Bivši logoraši, i 20 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, nisu zaštićeni niti jednim zakonom.
Prema nezvaničnim podacima oko 200.000 ljudi prošla je kroz logore i preživjelo različite oblike torture, a i dalje su u potpunosti nevidljivi u bh. društvu.
Njihov status nije zakonski regulisan. No, na Međunarodni dan podrške žrtvama torture, bh. parlamentarci su obećali konačno donošenje zakona.
Mučenja, batine, silovanja, izgladnjivanja - sve to su preživjeli bivši logoraši u BiH, koji su u ratu prošli kroz 657 logora. Danas, oni među živima pate od mnogih trauma.
"Do sada, 22 godine nijednu noć nisam zaspao kako treba. Inače, idem i na ljekarske pregleda, pijem ljekove za smirenje, ali na san uvijek ulazi...", priča jedan od bivših logoraša.
"Dok sam živa to zaboraviti ne mogu. Zlostavljali su i muškarce i žene, jedne druge tjerali da silujemo i mene su isto silovali. Ali, oni o tome šute. To je najgore jer neće da kažu istinu", kaže bivša logorašica.
Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu izrekao je oko 800 zatvorskih kazni za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, od čega se oko 90 posto odnosi na one u logorima.
Neusvajanjem zakona o pravima žrtava torture država BiH negira postojanje logora i njihovih žrtava. Fadil Vajčić iz Hadžića, kod Sarajeva, u ratu je bio u pet logora.
"Svi su danas zaštićeni, čak i životinje, samo bivši logoraši nisu. Težak je život danas logoraša. Nas u Hadžićima ignorišu, ne možemo nista da tražimo. Govore nam 'Vi ste njihove sluge, izdajice' ", sa gorčinom govori Vajčić.
Zakon ni nakon 20 godina nije donesen, što znači da žrtve torture nisu pravno priznate. Uskraćeno im je pravo da idu na besplatnu rehabilitaciju, a često zbog zdravstvenih problema koji su nastali kao posljedica torture ne mogu raditi. S obzirom na to da ne primaju nikakav vid odštete ili nadoknade, njihovo stanje je još teže, kao i njihov oporavak.
"Od 2008. godine provodimo program pojedinačnih tužbi za naknadu nematerijalne štete. Svi oni koji su imali priliku da prežive torture, zlostavljanja, mučenja u logorima, sudovi, pogotovo oni u Republici Srpskoj odbacuju te predmete, pozivaju se na zastaru i donose rješenja, gdje logoraši moraju plaćati troškove pravobranioca, troškove suda, koji se kreću od 5.000 do 10.000 maraka. Znači, s jedne strane imali ste priliku da preživite, a sa druge strane mi ćemo vas na jedan civilizovan način 'dotući' i smjestiti vas tamo gdje vam je mjesto", objašnjava Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.
Zbog toga je Savez logoraša postavio statuu ispred Parlamenta BiH, a Jasmin Mešković, predsjednika Saveza, bh. parlamentarcima poručio:
"Parlament Bosne i Hercegovine šuti dvadeset godina kada je u pitanju donošenje zakona o pravima žrtava torture. Statua šuti, šute logoraši, šutim i ja."
Bh. parlamentarci, zapravo predsjednik Komisije za ljudska prava Parlamenta BiH Borislav Bojić je odgovorio: "Mi smo na našoj tematskoj sjednici zaključili da se pristupi donošenjua zakona o žrtvama torture i dali smo zadatak Savjetu ministara da to uradi do kraja 2015. godine."
"Donošenje ovog zakona i garantovanje poštivanje prava žrtava torture, posebno kada su u pitanju žene silovane u ratu. To bi ne neki način bila poruka da u ovoj zemlji postoje institucije koje štiti njihova prava i da postoji zakon koji će garantovati ta prava", rekla je Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Šta će zakon značiti za žrtve torture objašnjava Mirjana Trifković iz Helsinškog odbora RS-a: "Donošenjem ovog zakona regulisala bi se oblast reparacije, kao i rješavanja pitanja diskriminacije. Zakon o žrtvama torture na državnom nivou predstavlja zapravo test političke zrelosti Bosne i Hercegovine koji ona do sad nije položila."
