Dvadesetsedam ekoloških organizacija iz Crne Gore protivi se najavljenoj izgradnji terminala za tečni gas (LNG) u Luci Bar na krajnjem jugu, o čemu su obavijestili predsjednicu Evropske komisije (EK) Ursulu fon der Lajen.
Povod za pismo Fon der Lajen je najava da će Evropska unija finansirati izgradnju terminala uprkos činjenici da je upravo EU naložila izbacivanje fosilnih goriva iz upotrebe do 2050.
To je 6. oktobra saopštio komesar za proširenje Oliver Varhelji.
"Spremni smo da finansiramo novi LNG terminal u Crnoj Gori – u Luci Bar, kao novoj energetskoj ulaznoj tački za region ali i Evropu."
Ova izjava bila je za civilni sektor, kako su rekli, duboko zabrinjavajuća.
"Nadamo se da izjava Varheljija nije zvanični stav EU o razvoju crnogorskog energetskog sektora", navedeno je u pismu upućenom Fon der Lajen.
Istog dana i premijer Dritan Abazović, je nakon sastanka ministara vanjskih poslova Berlinskog procesa u Tirani najavio podršku EU za LNG terminal u Baru:
"To je istorijska stvar jer smo uspjeli da ubijedimo evropske partnere u projekat značajan za Crnu Goru".
Do Luke Bar gas bi dolazio brodovima. Skladištio bi se u terminalu odakle bi se mogao prevoziti na tri načina, gasovodom ukoliko bi bio izgrađen, kontejnerima željeznicom Bar - Beograd i kopnenim putem.
Ideja o gasnom terminalu u Crnoj Gori potekla iz SAD
A da će se terminali za gas graditi u Luci Bar zna se od maja ove godine.
Tada su Vlada Crne Gore i predstavnici američkog Enerflex Energy Systems i Wethington Energy Innovation, potpisali memorandum o izgradnji terminala za uvoz tečnog prirodnog gasa i instalaciji termoelektrane na gas u Baru.
Rečeno je da bi radovi mogli početi do kraja 2025. i da će Bar postati čvorište odakle bi tečni gas iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) bio transportovan u druge zemlje.
Inače, razgovori o izgradnji terminala u Luci Bar, u kojem bi se skladištio a potom distribuirao gas iz SAD ka Evropi, počeli su početkom 2020. godine, dok je u Crnoj Gori još na vlasti bila Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića, a koja je iste godine izgubila trodecenijsku vlast.
Tada je pomoćnik sekretara za fosilnu energiju u Ministarstvu energetike SAD Stiven Vinberg rekao da je Luka Bar idealan resurs za dopremanje gasa.
"Da prihvata tečni gas i da predstavlja čvorište odakle bi ga transportovali u druge zemlje. Tu su i duboke vode i može da prihvati brodove koji dolaze iz Amerike", rekao je Vinberg.
SAD je najveći proizvođač nafte i prirodnog tečnog gasa u svijetu.
Zašto je za NVO neprihvatljiv LNG terminal?
Nevladine organizacije navode da bi izgradnja LNG terminala blokirala Crnu Goru u ispunjenju ciljeva Zelene agende – izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe do 2050. i obaveza iz Sofijske deklaracije o karbonski neutralnom kontinentu i postizanju klimatske neutralnosti.
Deklaracija predviđa da klimatska neutralnost - smanjenje emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte, sa ciljem da dođe do nule - postane zakonska obaveza od 2050.
"Umjesto da pređemo na obnovljive izvore energije, mi radimo infrastrukturu koja će nam donijeti zavisnost od uvoza gasa", ocijenila je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nataša Kovačević, koordinatorka globalne ekološke mreže CEE Bankwatch, jedna od potpisnica pisma predsjednici EK.
Navode da Crna Gora skoro da ne koristi gas, da nije povezana na međunarodne gasne mreže, da nema mrežu za distribuciju gasa, da izgradnja terminala traje pet i deset godina što znači da bi počeo sa radom poslije 2030.
"To znači da će terminal raditi 20 godina, do 2050-ih kada bi Crna Gora trebalo da bude klimatski neutralna. Dakle imaćemo investiciju koja će 2050. biti 'nasukana' imovina", zaključeno je u pismu.
Nataša Kovačević kaže da Crna Gora nema vremena, niti sredstava da radi na dvije tranzicije energije – na gasnu i obnovljivu energiju.
Ocjenjuje da Crna Gora neće moći da postigne karbonsku neutralnost do 2050. godine ukoliko bi se izgradio LNG terminal.
"Nije realno očekivati da Crna Gora, do tada, na osnovu veličine, ograničenih institucionalnih kapaciteta i prazne državne kase, pređe sa gasa na obnovljive izvore energije", stoji u pismu upućenom Fon der Lajen.
Iz Evropske komisije nisu odgovorili na upit RSE, da li su razmatrali apel ekoloških ogranizacije iz Crne Gore.
Dr Stanojević: Gasni terminal i elektrana ambiciozan projekat
Stručnjak za energetiku i profesor na Fakultetu bezbednosti u Beogradu dr Petar Stanojević za RSE kaže da je projekat LNG terminala u Crnoj Gori u veoma ranoj fazi, da tek treba da se izradi i usvoji studija izvodljivosti, donesu investicione odluke i pribave razne dozvole za gradnju.
Dodaje da u Crnoj Gori nema potrošača gasa pa se mora vidjeti ko bi bili potencijalni korisniici.
"Znači postoji potencijal da se izgradi gasna elektrana za proizvodnju struje i postrojenja koja bi omogućila da se gas dovede do susjednih tržišta, kao što su Srbija ili Bosna i Hercegovina", navodi dr Stanojević precizirajući da do BiH gas mora ići preko sistema Srbije.
Ako bi se uz investicije za terminale i elektranu dodala i investicija za gasovod to bi iznosilo još 300 do 400 miliona eura, što bi ukupno koštalo preko milijardu eura, kaže Stanojević.
"To je krupan zalogaj za Crnu Goru ali i za zemlje regiona. Istina, Srbija je zainteresovana za taj gasovod", dodao je oon.
A da je Srbija zainteresovana da kupuje ovaj gas preko Crne Gore potvrdio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u julu, prilikom susreta sa crnogorskim kolegom Jakovom Milatovićem.
"Srbija je zainteresovana da dio tog tečnog gasa kupuje, zato smo spremni da čelične cijevi odmah pustimo prema mjernoj stanici koja bi bila u Bijelom Polju. Dakle, Zlatibor – Prijepolje – Bijelo Polje mjerna stanica mogla bi da se poveže, i da značajne količine tog gasa preuzimamo", rekao je Vučić.
Šta kažu u Vladi?
Prema odgovoru Ministarstva kapitalnih investicija dostavljenom RSE, projekat LNG terminala predviđa izgradnju pristaništa za istovar i skladište za gasa, koji bi koštali između 130 i 250 miliona eura.
Drugi projekat bi bio izgradnja elektrane u Baru, u blizini LNG terminala i elektromreže čija se cijena kreće od 200 do 500 miliona eura.
Gasna elektrana praktično treba da zamijeni Termoelektranu Pljevlja koja treba da bude ugašena zbog zagađenja životne sredine.
"Energetska tranzicija treba da obezbijedi pouzdan izvor snabdijevanja energijom, uz smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte. U svim strategijama prirodni gas je prepoznat kao zamjena za upotrebu električne energije za grijanje i hlađenje i upotrebu uglja", navelo je Ministarstvo.
Uticaj na ekologiju
Govoreći o uticaju na ekologiju potencijalne izgradnje terminala, Kovačević kaže da će gasne infrastrukture prolaziti kroz zaštićena područja, da se može očekivati povećanje saobraćaja i niz drugih zasad nepoznatih negativnih efekata.
"Gasni terminali i infrastruktura pripadaju fosilnom gasu ili gorivu. Riječ je o velikim emisijama metana i drugih gasova koji se ispuštaju u atmosferu. Ako je riječ o Luci Bar, izgradnja terminala LNG bi značila veći upliv različitih tankera i drugih teških plovila", navodi on.
Nasuprot tome, Kovačević kaže da je barska zona, prema nalazima Instituta za istraživanje i zaštitu mora iz Hrvatske, moguće stanište delfina i potencijalno područje evropske ekološke mreže Natura 2000.
Reagujući na ove stavove, iz Ministarstva kažu da je gas najprihvatljivije fosilno gorivo sa ekološkog aspekta, zbog značajno manjih emisija gasova sa efektom staklene bašte u odnosu na ugalj.
U odgovoru RSE-u potvrđuju da će gasne elektrane, prema smjernicama EU, biti dozvoljene do 2050. godine. Dodaju da je te elektrane moguće modifikovati u potpuno karbonski neutralne:
"Tehnički je izvodljiva tranzicija ovih elektrana na vodonik, sa nultom emisijom gasova."
Ministarstvo je pozdravilo spremnost EU da iz evropskih fondova finansira projekat terminala.
Jadransko–jonski gasovod
Postoji još jedna opcija za transfer gasa u Crnu Goru, preko jadransko-jonskog gasovoda, koji treba da prođe crnogorskim podmorjem, duž cijele obale.
"Crna Gora je uključena u taj projekat. Međutim, EU već ima projekat za izgradnju jednog LNG terminala u Albaniji, pa izgradnja još jednog u Crnoj Gori zvuči vrlo ambiciozno", kaže dr Stanojević.
Ipak naglašava da zbog geopolitičkih razloga nije nemoguće da terminal bude izgrađen i u Crnoj Gori.
"Možda će se pronaći novac, ako prevlada geopolitički cilj da se smanji zavisnost od ruskog gasa. A bez tog novca, u vidu grantova, skeptičan sam prema čitavom projektu", rekao je Stanojević.
Jadransko-jonski gasovod treba da spoji hrvatski sa Trans-jadranskim gasovodom, koji sa albanskog primorja prenosi azerbejdžanski gas u Italiju.
Crna Gora, Albanija i Hrvatska o ovom projektu razgovaraju od 2007. godine. Ukupna dužina tog gasovoda bila bi 511 kilometara, od čega bi 94 prošla kroz crnogorsko podmorje.