Ravnateljstvo hrvatske policije potvrdilo je dan ranije da je zaprimilo obavijest o nestanku bivšeg člana Predsjedništva BiH, Ante Jelavića, i da, zajedno s policijom Federacije BiH, istražuje okolnosti nestanka. Hrvatski i bh. mediji su javljali da je Jelavić otet, najvjerojatnije u Zagrebu, te da otmičari traže milijun eura otkupnine, a u policiji ta nagađanja nisu komentirali. Jelavić se bio navodno javio svojoj obitelji s neke lokacije između Jablanice i Sarajeva, te rekao da otmičari traže otkupninu od milijun eura.
Jelavić je živio u Hrvatskoj posljednje tri i po godine, a po saznanjima vašeg reportera, po načinu života nije odavao osobu koja bi smatrala da je ugrožena od otmičara bilo koje vrste - bilo kriminalca, bio tajnih službi. On sam mi je govorio da se nikad u Hrvatskoj nije skrivao.
Jelavić se u Hrvatsku, gdje je imao više nekretnina, nastanio nakon što je na dan izricanja presude pobjegao iz Bosne i Hercegovine, gdje su ga zbog pronevjere hrvatske pomoći u Hercegovačkoj banci suci iz međunarodne administracije Bosne i Hercegovine nepravomoćno osudili na zatvorsku kaznu od devet i pol godina.
Bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine je koristio blagodati dvostrukog državljanstva. U Hrvatskoj, gdje je rođen, nitko ga nije gonio, pa se u njoj slobodno i kretao. U Splitu, gdje je živio, u jednom kafiću u ožujku 2006. godine otkrio ga je Vladimir Matijanić, tadašnji novinar Feral Tribuna:
"Nije izgledao kao neko tko se pretjerano krije. Da se krije, ne bi sjedio u 16:00 radnim danom skoro pa u centru grada."
Jelavić je dojam ničim ugroženog, sigurnog, čovjeka ostavljao i kasnije. Razgovarao sam s njim u ljeto 2006. godine kad je, nakon njegove žalbe, Apelacijsko vijeće, sastavljeno od bosanskohercegovačkih sudaca, ukinulo optužnicu i naredilo vođenje novog postupka. Jednom smo se vidjeli u kafiću u elitnoj zgradi na splitskoj Zenti, gdje je Jelavić živio. Na taj razgovor je došao bez ikakve pratnje. Kasnije smo razgovarali i telefonom. Tada je Jelavić jasno rekao da se ne misli pojaviti na eventualnom novom suđenju:
"Ne mislim se vraćati u Bosnu i Hercegovinu, niti pojavljivati na sudu u Bosni i Hercegovini jer kao građanin imam jako ružna iskustva. Najgrublje su prekršena moja ljudska prava i građanske slobode. Ne bih želio da ponovo budem u takvoj situaciji. Ali sam spreman, kao građanin Republike Hrvatske, u slučaju da bosansko-hercegovačko pravosuđe ustupi ovaj predmet i spis hrvatskom pravosuđu, istog trenutka se pojavim pred bilo kojim hrvatskim sudom."
Bivši član Predsjedništva bio je spokojan. Hrvatska nije pokazivala interesa da mu sudi, a Bosna i Hercegovina to nije mogla dok je bio u Hrvatskoj.
Antu Jelavića sam nedavno vidio na splitskim Bačvicama. Bio je u šetnji, sam. On je inače bio koncentriran na svoju budućnost u Hrvatskoj:
"Ponašam se kao i svaki drugi građanin Republike Hrvatske, slobodan građanin. Neke stvari pokušavam u privatnom i poslovnom životu složiti i početi ispočetka. Razmišljam o novom početku i sebe vidim u poduzetništvu."
Jelavić je živio u Hrvatskoj posljednje tri i po godine, a po saznanjima vašeg reportera, po načinu života nije odavao osobu koja bi smatrala da je ugrožena od otmičara bilo koje vrste - bilo kriminalca, bio tajnih službi. On sam mi je govorio da se nikad u Hrvatskoj nije skrivao.
Jelavić se u Hrvatsku, gdje je imao više nekretnina, nastanio nakon što je na dan izricanja presude pobjegao iz Bosne i Hercegovine, gdje su ga zbog pronevjere hrvatske pomoći u Hercegovačkoj banci suci iz međunarodne administracije Bosne i Hercegovine nepravomoćno osudili na zatvorsku kaznu od devet i pol godina.
Bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine je koristio blagodati dvostrukog državljanstva. U Hrvatskoj, gdje je rođen, nitko ga nije gonio, pa se u njoj slobodno i kretao. U Splitu, gdje je živio, u jednom kafiću u ožujku 2006. godine otkrio ga je Vladimir Matijanić, tadašnji novinar Feral Tribuna:
"Nije izgledao kao neko tko se pretjerano krije. Da se krije, ne bi sjedio u 16:00 radnim danom skoro pa u centru grada."
Jelavić je dojam ničim ugroženog, sigurnog, čovjeka ostavljao i kasnije. Razgovarao sam s njim u ljeto 2006. godine kad je, nakon njegove žalbe, Apelacijsko vijeće, sastavljeno od bosanskohercegovačkih sudaca, ukinulo optužnicu i naredilo vođenje novog postupka. Jednom smo se vidjeli u kafiću u elitnoj zgradi na splitskoj Zenti, gdje je Jelavić živio. Na taj razgovor je došao bez ikakve pratnje. Kasnije smo razgovarali i telefonom. Tada je Jelavić jasno rekao da se ne misli pojaviti na eventualnom novom suđenju:
"Ne mislim se vraćati u Bosnu i Hercegovinu, niti pojavljivati na sudu u Bosni i Hercegovini jer kao građanin imam jako ružna iskustva. Najgrublje su prekršena moja ljudska prava i građanske slobode. Ne bih želio da ponovo budem u takvoj situaciji. Ali sam spreman, kao građanin Republike Hrvatske, u slučaju da bosansko-hercegovačko pravosuđe ustupi ovaj predmet i spis hrvatskom pravosuđu, istog trenutka se pojavim pred bilo kojim hrvatskim sudom."
Bivši član Predsjedništva bio je spokojan. Hrvatska nije pokazivala interesa da mu sudi, a Bosna i Hercegovina to nije mogla dok je bio u Hrvatskoj.
Antu Jelavića sam nedavno vidio na splitskim Bačvicama. Bio je u šetnji, sam. On je inače bio koncentriran na svoju budućnost u Hrvatskoj:
"Ponašam se kao i svaki drugi građanin Republike Hrvatske, slobodan građanin. Neke stvari pokušavam u privatnom i poslovnom životu složiti i početi ispočetka. Razmišljam o novom početku i sebe vidim u poduzetništvu."
