Povratak uspio samo statistički

Bosnu i Hercegovinu je od 1992. do 1995. godine napustilo dva miliona i 200.000 ljudi. Na prijeratne adrese vratilo se preko milion osoba, dok se veliki broj izbjeglica i dalje nalazi u preko 100 zemalja. Procjenjuje se da oko 150.000 stambenih objekata još čeka na obnovu. Ipak, najveći broj povratnika u BiH je suočen sa pitanjem - kako preživjeti?

U Makljenovac kod Doboja, Izaim Hadžikadunić se sa ostalim mještanima vratio 1996. godine. Tako je ovo područje postalo jedno od prvih povratničkih naselja. 16 godina poslije Izaim kaže:

„Od tada pa do sada vratilo se oko 1.000 povratnika, obnovljeno je oko 340 stambenih jedinica, tj. privatnih objekata. Još uvijek na obnovu čeka 70 objekata, a to je uslovljeno minskim poljima. Mi smo mjesna zajednica koja je bila na liniji razgraničenja, tako da je u dosadašnjem procesu povratka 11 naših građana smrtno stradalo od posledica mina, neeksplodiranih ubojnih sredstava i svega ostalog. I evo sad smo se vratili - i šta sad? Od čega živjeti? Sad problem tek nastaje – kako preživjeti na ovakvom vremenu?“

„Teško se živi. 48 godina imam - ni u penziju, ni da živim" - ovako kao da Izaimovu priču nastavlja Velemir Marković, koji je s majkom i bratom već osam godina u kolektivnom centru u Zvorniku.

„Kupatila nemam. Nemam vode, što je najosnovnije. Donosio sam vodu ljeti, zimi, kupao sam se kao malo dijete u vanglicama, ja i moja majka vanjski vc imamo, iza barake. Ovdje nemamo baš nikakvih uslova - beton ugrije, zimi hladno. Zimu ne znam kako ćemo dočekati. Majka ima 180 maraka penzije, od toga živimo“, kaže Velemir Marković.

Uz kolektivne centre i minska polja, treći nemogući uslov za život su domovi u mraku - bez električne energije. Uz opštu nezaposlenost, sve su to razlozi zbog kojih neke obnovljene kuće još uvijek stoje zaključane. Ramo Karamuratović, povratnik u selo Karmatovići, opština Sokolac, razloge opisuje ovako:

„Maltene isti broj kuća, ali u njima ne živi pola naroda - zbog škole, zbog liječenja, zbog svega.“

Novac sa donatorske nedovoljan

Za konačno rješavanje stambenog pitanja izbjeglica u BiH veliku pomoć će značiti oko 100 miliona eura koje je BiH dobila na aprilskoj, regionalnoj donatorskoj konferenciji. O tome da li je to novac koji može podmiriti sve potrebe, Mario Nenadić, pomoćnik ministra za izbjeglice i ljudska prava, kaže:

„To nije dovoljno, i ne samo zbog ukupnih odnosa u regionu nego prije svega zbog same suštine ovog programa. Ovaj program ustvari je ciljani program i on rješava samo izbjeglice između četiri zemlje regije, između BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Rješava izbjegle osobe između zemalja, a ne i interno raseljene osobe u bilo kojoj zemlji.“

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije, navodi da, pored obnovljenih 300.000 stambenih jedinica, na obnovu još uvijek čeka skoro 90.000 porušenih domova.

„Povratak statistički gledano je uspješan zato što je 99,7 posto vraćena imovina. Međutim, ono na što smo mi, kao nevladina organizacija. ukazivali je održivost povratka, tj. svi segmenti života, da se pomogne ljudima da žive dostojanstveno, kao što to i u dejtonskom ustavu se kaže. Ali, nažalost, ne možemo reći da je on potpuno uspješan zato što imamo gotovo čista etnička područja, od istočne Bosne, Posavine, do drugih krajeva u BiH gdje smo imali tzv. humana preseljenja“, navodi Mirhunisa Zukić.

Državna strategija u oblasti realizacije Aneksa 7. Dejtonskog sporazuma, koja je predvidjela da se povratak završi do 2014. godine, najmanje rezultata ima u stvaranju uslova koji povratak čine održivim. Stoga, Izaim Hadžikadunić, iz Makljenovca kod Doboja, kaže:

„Povratnike vuče da se vrate. Prva pomisao jeste da mi se obnovi stambena jedinica, da se ja vratim kući. Međutim, tad dolaze veliki problemi - šta sad i od čega živjeti? Mislimo da je trebalo možda i manje obnavljati porodičnih kuća, nego uporedo obnavljati preduzeća, firme gdje bi povratnici mogli raditi, stvarati neka dobra, preživljavati od toga. Međutim, došli smo u situaciju da smo sada svi maltene u svojim kućama, a nemamo od čega živjeti. Ogromni su problemi kako djecu iškolovati, od čega živjeti. Kriza je globalna, a možete misliti koliko se osjeti kod nas, povratnika. Bukvalno se borimo, ali teško uspijevamo.“

Još oko pola izbjeglih i raseljenih nije u svojim domovima, povratnici se suočavaju sa velikim teškoćama - prije svega sa niskim životnim standardom, preko 1.600 mjesnih područja u BiH je još uvijek pod minama, oko 3.000 kuća je bez električne energije, nekoliko hiljada ljudi su još uvijek stanovnici kolektivnih centara. Manje od jedan posto povratnika je zaposleno.

(VIDEO: Poruka Angeline Jolie povodom Svjetskog dana izbjeglica)