Kako se u Bosni i Hercegovini političari ne uspijevaju dogovoriti gotovo ni o jednom bitnom pitanju za državu, onda je nemoguća misija postići dogovor o vanjskopolitičkom nastupu Bosne i Hercegovine.
U situaciji kada visokopozicionirani političari negiraju samo postojanje Bosne i Hercegovine ili kada su regionalni odnosi svedeni na igru 'toplo-hladno', te još zanimljivije, kada se ne zna na koju stranu Bosna i Hercegovina, suštinski, u političkom smislu, naginje Zapadu ili Istoku, postavlja se pitanje - šta su ciljevi vanjske politike BiH i koji ih kroji?
Bosna i Hercegovina opredjeljena je za članstvo u Evropskoj uniji, no oko članstva u Sjevernoatlantski savez (NATO) ne postoji saglasnost. Dok jedni zagovaraju članstvo, drugi traže vojnu neutralnost, poput susjedne Srbije.
I u Predsjedništvu BiH koje je ključno za vanjsku politiku, podijeljena su mišljenja o tome.
Stavovi novog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji se još uvijek nalazi na američkoj 'crnoj listi', od ranije su poznati javnosti, kao i njegova privrženost Rusiji i Kini.
Članovi Predsjedništva BiH iz Federacije BiH - Šefik Džaferović i Željko Komšić zalažu se za članstvo u NATO.
Nova vlast u BiH nakon izbora nije formirana i ne zna se ko će sjesti u fotelju ministra inostranih poslova. Ali ko god to da bude, situacija je sama od sebe komplikovana iz jednog osnovnog razloga - nema unutrašnjeg dogovara, a kamoli onda dogovora o vanjskim pitanjima.
"Pitanje je nečega što je postalo dio javne politike u Bosni i Hercegovini a zove se 'mi smo protiv Bosne i Hercegovine' kao države, kao organizacije, kao zajednice, pa ako hoćete, na nivou falsifikovanja, i kao istorije. Kako u takvoj situaciji pronalaziti rješenja, koja moraju da budu zajednička i u vanjskoj politici iole normalno i ne mogu da budu drugačija, a polaze od toga da ne budu zajednička", pita dugogodišnji diplomata i novinar Zlatko Dizdarević.
To pitanje postavlja i politički analitičar Slavo Kukić, te dodaje da na složene i 'mučne' odnose unutar BiH, dodatno situaciju usložnjava i odnos susjednih zemalja prema BiH.
"Mi imamo političku praksu u kojoj Srbija u podtekstu Republiku Srpsku smatra dijelom svoje zemlje. I ne samo to, nego i iz Bosne i Hercegovine idu signali da granica na Drini nikad nije bila i da neće nikad ni postojati, a oni koji opominju da je tamo granica da imaju problem s vlastitim identitetom. Ili, pogledajte, recimo, šta svaki dan u Brislu radi hrvatska državna politika, zapravo HDZ Hrvatske, koji je na vlasti tamo, pokušavajući dijeliti lekcije Bosni i Hercegovini i lobirati preko institucija Evropske unije kako to mi ovdje trebamo živjeti, pod krinkom zaštite vlastitog naroda ovdje, ili svakodnevno usmjeravanje Bosne i Hercegovine prema Turskoj iz ovih ili onih razloga, po principu da je Erdogan naš brat, naš predsjednik. Pa, naravno, da se to prelijeva ovamo i da nam stvara unutarnju zbrku, dodatnu unutarnju zbrku, uz onu koju mi imamo", smatra Kukić.
Politički analitičar Slavo Kukić napominje i da su i trenutne snage drugačije raspoređene nego ranije.
"Kako ćemo usmjeriti našu vanjsku politiku kad mi nemamo unutarnji konsenzus kud ta naša vanjska politika treba ići. U ovom momentu ga nemamo. Nemamo ga. Je li to društvo evropskih naroda? Jesu li integracije u NATO pakt? Nema odgovora, jer se tome nude alternative, da ne trebamo ići na Zapad nego trebamo ići na Istok. Te alternative su sve glasnije. One sada ne dolaze iz samo jednog centra, iako iz drugih centara dolaze na jedan suptilniji način", ocjenjuje Kukić.
Još jedan problem je i nedosljednost institucija. Politolog Đorđe Tomić kaže da time političari pobijaju i nepoštuju same institucije.
"To je tačka na kojoj se, po meni, susreću mnogi naši problemi, uključujući i ovaj spoljnopolitički. Dakle, institucije koje nešto kažu, a to ne mora da znači zato što neko drugi kaže nešto drugo. U famoznoj Rezoluciji Narodne skupštine RS-a o očuvanju ustavnopravnog poretka i vojnoj neutralnosti, prvi član kaže da je glavni cilj Narodne skupštine i Republike Srpske očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine u njenim ustavnim dejtonskim okvirima. To što gotovo mjesec dana od vodećih političara čujemo nešto drugo – da je država izmišljena, da nije moguća, da je stvar nekakvog stranog međunarodnog aranžmana itd, nije samo poruka drugima, nije samo problem kredibilnosti prema ostalim partnerima, već je ujedno i gaženje same te Narodne skupštine, koja bi trebalo da bude centar odlučivanja u tom dijelu Bosne i Hercegovine koji je uključen u sistem i koji je dio države", objašnjava Tomić.
Rješenja ima, ako bude volje. Nekadašnji ambasador Bosne i Hercegovine u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja kaže da se sve može svesti u jednu rečenicu.
"Da prekinemo period koji traje već 25 godina u kome je spoljna politika na nivou onoga što je Luj XIV govorio: 'Država, to sam ja'. Dakle, mi imamo i principe i pravce, imamo i Strategiju, imamo sve, ali to ništa ne vrijedi zato što svaka spoljna politika isključivo zavisi od ljudi. Mi nemamo još takav sistem u kojem će administracija biti jača od pojedinca. Kod nas je obratno, kod nas pojedinci tjeraju da sistem slijedi njihove želje", tvrdi Šoja.
U martu ove godine Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, bez uključivanja javnosti u proces, donijelo je novu Strategiju vanjske politike BiH za narednih pet godina.
Prema tvrdnjama analitičara nije napravljen ni korak naprijed u odnosu na Strategiju koja je važila punih petnaest godina.
Facebook Forum