin: Nažalost, u pravu ste. U BiH je jako puno politike u svim sferama društva, kulturi, sportu, pa tako i u onim segmentima u kojima su ljudska prava tretirana na odgovarajući način, zavisno od političkih interesa jedne, druge ili treće grupacije. Nažalost, manjine su na neki način u žrvnju tih dešavanja, tako da se s njima više manipuliše nego što se objektivno stvaraju pretpostavke za njihovu afirmaciju.
Kožemjakin: Oni su opterećeni stranačkim interesima. Oni su delegirani ne kao predstavnici nacionalnih manjina nego su izabrani kao predstavnici stranaka u kojima oni čine članstvo. Oni tamo ne artikuliraju probleme nacionalnih manjina, jer mi nemamo apolsutno ne samo uvodnu nego ni povratnu informaciju šta se dešava, izuzev ono što u medijima saznajemo. Od njih kao direktnih predstavnika manjina nemamo, jer u suštini i nisu direktni predstavnici. Smatram da bi direktni predstavnici nacionalnih manjina bili daleko adekvatniji i daleko bolji i artikulisali bi daleko brže, bolje i kvalitetnije one probleme sa kojima se nacionalne manjine danas susreću. Nažalost, zasada još uvijek nije slučaj iako su formirana vijeća manjina na državnom i na federalnom niovu. Međutim, predstavnici koji su u tim vijećima, pošto nemaju obavezu i nisu još uvijek saživjeli se sa dinamikom predstavljanja nacionalnih manjina, ne vrše funkciju na način kojim bismo svi bili zadovoljni.
Kožemjakin: Jevrejska zajednica BiH danas ima oko 1.100 članova. Od toga Jevrejska opština u Sarajevu ima nešto preko 700. Što se tiče imovine koju je Jevrejska zajednica imala, koju su Jevreji kao pojedinci imali, nije vraćen nijedan kvadratni milimetar. Nalazimo se skučeni u prostoru jedne singoge aškenaske u Sarajevu i tu su sjedišta i Jevrejske zajednice BiH i Jevrejske opštine u Sarajevu. Sve je na jednom mjestu. Međutim, nadamo se da će zakon o restituciji, koji bi trebao da uslijedi nakon 20-ogodišnjeg obećanja i kao jedan od preduslova za ulazak u EU, biti nešto što bi moralo i Jevrejskoj zajednici i svim drugim, ne samo vjerskim zajednicama nego svim pravnim licima koja preferiraju i kojima je imovina u socijalističkoj Jugoslaviji oduzeta, da im se vrate imovinska prava, ili bar da se na adekvatan način obeštete.
Kožemjakin: Mladi ljudi ne vide perspektivu i to je glavni problem. Jevrejska zajednica ima jako malo mladih ljudi i oni i nisu veliki problem ove države. I mi se trudimo da pomognemo u granici koliko možemo da ih na određen način, ako ništa, da ih volonterski uključimo u aktivnosti. Međutim, volonterska aktivnost je jedno, a čovjek mora gledati od čega se živi, tako da i mladi ljudi iz Jevrejske zajednice pokušavaju da nađu svoje mjesto u svijetu i polako odlaze. Bojim se, ionako je stara populacija Jevrejske zajednice, da će se nakon 50 godina, nažalost, možda moći reći: „Ovdje su nekada živjeli Jevreji.“
Podsjetimo: Ustavom BiH manjine nemaju jednaka prava kao tri konstitutivna naroda i tretiraju se kao „ostali“. To je jedan od razloga zbog kojeg teže dolaze do posla, a i oni pripadnici manjina koji su u vlasti, zastupaju stranačke a ne interese zajednice iz koje dolaze.
Zbog kršenja ljudskih prava, nacionalne manjine se vrlo često odlučuju da napuste BiH, zemlju u kojoj su već stotinama godina živjeli njihovi preci. O svemu ovome u intervjuu za RSE govori Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu.
RSE: Kako žive nacionalne manjine u galvnom gradu BiH?
Kožemjakin: Nažalost, čini mi se ipak različito, kako koja nacionalna manjina. S aspekta jevrejske nacionalne manjine, ona živi organizovano u okviru Jevrejske zajednice BiH, odnosno tačnije - Jevrejske opštine u Sarajevu. I tu nema bitnih problema s obzirom da živimo organizovano i pokušavamo da sve probleme koje imaju pojedinci kao pripadnici nacionalne manjine da artikulišemo kroz zajedničko djelovanje unutar naše zajednice. Međutim, ono što tišti nacionalne manjine to je njihov položaj u glavnom gradu BiH, kao što je i u cijeloj državi, jeste da dovoljno nisu zastupljeni u određenim strukturama, a istovremeno i predstavnici nacionalnih manjina koji participiraju u vlasti ne artikuliraju ono što nacionalne manjine tišti kao problem, počevši od obrazovanja, finansiranja, upotrebe pisma, jezik, kulturnih manifestacija koje manjine organizuju i slično.
RSE: Ono za što se nacionalne manjine nisu uspjele izboriti u BiH jesu pred Evropskim sudom za ljudska prava, ali i bh. vlasti još uvijek nisu primijenile tu odluku. Vjerujete li da će to biti uskoro?
Kožemjakin: Morao bih da vjerujem, iako sve ono što se dešava nakon presude Suda u Strazburu govori u suprotnom pravcu. Naime, ovdje ne postoji politička volja da se dese ustavne promjene, koje su neminovne - ne samo zbog nacionalnih manjina kao takvih nego zbog manjina koje su na određenom terit
Ovdje ne postoji politička volja da se dese ustavne promjene, koje su neminovne - ne samo zbog nacionalnih manjina kao takvih nego zbog manjina koje su na određenom teritoriju BiH na određen način u potcijenjenom položaju.
RSE: Šta Vi mislite?
Kožemjakin: Pobornik sam ove druge ideje da bi ustavne promjene morale biti radikalnije jer vidimo da 20 godina ne funkcioniše BiH na način jedne moderne, savremene države. U BiH se svi zaklinju na put u EU i u evroatlantske integracije, a sve rade da bude suprotno tome.
Politika u svim sferama
RSE: Zapravo, može se govoriti da je sve stvar politike u BiH, pa i to da se provede odluka Evropskog suda za ljudska prava.
Kožemjakin: Nažalost, u pravu ste. U BiH je jako puno politike u svim sferama društva, kulturi, sportu, pa tako i u onim segmentima u kojima su ljudska prava tretirana na odgovarajući način, zavisno od političkih interesa jedne, druge ili treće grupacije. Nažalost, manjine su na neki način u žrvnju tih dešavanja, tako da se s njima više manipuliše nego što se objektivno stvaraju pretpostavke za njihovu afirmaciju.
RSE: Na početku razgovora pomenuli ste neke od predstavnika nacionalnih manjina koji su u vlasti, ali prema vašoj ocjeni dovoljno se ne brinu o nacionalnim manjinama. Kako se to može objasniti?
Kožemjakin: Oni su opterećeni stranačkim interesima. Oni su delegirani ne kao predstavnici nacionalnih manjina nego su izabrani kao predstavnici stranaka u kojima oni čine članstvo. Oni tamo ne artikuliraju probleme nacional
Predstavnici u vijećima manjina, pošto nemaju obavezu i nisu još uvijek saživjeli se sa dinamikom predstavljanja nacionalnih manjina, ne vrše funkciju na način kojim bismo svi bili zadovoljni.
RSE: Kako danas živi Jevrejska zajednica u BiH?
Kožemjakin: Jevrejska zajednica BiH danas ima oko 1.100 članova. Od toga Jevrejska opština u Sarajevu ima nešto preko 700. Što se tiče imovine koju je Jevrejska zajednica imala, koju su Jevreji kao pojedinci imali, nije vraćen nijedan kvadratni milimetar. Nalazimo se skučeni u prostoru jedne singoge aškenaske u Sarajevu i tu su sjedišta i Jevrejske zajednice BiH i Jevrejske opštine u Sarajevu. Sve je na jednom mjestu. Međutim, nadamo se da će zakon o restituciji, koji bi trebao da uslijedi nakon 20-ogodišnjeg obećanja i kao jedan od preduslova za ulazak u EU, biti nešto što bi moralo i Jevrejskoj zajednici i svim drugim, ne samo vjerskim zajednicama nego svim pravnim licima koja preferiraju i kojima je imovina u socijalističkoj Jugoslaviji oduzeta, da im se vrate imovinska prava, ili bar da se na adekvatan način obeštete.
RSE: S obzirom da većina građana BiH žele je napustiti upravo zbog toga što ne ostvaruju određena ljudska prava, imate li taj problem da i mladi ljudi žele upravo zbog tih činjenica napustiti BiH? Prijeti li našoj zemlji uopšte opasnost da ostane bez nacionalnih manjina?
Kožemjakin: Mladi ljudi ne vide perspektivu i to je glavni problem. Jevrejska zajednica ima jako malo mladih ljudi i oni i nisu veliki problem ove države. I mi se trudimo da pomognemo u granici koliko možemo da ih na određen način, ako ništa, da ih volonterski uključimo u aktivnosti. Međutim, volonterska aktivnost je jedno, a čovjek mora gledati od čega se živi, tako da i mladi ljudi iz Jevrejske zajednice pokušavaju da nađu svoje mjesto u svijetu i polako odlaze. Bojim se, ionako je stara populacija Jevrejske zajednice, da će se nakon 50 godina, nažalost, možda moći reći: „Ovdje su nekada živjeli Jevreji.“
