Na današnji dan prije 17. godina, nakon trosedmične mirovne konferencije u američkoj bazi Rajt Paterson u gradu Dejtonu, u američkoj državi Ohajo, Dejtonski sporazum su parafirali predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević. Niko od njih danas nije živ, kao ni tvorac Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk. Mirovni sporazum, kojim je BiH podijeljena na dva entiteta, zvanično je potpisan 14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu. Prije nekoliko godina ustanovljeno je da BiH nema original dokumenta, odnosno da je on izgubljen.
Sedamnaest godina nakon što je Bosnom i Hercegovinom zavladao mir, a 20 godina od njenog međunarodnog priznanja, bh. himna je još uvijek bez teksta. To je tek vrh ledenog brijega, ili samo jedna činjenica o tome kako se u BiH teško ili nikako postižu dogovori.
Zbog čega je BiH pristala na Dejtonski mirovni sporazu, nakon njegovog parafiranja govorio je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović:
„U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve da smanjimo nepravdu za našu zemlji i naš narod.“
Velike nade u prosperitet i bolju budućnost, kako kažu građani, uglavnom su ostale samo puste želje:
Umjesto da se razvija, BiH je postala zarobljenik Mirovnog sporazuma, smatra učesnik pregovora Miro Lazović.
„BiH živi u jednom latentnom, zamrznutom konfliktu koji je zaustavljen 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, ali taj konflikt nije riješen. Sadašnja BiH je zarobljenik i okovana lancima loših dejtonskih mirovnih rješenja“, kaže Lazović.
U najkraćem, BiH nije kuća koja ima temelje i krov. Entiteti, kantoni, opštine, Brčko Distrikt - svi teže da funkcionišu kao neka vrsta kvazi države, a BiH je “ispražnjena” od državnih sadržaja, kaže profesor Nerzuk Ćurak, autor knjige “Dejtonski nacionalizam”:
„BiH jeste država i jeste članica UN-a, ali to nije dovoljan ulog za sigurnu budućnost. Federacija BiH i RS postali su notorna povijesna činjenica nove BiH. RS, odnosno politička elita tog entiteta, egzistenciju međunarodno priznate države uslovljava zahtjevom da se RS tretira kao stalna kategorija koja se nikada ne može dovesti u pitanje, a ako se dovodi, BiH u takvom tumačenju treba nestati sa povijesne scene“, ocjenjuje Ćurak.
Ključno je podjela na entitete
Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ruši gotovo svakodnevno, kako kaže, “sklepanu“ dejtonsku državu BiH. Ali, istovremeno se prikazuje i kao najžešći branitelj ovog dokumenta:
„Mi vjerujemo da je BiH neodrživa zemlja i da ona kao takva može da ima dva scenarija: jedan je da pobijede sile koje hoće da je unitarizuju, ili da će prirodni proces dovesti do toga da se ona raspadne. Mi se pripremamo za ovaj drugi“, kaže Dodik.
Povremeno, ali ipak u kontinuitetu, obnavljaju se ideje o trećem, hrvatskom entitetu.
„Hrvati kroz treći entietet, kroz formulu, kroz retorički okvir trećeg entiteta ili četvrte federalne jedinice traže svoju jednakopravnost unutar BiH“, navodi Zoran Tomić, profesor mostarskog Sveučilišta.
Kjučno za sve postdejtonske godine u BiH su duboke podjele na dva entiteta, na tri etnonacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije. To je imalo posljedice i na bh. ekonomiju, koja je razjedinjena i isparčana.
Ako se tome doda činjenica da su ispred pitanja privrednog razvoja politička nadmudrivanja, nema nam spasa, kaže ekonomista Nikola Grabovac.
„Prepušteni smo stihiji kao jednom čamcu koji na buri plovi. Može se desiti, akobogda, da se ne prevrnemo i da se spasimo. I obrnuto, može se desiti da odemo u provaliju“, smatra Grabovac.
Moglo bi se reći da 17 godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma sve u BiH stagnira, pa i propada. Pola miliona nezaposlenih, očaj siromašnih:
„Niti je ovo država, niti je ovo normalna država, ne znam šta je.“
„Daj ti meni platu, daj ti meni posao da ja radim, dajti meni omladinu obezbijedi.“
Jedino što buja i napreduje, to je administracija:
„Administracije više ima nego šetača na ulici, a bilo kakav papir počnete tražiti samo danas, sutra, danas, sutra. Trebalo bi prvo promijeniti ovu korupciju po kancelarijama.“
Šta i kako dalje? Očigledno, međunarodni faktor će sa standardne upute kako bh. lideri sami moraju tražiti rješenje, preći na vlastitu inicijativu.
„Možda nadu daje nagovještaj američke ambasade da sljedeće godine treba prići racionalizaciji Federacije, odnosno izmjeni Ustava Federacije“, kaže Miro Lazović.
Umjesto potpunog provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno onih ankesa koji su predvidjeli povratak raseljenih i izbjeglih ili stvaranje javnih državnih korporacija, umjesto ključnih reformskih procesa, bh. lideri su se uglavnom bavili očuvanjem teritorija na kojima je njihova snaga najjača, a birači najbrojniji. Zato je ova zemlja od svih u regionu najudaljenija od evropskih institucija.
Sedamnaest godina nakon što je Bosnom i Hercegovinom zavladao mir, a 20 godina od njenog međunarodnog priznanja, bh. himna je još uvijek bez teksta. To je tek vrh ledenog brijega, ili samo jedna činjenica o tome kako se u BiH teško ili nikako postižu dogovori.
Zbog čega je BiH pristala na Dejtonski mirovni sporazu, nakon njegovog parafiranja govorio je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović:
„U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve da smanjimo nepravdu za našu zemlji i naš narod.“
Velike nade u prosperitet i bolju budućnost, kako kažu građani, uglavnom su ostale samo puste želje:
Umjesto da se razvija, BiH je postala zarobljenik Mirovnog sporazuma, smatra učesnik pregovora Miro Lazović.
„BiH živi u jednom latentnom, zamrznutom konfliktu koji je zaustavljen 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, ali taj konflikt nije riješen. Sadašnja BiH je zarobljenik i okovana lancima loših dejtonskih mirovnih rješenja“, kaže Lazović.
U najkraćem, BiH nije kuća koja ima temelje i krov. Entiteti, kantoni, opštine, Brčko Distrikt - svi teže da funkcionišu kao neka vrsta kvazi države, a BiH je “ispražnjena” od državnih sadržaja, kaže profesor Nerzuk Ćurak, autor knjige “Dejtonski nacionalizam”:
„BiH jeste država i jeste članica UN-a, ali to nije dovoljan ulog za sigurnu budućnost. Federacija BiH i RS postali su notorna povijesna činjenica nove BiH. RS, odnosno politička elita tog entiteta, egzistenciju međunarodno priznate države uslovljava zahtjevom da se RS tretira kao stalna kategorija koja se nikada ne može dovesti u pitanje, a ako se dovodi, BiH u takvom tumačenju treba nestati sa povijesne scene“, ocjenjuje Ćurak.
Ključno je podjela na entitete
Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ruši gotovo svakodnevno, kako kaže, “sklepanu“ dejtonsku državu BiH. Ali, istovremeno se prikazuje i kao najžešći branitelj ovog dokumenta:
„Mi vjerujemo da je BiH neodrživa zemlja i da ona kao takva može da ima dva scenarija: jedan je da pobijede sile koje hoće da je unitarizuju, ili da će prirodni proces dovesti do toga da se ona raspadne. Mi se pripremamo za ovaj drugi“, kaže Dodik.
Povremeno, ali ipak u kontinuitetu, obnavljaju se ideje o trećem, hrvatskom entitetu.
„Hrvati kroz treći entietet, kroz formulu, kroz retorički okvir trećeg entiteta ili četvrte federalne jedinice traže svoju jednakopravnost unutar BiH“, navodi Zoran Tomić, profesor mostarskog Sveučilišta.
Kjučno za sve postdejtonske godine u BiH su duboke podjele na dva entiteta, na tri etnonacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije. To je imalo posljedice i na bh. ekonomiju, koja je razjedinjena i isparčana.
Ako se tome doda činjenica da su ispred pitanja privrednog razvoja politička nadmudrivanja, nema nam spasa, kaže ekonomista Nikola Grabovac.
„Prepušteni smo stihiji kao jednom čamcu koji na buri plovi. Može se desiti, akobogda, da se ne prevrnemo i da se spasimo. I obrnuto, može se desiti da odemo u provaliju“, smatra Grabovac.
Moglo bi se reći da 17 godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma sve u BiH stagnira, pa i propada. Pola miliona nezaposlenih, očaj siromašnih:
„Niti je ovo država, niti je ovo normalna država, ne znam šta je.“
„Daj ti meni platu, daj ti meni posao da ja radim, dajti meni omladinu obezbijedi.“
Jedino što buja i napreduje, to je administracija:
„Administracije više ima nego šetača na ulici, a bilo kakav papir počnete tražiti samo danas, sutra, danas, sutra. Trebalo bi prvo promijeniti ovu korupciju po kancelarijama.“
Šta i kako dalje? Očigledno, međunarodni faktor će sa standardne upute kako bh. lideri sami moraju tražiti rješenje, preći na vlastitu inicijativu.
„Možda nadu daje nagovještaj američke ambasade da sljedeće godine treba prići racionalizaciji Federacije, odnosno izmjeni Ustava Federacije“, kaže Miro Lazović.
Umjesto potpunog provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno onih ankesa koji su predvidjeli povratak raseljenih i izbjeglih ili stvaranje javnih državnih korporacija, umjesto ključnih reformskih procesa, bh. lideri su se uglavnom bavili očuvanjem teritorija na kojima je njihova snaga najjača, a birači najbrojniji. Zato je ova zemlja od svih u regionu najudaljenija od evropskih institucija.
