U Banjoj Luci je u četvrtak držana naučna konferencija na temu “Kultura dijaloga u političkom i javnom prostoru BiH“. Intelektualci, novinari i političari su kroz diskusiju ukazali na veoma nizak nivo komunikacije i kulture dijaloga među političarima, što se putem medija negativno odražava i na nepostojanje dijaloga među narodima u BiH.
Na naučnom skupu moglo se čuti kako je u javnom mnijenju u Bosni i Hercegovini prisutan primitivni antagonizam, te da su uzroci nekulture u dijalogu dio i kulturne tradicije obilježene isključivošću i suprotstavljanjima.
Profesor Sveučilišta u Mostaru Mile Lasić kao kreatore sadašnjeg stanja vidi političku elitu u Bosni i Hercegovini.
„Riječ je o katastrofalnom stanju kojeg su htjele političke elite. One su proizvele nekulturu kao kulturu komuniciranja. Njih se oponaša do najudaljenijega sela. Mi imamo 20-ogodišnji proces samouniženja kao posljedicu pogrešnih modela“, navodi Lasić.
Publicista i književnik iz Sarajeva Ivan Lovrenović navodi da se stvari moraju mijenjati iz samog temelja, počevši prvo od uvriježenog shvatanja da je pronalazak kompromisa, izlaženje jednih drugima u susret nemoralno, neetično ili možda izdaja.
„Dijalog nije nikakva lijepa, ušminakana, formalna komunikacija. Pravi dijalog bi podrazumijevao vrlo ozbiljan napor da se i svoji i tuđi stavovi izlažu na način koji neće da bježi od istine, od činjeničnih stanja koja su često vrlo teško prihvatljiva“, kaže Lovrenović.
Anatemisanje
Dragan ČavićLider Demokratske partije Dragan Čavić navodi da je jednom političaru vrlo teško pokazati spremnost na dijalog i kompromis u Bosni i Hercegovini a da ne bude anatemisan.
„Oni koji danas predstavljaju vođe u svim konstitutivnim narodima, predstavnike naroda, ne manifestuju dijalog nego sukob, konfrontaciju. I to sužava manevarski prostor za dijalog običnog čovjeka. I to je tragično. A svako ko dijalog ispolji kao političku namjeru, nije ni počeo da razgovara sa drugim već je anatemisan. I ne samo da ga anatemiše politička elita, u zadnjih nekoliko godina anatemiše ga i vjerska elita, onoj kojoj pripada. Čim se pojavi neko spreman između Bošnjaka, eto reisa iskoči da kaže izdaja nacije. Kod Srba čim se neko pojavi spreman za kompromis izađe nekoliko vladika i odmah u horu zapjevaju da je to spremnost za izdaju“, tvrdi Čavić.
Slično mišljenje ima i član Glavnog odbora SDP-a Slobodan Popović.
„Percepcija je ovog društva da su najbolji oni koji su najprimitivniji, najnekulturniji, najnepristojniji, koji dobro lažu. Svi oni koji nisu u tom projektu imaju problem jer oni nisu uzorak, oni su ono obratno, dakle oni su ono drugo, ono što ne valja“, ocjenjuje Popović.
Neko bi cijelu krivicu za nepostojanje kulture dijaloga svalio i na medije. Mediji i jesu ti koji su glavna spona u uticanju na građane, ali su ipak i ogledalo cijelog društva, mišljenja je direktorica banjalučke Alternativne televizije Nataša Tešanović.
„Ne možete očekivati da ukoliko političari nisu skloni kulturi dijaloga da se mediji baš potpuno suprotni. Činjenica je zaista da postoje mediji koji ne samo da promovišu jedne političke opcije nego to čine na jedan vrlo rudimentaran način diskvalifikujući bilo koju drugu vrstu mišljenja. Ono što je po meni strašno simptomatično je da vi danas imate vrlo malo medija koji otvaraju istinske debate. Vi imate praktično medije koji su poligoni za istomišljenike, čim je automatski obesmišljen dijalog, a kamoli njegova kultura“, kaže Tešanovićeva.
Stare face u novom pakovanju
Mile Lasić kaže da promjena u kulturi dijaloga ne može biti bez hrabrih pojedinaca.
Boris Tadić i Ivo Josipović u Zagrebu, 24. novembra 2010„Ja sam danas izrijekom hvalio dvojicu političara koji nisu ovdje nazočili - Josipovića i Tadića, zbog toga što rade i kako rade to, demonstrirajući novu političku kulturu dijaloga i uopće novu političku kulturu suradnje u regiji“, navodi Lasić.
Na pitanje da li ima političara kova sličnog Josipoviću i Tadiću u novoizabranoj vlasti u BiH, učesnici današnjeg naučnog skupa uglavnom su samo odmahnuli glavom. Lasić je slikovito opisao svoj dojam o novim zvaničnicima:
„Gledao sam nekidan konstituiranje Parlamenta i glava me zaboljela od starih faca u novom pakovanju i njihovih novih zakletvi. Vrlo sam skpetičan. Vrlo se, ustvari, bojim da ne doživimo novih četiri godine zastoja koje smo imali u prethodnom periodu.“
Na naučnom skupu moglo se čuti kako je u javnom mnijenju u Bosni i Hercegovini prisutan primitivni antagonizam, te da su uzroci nekulture u dijalogu dio i kulturne tradicije obilježene isključivošću i suprotstavljanjima.
Profesor Sveučilišta u Mostaru Mile Lasić kao kreatore sadašnjeg stanja vidi političku elitu u Bosni i Hercegovini.
„Riječ je o katastrofalnom stanju kojeg su htjele političke elite. One su proizvele nekulturu kao kulturu komuniciranja. Njih se oponaša do najudaljenijega sela. Mi imamo 20-ogodišnji proces samouniženja kao posljedicu pogrešnih modela“, navodi Lasić.
Publicista i književnik iz Sarajeva Ivan Lovrenović navodi da se stvari moraju mijenjati iz samog temelja, počevši prvo od uvriježenog shvatanja da je pronalazak kompromisa, izlaženje jednih drugima u susret nemoralno, neetično ili možda izdaja.
„Dijalog nije nikakva lijepa, ušminakana, formalna komunikacija. Pravi dijalog bi podrazumijevao vrlo ozbiljan napor da se i svoji i tuđi stavovi izlažu na način koji neće da bježi od istine, od činjeničnih stanja koja su često vrlo teško prihvatljiva“, kaže Lovrenović.
Anatemisanje
„Oni koji danas predstavljaju vođe u svim konstitutivnim narodima, predstavnike naroda, ne manifestuju dijalog nego sukob, konfrontaciju. I to sužava manevarski prostor za dijalog običnog čovjeka. I to je tragično. A svako ko dijalog ispolji kao političku namjeru, nije ni počeo da razgovara sa drugim već je anatemisan. I ne samo da ga anatemiše politička elita, u zadnjih nekoliko godina anatemiše ga i vjerska elita, onoj kojoj pripada. Čim se pojavi neko spreman između Bošnjaka, eto reisa iskoči da kaže izdaja nacije. Kod Srba čim se neko pojavi spreman za kompromis izađe nekoliko vladika i odmah u horu zapjevaju da je to spremnost za izdaju“, tvrdi Čavić.
Slično mišljenje ima i član Glavnog odbora SDP-a Slobodan Popović.
„Percepcija je ovog društva da su najbolji oni koji su najprimitivniji, najnekulturniji, najnepristojniji, koji dobro lažu. Svi oni koji nisu u tom projektu imaju problem jer oni nisu uzorak, oni su ono obratno, dakle oni su ono drugo, ono što ne valja“, ocjenjuje Popović.
Ukoliko političari nisu skloni kulturi dijaloga, ni mediji ne mogu biti baš potpuno suprotni, tvrdi direktorica banjalučke ATV Nataša Tešanović.
Neko bi cijelu krivicu za nepostojanje kulture dijaloga svalio i na medije. Mediji i jesu ti koji su glavna spona u uticanju na građane, ali su ipak i ogledalo cijelog društva, mišljenja je direktorica banjalučke Alternativne televizije Nataša Tešanović.
„Ne možete očekivati da ukoliko političari nisu skloni kulturi dijaloga da se mediji baš potpuno suprotni. Činjenica je zaista da postoje mediji koji ne samo da promovišu jedne političke opcije nego to čine na jedan vrlo rudimentaran način diskvalifikujući bilo koju drugu vrstu mišljenja. Ono što je po meni strašno simptomatično je da vi danas imate vrlo malo medija koji otvaraju istinske debate. Vi imate praktično medije koji su poligoni za istomišljenike, čim je automatski obesmišljen dijalog, a kamoli njegova kultura“, kaže Tešanovićeva.
Stare face u novom pakovanju
Mile Lasić kaže da promjena u kulturi dijaloga ne može biti bez hrabrih pojedinaca.
Na pitanje da li ima političara kova sličnog Josipoviću i Tadiću u novoizabranoj vlasti u BiH, učesnici današnjeg naučnog skupa uglavnom su samo odmahnuli glavom. Lasić je slikovito opisao svoj dojam o novim zvaničnicima:
„Gledao sam nekidan konstituiranje Parlamenta i glava me zaboljela od starih faca u novom pakovanju i njihovih novih zakletvi. Vrlo sam skpetičan. Vrlo se, ustvari, bojim da ne doživimo novih četiri godine zastoja koje smo imali u prethodnom periodu.“
