U jednom dijelu Bosne i Hercegovine, Federaciji BiH, se obilježava Dan državnosti, dok je u Republici Srpskoj radni dan.
Na ovaj dan, 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu je održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Ovim aktom je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Sedamdeset tri godine kasnije, država nema zakon o praznicima, a ravnopravnost svih, koja je utemeljena prije više od sedam decenija, ne postoji.
Emir Balić, poznati mostarski skakač sa Starog mosta, kaže da se dobro sjeća Drugog svjetskog rata, iz kojeg se njegova dva brata nisu vratila, jer su bili u logoru Jasenovac. Iako ima više od 80 godina, Emir je danas bio jedan od građana Mostara koji su položili cvijeće na Partizansko groblje povodom Dana državnosti BiH.
"Mnogi su Mostarci poginuli u Drugom svjetskom ratu. Sedamsto Mostaraca i Mostarki leži na Partizanskom groblju i to svih nacionalnosti – Srba, Hrvata, Muslimana i Jevreja. Zajedno su branili Mostar. Neki su poginuli na Sutjesci i Neretvi. Kada je Mostar oslobođen 1945. to je bilo veliko veselje, a poslije su počele radne akcije", kaže Emir Balić.
Danas je samo u jednom dijelu Mostara bilo praznično. I dok su se u tzv. istočnom dijelu vijorile zastave Bosne i Hercegovine, u tzv. zapadnom su i dalje okačene tzv. Herceg-Bosne, koje stoje već nekoliko dana, jer se u tom dijelu države slavila godišnjica osnivanja tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
Slična situacija je ovog 25. i u Republici Srpskoj. Za taj bh. entitet praznik je bio 21. novembar, kada je parafiran Dejtonski sporazum, a današnji dan je radni.
"Ja neću obilježavati 25. novembar kao neradni dan. Ja ne želim da sprečavam bilo koga ko želi da taj datum obilježava i slavi", navodi Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Ipak, simboličnim polaganjem cvijeća ispred Memorijalnog kompleksa u Potočarima kod Srebrenice, žrtve ubijenih u genocidu su obilježile ovaj dan.
"Za nas je ovo Dan državnosti, svih građana Bosne i Hercegovine. Na ovaj dan, ova država je postala i opstala. Mi ćemo ga slaviti i obilježavati dok god smo živi", poručuje Nura Begović, jedna od žrtava srebreničkog genocida.
Sve ovo što se dešava u Bosni Hercegovina posljedica je neusvajanja zakona o državnim praznicima na nivou BiH. Već godinama u državnom parlamentu se ne mogu dogovoriti oko toga. Ono što su za jedne praznici koje treba slaviti, za druge i treće nisu. Zbog toga su predstavnici SABNOAR-a ogorčeni, kaže Safet Nožić, predstavnik mostarske organizacije.
"Trebalo bi da se pojave svi i da je praznik na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Žalosno je da se slavi samo na jednoj trećini BiH. Ovo nam samo za sebe govori koliko se do praznika drži više formalno, nego suštinski", poručuje Safet Nožić.
Vrijednosti koje su dio ZAVNOBiH-a i kojima je izražena odlučnost naroda BiH prije 73 godine da njihova zemlja, koja, kako je navedeno ovim aktom, nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata, više od sedam decenija kasnije, ne postoji.
"Svakim danom Bosna i Hercegovina je sve dalje od ZAVNOBiH-a, a sve bliže stvaranju paradržavnih formi političkih života. Razlika između današnjeg trenutka i onog iz vremena ZABNOBiH-a je u tome što je Bosna i Hercegovina doživjela tada svoje formiranje zahvaljujući zajedničkoj narodnoj volji, a danas imamo najmanje tri volje, odnosno tri puta u budućnost. Ta tri puta ne konvergiraju ni u čemu, osim u jednom – da u Bosni i Hercegovini nema zajedničkog života. Svakim danom jačaju te tendecije i ne znam kako BiH planira u Evropsku uniju – da li sa ta tri puta ili četvrtim koji bi mogao da se definira u budućnosti", poručuje profesor Hidajet Repovac.
Facebook Forum