Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Gotovo tri decenije otkako je njegov otac osnovao političku stranku "muslimanskog kruga" i inspiracije, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović pokazao je da ne zna o državi i njenom predstavljanju ništa više nego što je znao Alija Izetbegović kad je tragično zaključio kako bi se politički život u Bosni i Hercegovini mogao organizovati oko etnički i vjerski ekskluzivnih partija; kad je uoči "prvih slobodnih izbora" 1990. godine zajedno s tadašnjim predstavnicima bosanskih Srba i Hrvata, Radovanom Karadžićem i Stjepanom Kljuićem, pozivao građane da glasaju za "narodne stranke"; kad je u pregovorima o sudbini Bosne i Hercegovine kao partnere prihvatio Bobana i Karadžića umjesto da – kao predstavnik države – pregovora s inspiratorima i vođama "udruženog zločinačkog poduhvata" Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom koji su na kraju i jedini mogli zaustaviti rat koji su počeli.
Ovih dana, Izetbegović mlađi bio je – i pao – na ispitu "učenja na greškama" iz prošlosti.
Kada mu je najuvaženiji politički sponzor, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), najavio namjeru da u Sarajevu održi predizborni skup svoje Partije pravde i razvoja (AKP), Izetbegović je još mogao da tu potencijalno kontroverznu posjetu – nakon što su Njemačka, Austrija i Holandija odbile da odobre takav skup – organizuje u maniru državnika svjesnog svih domaćih i međunarodnih ograničenja svog položaja i moći.
Njegovo gostoprimstvo moralo je početi razumijevanjem s dragim gostom o prirodi i ciljevima posjete: je li to predizborni skup za tursku dijasporu u Evropi ili državna posjeta Bosni i Hercegovini ili malo jedno a malo drugo – i izborni skup i državna posjeta. Po tome kako je posjeta predstavljana medijima, i sa turske i s bosanske strane, očito je da takvog razumijevanja nije bilo i da je i sa turske i s bosanske strane bilo kontradiktornih objašnjenja.
- Erdoanova posjeta, ozbiljno udaljavanje BiH od EU?
- Erdoan u Sarajevu: Pozivi na jedinstvo, saradnja sa Srbijom i gulenisti
Sljedeći državnički korak morao je biti razgovor i dogovor o posjeti u državnom Predsjedništvu. Ako je državna – onda su kao domaćini morali da budu uključeni ili u najmanju ruku konsultovani o bosanskohercegovačkim prioritetima i očekivanjima od posjete i srpski i hrvatski član Predsjedništva. Ako je riječ o predizbornom skupu – Bosna i Hercegovina mogla je osigurati dvoranu, bezbjednost i gostoprimstvo za hiljade učesnika ne pristajući da se to ističe kao "prst u oko" evropskim zemljama koje su odbile da ugoste takav skup.
Tu je, na kraju, i uloga samog Izetbegovića tokom Erdoanovog naprasno skraćenog boravka u Sarajevu. Da su u pripremi za tako važnu posjetu obavljene potrebne konsultacije i unutar državnih institucija i s domaćim spoljnopolitičkim ekspertima, onda bi domaćin – pozdravljajući goste – izrazio poštovanje za podršku Turske Bosni i Hercegovini, posebno njenim NATO aspiracijama i za vodeću ulogu njenog predsjednika u poticanju pozitivnih procesa u regionu i konkretno u projektu povezivanja autoputom Sarajeva i Beograda. Mogao je i o povodu za sarajevski skup, predstojećim izborima 7. juna u Turskoj, govoriti na način koji vodi računa o dostojanstvu i gosta i domaćina.
Naprimjer: mogao je reći kako se nada da će i ovaj skup u Sarajevu doprinijeti unutarturskom dijalogu; demokratskim uslovima održavanja predstojećih izbora i obnovi i jačanju nacionalnog jedinstva nakon teških iskušenja u posljednje dvije godine.
Ako i nije mogao kao domaćin da govori o tim iskušenjima, uključujući i više od 60.000 uhapšenih i 150.000 otpuštenih iz službe pod optužbama za različite oblike "podrške terorizmu" – pod okolnostima u kojima strani posmatrači vide ugrožavanje ljudskih prava i vladavinu bespravlja i čvrste ruke – Izetbegović nije morao ni da igra ponižavajuću ulogu cherleadera kakvu na utakmicama u Americi igraju djevojke u kratkim suknjicama, predstavljajući svog gosta kao "vođu kojeg je Turcima poslao sam Allah" i pozivajući ih da ga podrže.
To je tačka na kojoj Izetbegović više nije mogao, i da je to htio, predstavljati državu nego samo sentimente dijela muslimanskog stanovništva nostalgičnog za pradavnim vremenima otomanske vladavine čija je ilustracija povik nekadašnjeg reisa Islamske zajednice: "Turska je vazda bila naša mati, tako je bilo i tako će ostati".
Napuštajući, u tim trenucima euforije u Zetri, ulogu državnika – Izetbegović je istovremeno onima čija je misija slabljenje i razgradnja bosanske države poklonio i argument kako on sa tim poklonjenjem pred predsjednikom Turske čini sve ono što bošnjačka politika zamjera srpskim prvacima Vučiću i Dodiku u zastupanju ruskih interesa na Balkanu i kako je pokazao da i on ima i provodi svoj "Plan B" koji zamjera hrvatskim promotorima obnove "Herceg-Bosne".
Ne bih se baš složio da je Izetbegovićevo posrnuće "u oblasti samopoštovanja" moralni ekvivalent godišnjem ritualnom poklonjenju "žrtvama Blajburga" ili slavljenju osuđenih počinilaca "udruženog zločinačkog poduhvata", ali ono jeste korak u dodatnu samoizolaciju Bosne i Hercegovine u potrazi za mjestom u Evropi. A ionako je kao u samici: na dnu liste zemalja kandidatkinja.
Facebook Forum