Protekle sedmice je Belgija obilježila neslavni jubilej, godinu dana od izbora, čiji rezultat je, kao ključne aktere formiranja vlasti, na scenu doveo dva suprotstavljena politička koncepta - desnu, secesionističku Novu flamansku alijansu na jednoj, i valonske Socijaliste na drugoj strani.
Do sada su zabilježeni brojni pokušaji formiranja vlasti, svi bezuspješni. Svima već na pamet pada jasna paralela sa našim prilikama. Moguće da je ima, ali tek kada se gleda izdaleka.
Belgija - tačno godinu nakon izbora, funkcionirajući samo u tehničkom smislu - nije, ni nakon bezbrojnih pokušaja da se posredovanjem i bilateralnim razgovorima nađe zajednički jezik, ni korak bliže vladi nego što je bila prvi dan nakon izbora.
Protest polunagih Belgijanaca u Gentu na kojem je ismijavana "Belgoslavija", 1. fenruar 2011. godine
A ideja formiranja vlasti je bila jednostavna: kraljev posrednik, uz saglasnost svih strana, na papir je stavio zahtjeve svih stranaka koje su dobile najviše glasova, u prvom redu secesionističke NVA na flamanskoj i Socijalista na valonskoj strani.
Sve je objedinjeno u jedan dokumenat koji je sadržavao, vjeruju mnogi, dovoljno elemenata za neophodne reforme, ali i garancije da njima niko neće biti na gubitku.
Bio je to najozbiljniji pokušaj formiranja vlasti do sada. Zvali su ga istorijskim, sve dok kraljev posrednik, Johan Vande Lanotte, nije objavio:
„Moram da zaključim kako je bilo nemoguće dobiti svih sedam partija da zajedno pregovaraju. Zato sam zamolio kralja da okonča moj posao kao medijatora. Kralj se s tim složio”.
Tako je prije par mjeseci govorio polutužni, polurezignirani, sada već bivši, kraljev pregovarač, socijalista i ministar u nekoliko bivših vlada.
A ovako su nedavno u Briselu na propale pregovore o budućnosti zemlje reagovali sami Belgijanci. „Sramota, sramota!“ uzvikivali su demonstranti ulicama glavnog grada.
Dva odvojena svijeta
Niko više ne može da shvati da su instutucionalna pitanja, podjela vlasti, budžeta, važniji od budućnosti zemlje i njena dva podijeljena ali ipak belgijska naroda. Posljednje ankete govore da se jaz ne smanjuje. Bogatiji i secesiji skloniji Flamanci optužuju Valonce za propast pregovora, dok Valonci tvrde da se Flandija okreće od Belgije i kralja, misleći samo na svoj džep.
Vođa frankofonskih socijalista, Elio Di Rupo:
“Kako se usuđuju? Za njih frankofoni kao da ne postoje!“
Vođa secesionističke flamanske NVA, Bart De Wever:
“Zašto me ponižava na ovakav način?”
Kralj Albert II :
„Izgleda mi kao da je umjeće kompromisa nestalo iz naše zemlje.“
Baudouin Remy živi dvostruki život - preko dana je novinar na belgijskoj državnoj televiziji na frankofonskoj, valonskoj strani, gdje, između ostalog, pravi ozbiljne političke analize još ozbiljnije situacije u kojoj je Belgija, a uveče, kada završi svoj posao, hita u obližnje pozorište gdje u satiričnom komadu uzima lik poznatih belgijskih političara.
Ovaj put je to Elio Di Rupo, valonski socijalista koji bezuspješno sa drugom stranom već mjesecima pregovara o formiranju vlade. Publici se to sviđa i u sve većem broju dolaze na predstavu koja se, zbog aktuelnih političkih prilika, često nadopunjuje novim detaljima.
“Dva odvojena svijeta postoje danas - svijet politike koja manje ili više uspješno pregovara o boljitku Belgijanaca, a sa druge strane su obični ljudi koji nikako ne shvataju zašto se političari spore oko institucionalnih stvari koje nemaju ništa sa svakodnevnim životom. To stvara jaz između ta dva svijeta, a humor na neki način uspostavlja most povjerenja i pomirenja politike i naroda,” kaže novinar i komičar Baudouin Remy.
Fudbal i pivo
Flamanski nacionalista de Wever čest je razlog za smijeh valonske publike, mada njegova ideja podjele zemlje nije nimalo smiješna. Naprotiv.
“Čujem da loše ide Valoniji. Ipak, ne želim komentarisati šta se zbiva u inostranstvu. Belgija - za mene je sigurno da ću je podijeliti, to je moj san godinama,” kaže glumac u predstavi.
A na flamanskoj strani ismijavaju frankofone da loše govore holandski jezik. Komičar Bert Kruismans, umjesto da zbližava političare i narod, pokušava zaliječiti pokidane veze dva belgijska naroda:
„Kad neko pita kako vidite drugu stranu - za Flamance su Valonci lijeni, vole da rade u državnim službama, na račun ostalih, a Valonci će za Flamance reći da su arogantni, bogati, ali čak ni svoj jezik ne govore ispravno, već koriste holandski dijalekt. Tako stvari stoje, suviše je nerazumijevanja i predrasuda.”
Organizovana je i predstava flamanskog komičara koji namjerava ugostiti i kolegu sa valonske strane, gdje bi se obojica izrugivali predrasudama sa obje strane - međutim, to se ne sviđa flamanskim nacionalistima okupljenim oko Vlaams Belanga, koji demostriraju: „Belgija se raspada! Belgija se raspada!“
“Od kako je stvorena Belgija, Flamanci su ugnjetavani od strane Valonaca, onih koji govore francuski. Riječ je u suštini o poštovanju naroda,” kaže Annick Ponthie iz nacionalistički Vlaams Belang.
Kruismans kaže:
“Ima i drugih stvari koje su važne - na primjer fudbal - Standard, Anderleht, Briž, zatim belgijsko pivo. Ima stvari koje su ovoj zemlji zaista važne.”
Treba ipak reći da belgijska država, za razliku od sličnog, nama bliskog primjera u BiH, ipak funkcioniše. Tehnička vlada je uspješno nosila evropsko predsjedavanje, a ako pitate ljude na ulici da li im je teško, pate li bez vlade, tek tada će se prisjetiti da im državu vodi automatski pilot.
Do sada su zabilježeni brojni pokušaji formiranja vlasti, svi bezuspješni. Svima već na pamet pada jasna paralela sa našim prilikama. Moguće da je ima, ali tek kada se gleda izdaleka.
Belgija - tačno godinu nakon izbora, funkcionirajući samo u tehničkom smislu - nije, ni nakon bezbrojnih pokušaja da se posredovanjem i bilateralnim razgovorima nađe zajednički jezik, ni korak bliže vladi nego što je bila prvi dan nakon izbora.
A ideja formiranja vlasti je bila jednostavna: kraljev posrednik, uz saglasnost svih strana, na papir je stavio zahtjeve svih stranaka koje su dobile najviše glasova, u prvom redu secesionističke NVA na flamanskoj i Socijalista na valonskoj strani.
Sve je objedinjeno u jedan dokumenat koji je sadržavao, vjeruju mnogi, dovoljno elemenata za neophodne reforme, ali i garancije da njima niko neće biti na gubitku.
Bio je to najozbiljniji pokušaj formiranja vlasti do sada. Zvali su ga istorijskim, sve dok kraljev posrednik, Johan Vande Lanotte, nije objavio:
„Moram da zaključim kako je bilo nemoguće dobiti svih sedam partija da zajedno pregovaraju. Zato sam zamolio kralja da okonča moj posao kao medijatora. Kralj se s tim složio”.
Tako je prije par mjeseci govorio polutužni, polurezignirani, sada već bivši, kraljev pregovarač, socijalista i ministar u nekoliko bivših vlada.
A ovako su nedavno u Briselu na propale pregovore o budućnosti zemlje reagovali sami Belgijanci. „Sramota, sramota!“ uzvikivali su demonstranti ulicama glavnog grada.
Dva odvojena svijeta
Niko više ne može da shvati da su instutucionalna pitanja, podjela vlasti, budžeta, važniji od budućnosti zemlje i njena dva podijeljena ali ipak belgijska naroda. Posljednje ankete govore da se jaz ne smanjuje. Bogatiji i secesiji skloniji Flamanci optužuju Valonce za propast pregovora, dok Valonci tvrde da se Flandija okreće od Belgije i kralja, misleći samo na svoj džep.
Vođa frankofonskih socijalista, Elio Di Rupo:
Kralj Albert II : Izgleda mi kao da je umjeće kompromisa nestalo iz naše zemlje
“Kako se usuđuju? Za njih frankofoni kao da ne postoje!“
Vođa secesionističke flamanske NVA, Bart De Wever:
“Zašto me ponižava na ovakav način?”
Kralj Albert II :
„Izgleda mi kao da je umjeće kompromisa nestalo iz naše zemlje.“
Baudouin Remy živi dvostruki život - preko dana je novinar na belgijskoj državnoj televiziji na frankofonskoj, valonskoj strani, gdje, između ostalog, pravi ozbiljne političke analize još ozbiljnije situacije u kojoj je Belgija, a uveče, kada završi svoj posao, hita u obližnje pozorište gdje u satiričnom komadu uzima lik poznatih belgijskih političara.
Ovaj put je to Elio Di Rupo, valonski socijalista koji bezuspješno sa drugom stranom već mjesecima pregovara o formiranju vlade. Publici se to sviđa i u sve većem broju dolaze na predstavu koja se, zbog aktuelnih političkih prilika, često nadopunjuje novim detaljima.
“Dva odvojena svijeta postoje danas - svijet politike koja manje ili više uspješno pregovara o boljitku Belgijanaca, a sa druge strane su obični ljudi koji nikako ne shvataju zašto se političari spore oko institucionalnih stvari koje nemaju ništa sa svakodnevnim životom. To stvara jaz između ta dva svijeta, a humor na neki način uspostavlja most povjerenja i pomirenja politike i naroda,” kaže novinar i komičar Baudouin Remy.
Fudbal i pivo
Flamanski nacionalista de Wever čest je razlog za smijeh valonske publike, mada njegova ideja podjele zemlje nije nimalo smiješna. Naprotiv.
“Čujem da loše ide Valoniji. Ipak, ne želim komentarisati šta se zbiva u inostranstvu. Belgija - za mene je sigurno da ću je podijeliti, to je moj san godinama,” kaže glumac u predstavi.
A na flamanskoj strani ismijavaju frankofone da loše govore holandski jezik. Komičar Bert Kruismans, umjesto da zbližava političare i narod, pokušava zaliječiti pokidane veze dva belgijska naroda:
Belgijska država, za razliku primjera BiH, ipak funkcioniše i uspješno je nosila evropsko predsjedavanje
„Kad neko pita kako vidite drugu stranu - za Flamance su Valonci lijeni, vole da rade u državnim službama, na račun ostalih, a Valonci će za Flamance reći da su arogantni, bogati, ali čak ni svoj jezik ne govore ispravno, već koriste holandski dijalekt. Tako stvari stoje, suviše je nerazumijevanja i predrasuda.”
Organizovana je i predstava flamanskog komičara koji namjerava ugostiti i kolegu sa valonske strane, gdje bi se obojica izrugivali predrasudama sa obje strane - međutim, to se ne sviđa flamanskim nacionalistima okupljenim oko Vlaams Belanga, koji demostriraju: „Belgija se raspada! Belgija se raspada!“
“Od kako je stvorena Belgija, Flamanci su ugnjetavani od strane Valonaca, onih koji govore francuski. Riječ je u suštini o poštovanju naroda,” kaže Annick Ponthie iz nacionalistički Vlaams Belang.
Kruismans kaže:
“Ima i drugih stvari koje su važne - na primjer fudbal - Standard, Anderleht, Briž, zatim belgijsko pivo. Ima stvari koje su ovoj zemlji zaista važne.”
Treba ipak reći da belgijska država, za razliku od sličnog, nama bliskog primjera u BiH, ipak funkcioniše. Tehnička vlada je uspješno nosila evropsko predsjedavanje, a ako pitate ljude na ulici da li im je teško, pate li bez vlade, tek tada će se prisjetiti da im državu vodi automatski pilot.
