Angelina u zemlji krvi i meda

VIDEO: 'Ovacije publike na sarajevskoj premijeri filma 'U zemlji krvi i meda'

Marija Arnautović

U Sarajevu je u utorak uveče u olimpijskoj dvorani Zetra premijerno prikazan rediteljski debi slavne holivudske glumice Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda”, a publika je film ispratila ovacijama.

Film „U zemlji krvi i meda“ i prije nego što je prikazan, izazvao je brojne reakcije i polemike u BiH, ali i u regionu. Zbog toga i ne čudi izuzetno interesovanje medija. Za praćenje premijere bilo je akreditovano stotine novinarskih ekipa iz svijeta. Jolie je dva dana u Sarajevu strpljivo odgovarala na novinarska pitanja.

Više puta morala je da ponovi da nije riječ o dokumentarnom filmu, već da njena priča govori o samo jednom dijelu rata u BiH. Rekla je takođe kako bi voljela da njen film vide svi u BiH, te da on nije okrenut protiv bilo koga.

Potresno, emotivno i vjerodostojno

„Dobro veče. Hvala vam što ste večeras ovdje“ - tako je slavna glumica pozdravila oko pet hiljada gledalaca u olimpijskoj dvorani Zetra koji su došli da vide njen scenaristički i rediteljski debi, oko koga se čak i prije nego što je snimljen u BIH dizala velika prašina.

Film je te noći u Sarajevu doživio ovacije. Publika je bila zadovoljna, što su neki od njih posvjedočili odmah nakon projekcije:

„Divno. Bez komentara. Slika vjerodostojna onakva kakva jeste.“

„Film je odličan. Malo mi je glavni glumac amater, nekako se nije uklopio, ali Zana me oduševila.“

„Odlično. Priča je super. Nisam očekivala ovakav kraj.“

„Teška priča o žrtvama rata. Jako potresno.“

„Emotivan. Težak film za gledanje.“

„Najkraće što bih mogao reći – Istina boli.“

Dan nakon sarajevske premijere filma Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda“ slavna glumica, koja se prvi put pojavljuje u ulozi reditelja, u razgovoru za RSE kaže da je bila zabrinuta kako će ljudi koji su prošli rat primiti njen film.

Kada se našla u sarajevskom hotelu Holiday Inn njeno prvo pitanje je bilo gdje se nalazi Jevrejsko groblje - jer zna da je iz tog pravca u toku rata vrebala smrt. Teško je bilo spomenuti bilo koji aspekt života u gradu pod opsadom koji nije bio poznat Angelini Jolie.

Uprkos tome, ona je strahovala kako će taj grad primiti njenu naraciju rata. Više o tome podijeljila je u intervjuu sa Gordanom Knežević:


Centar za postkonfliktna istraživanja organizovao je dolazak 600 studenata iz cijele Bosne i Hercegovina da prisustvuju premijeri filma Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda”. Među njima je bila i srednjoškolka iz Brčkog, Tatjana Milovanović. Ona kaže da film „U zemlji krvi i meda” može potaknuti na dijalog:

„Koliko taj dijalog može biti pozitivan ili negativan zavisi od ljudi. Iza mene je sjedila grupa žena, mislim da je jedna od njih ispred Udruženja Majke Srebrenice. Sve su one očigledno ogorčene. Malo su me njihovi komentari kroz čitav film pratili. Na nekim scenama kada prokomentarišu mene zaboli iz razloga što je sa žrtvama teško raditi i teško je od njih tražiti da oni to prihvate kao nešto što je bilo i prošlo. Mladi ljudi koji nisu toliko to sve proživjeli možda i mogu iz svega toga izvući pouku. Kada ovaj film pogledaju da ga shvate iz dva dijela. Da imaju istorijski dio, koji jeste grozan, ali da imaju jedan kulturni i medijski dio koji je doveo Angelinu Jolie u Sarajevo koja je snimala u BiH“, kaže Tatjana Milovanović.

Slično mišljenje dijeli i student prava Ernad Deni Čomaga:

„Ovaj film je, pretpostavljam, rađen sa nekim razlogom, a taj razlog jeste da se zapravo potakne taj dijalog, ne samo između Srba, Bošnjaka i Hrvata u BiH, već generalno u regiji jer nije samo BiH žrtva onoga što se desilo, međutim jeste najveća, ali moramo da pričamo o tome i to je jedini put i jedni ključ ka budućnosti.“

No, ne misle svi da film 'U zemlji krvi i meda' može potaći dijalog. Oko njega stvorila se fama veća nego oko bilo kog filma ili umjetničkog ostvarenja bilo koje vrste u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Ovaj film donio je više od angažovanja domaćih glumaca, posjete slavnog holivudskog para Sarajevu, crvenog tepiha i premijere. On je pokrenuo lavinu različitih reakcija mnogo prije nego što je i snimljen, a sve su bile izazvane političkim kontekstom u kom Bosna i Hercegovina živi 20 godina nakon rata.

U kakvom duhu se čekala sarajevska premijera možda najbolje svjedoče dva novinska naslova objavljena tih dana. Jedne novine iz RS-a objavile su naslovnicu u kojoj piše „Novinari izviždali film Angeline Jolie“, a portali u Federaciji „Ovacije za film - U zemlji krvi i meda“.

Film nije protiv Srba

Od festivala u Berlinu do sarajevske projekcije, novinari su Angelinu Jolie neumorno pitali otprilike nešto što bi se moglo prevesti ovako: Protiv koga je film uperen i koga podržava. Ona je u Sarajevu između ostalog rekla:

„Moj film uopće nije protiv Srba, i to nije moj stav, i tužno je da moramo postavljati ovo pitanje danas i mislim da pokazuje koliko je ovaj region još uvijek podijeljen. To su podjele koje su nastale zbog rata. Međutim, glumci su me naučili jako puno o tome kako je biti ujedinjen, kako je biti dio ove regije, kako je biti Jugosloven. Mislim da niko od njih ne razmišlja o tome odakle dolaze pojedinačno.“

Da i njoj, ali i novinarima, objasni u kakvoj atmosferi se u BiH, ali i u regionu dočekuju filmovi koji se bave dijelom istorije, potrudio se da objasni bosanskohercegovački oskarovac, Danis Tanović:

„Tako vam je u regiji – kad god napravite film, moraju da nađu nešto što je protiv tog filma. I sa svojim filmovima sa uvijek nastojao da idem u tom pozitivnom pravcu. Mislim da je razlog zašto pravimo filmove taj što vjerujemo da moramo razgovarati o ovim stvarima. I zaista mi je drago što smo ponovo otvorili ovu temu. I ukoliko se zaista držimo teme, onda ćemo se razumjeti i neće postojati mržnja. Upravo zbog toga cijenim vaš film jer se radi o jednoj ljubavnoj priči“.

Sudeći prema dosadašnjim informacijama, film „U zemlji krvi i meda“ neće biti prikazan u kinima u RS.

Pretpremijeru u BiH u svom stanu organizovala je anonimna Prijedorčanka, želeći da se na taj način, kako je rekla, suprotstavi cenzuri u RS-u, prenosi u tekstu Maja Bjelajac.

Grupa koja je prikazala film nije dugo ostala anonimna. Dan uoči sarajevske premijere, jedan dnevni list u RS objavio je njihova imena uz komentar da je film doživio debakl na svjetskim festivalima. Iako skoro niko u tom dijelu BiH nije ni pogledao film, uz svesrdnu podršku medija, napravljena fama da film U zemlji krvi i meda osuđuje cijeli kolektivitet, da nije izbalansiran i da to nije istinita priča o ratu u BiH.

U intervjuu novinaru BBC-a Allanu Little-u, Angelina Joli odbila je optužbe da film nije izbalansiran. Rat nije izbalansiran, rekla je:

„Ljudi koji žele reći da bi trebalo biti 50 – 50 ili jednako ne razumijem. Rat se nije vodio na taj način. Traže ravnotežu koja nije postojala. Ne žele vidjeti te užasne prizore. Ne žele ih se prisjećati. Neki ljudi žele negirati kao da se te stvari nisu ni dogodile i ti ljudi su bili ljuti. Također tu je mnogo predivnih ljudi iz Republike Srpske, koji su inteligentni, otvoreni pojedinci, koji ne vjeruju samo naslovima iz medija nekoga ko pokušava da uoči agresiju, nego može i da vidi kroz njih i da shvati da ovaj film nije pun mržnje i da ne upire prstom ni u koga. Ne želi da da uvid u nasilje i podjele. Film pokazuje humanost na svim stranama. Film je uravnotežen na način na koji sam smatrala da treba biti. Na način na koji treba biti. Na kraju, ono što se desilo narodima u BiH je užas. I da, ima žrtava na obje strane, i jesu ljudi patili na obje strane, ali ne možete poricati Srebrenicu, niti ono što se tamo dogodilo.“

Novinar BBC-ija Alan Litl, koji je napravio ovaj intervju, u ratu je izvještavao iz Sarajeva. Bio je na sarajevskoj premijeri filma u Zemlji krvi i meda. Evo njegovih impresija o filmu:

"Meni je posebno interesantno što je ovaj film dotakao intimnu stranu proteklog rata. Veoma često su ljudi s jedne i druge zaraćene strane poznavali jedni druge. Rat je prekinuo prijateljstva i druge veze među ljudima i mnogi su bili intimno pogođeni i povrijeđeni zbog načina kako su ih izdali ljudi sa kojima su do jučer bili bliski.

Mislim da je film beskompromisan kada je riječ o tome kako se odnosi prema samoj prirodi rata, bez pokušaja da se prave lažni balansi ili neka ravnoteža ili izjednačavanje uloga. Nema dileme oko toga odakle rat dolazi i šta je njegova osnovna dinamika. Upravo zbog toga što je u međunarodnoj zajednici tokom rata bilo jako mnogo pokušaja da se strane izjednače, da se rat prikaže kao neka balkanska specifičnost gdje su svi podjednako krivi i da se tako izbjegne bilo čija odgovornost.

Ovaj film je veoma precizan kada je riječ o odgovornosti. Zatečen sam ovako dobrom reakcijom publike. Film je pozdravilo 5.000 ili 6.000 gledalaca aplauzom. Anđelina je bila uznemirena pred sarajevsku premijeru. Strahovala je kakva će biti reakcija publike. Ona nije znala kako će ljudi reagovati na nekoga s spolja, ko nije okrznut ratom, ko dolazi i prisvaja jednu ratnu priču i donosi svoju naraciju te priče. Po reakcijama ljudi koje sam sretao na sarajevskoj premijeri, izgleda da je film prihvaćen i da je njena naracija primljena sa odobravanjem. Ljudi sa kojima sam razgovarao nakon premijere, osjećali su se kao da su dobili neki poklon. Podsjetilo me to na nešto čega se sjećam iz rata. Dok sam radio kao novinar u ratu, sjećam se da je ljudima bilo stalo da svijet zna za njihovu patnju. Jolie je na neki način učinila javnom činjenicu da se ta patnja, kroz koji su prošli ljudi u ratu, razumije, da se ta se patnja tiče drugih, da svijet nije ravnodušan prema onome što se dogodilo. Za mene je ovo dragocjen trenutak.“

U Sarajevu je te noći bio i Julian Borger, ratni izvještač britanskog Guardiana:

"Ja sam pod snažnim dojmom filma, posebno nekih kadrova. Pored te ratne ljubavne priče, autentična je kreacija ratne atmosfere, moćni su eksterijeri, scene brutalnog rata. Mogla se osjećati hladnoća ratne zime i stepena očajanja koji proizvodi rat. Film predstavlja veoma snažnu rekreaciju tog ratnog vremena. Bilo mi je teško zamisliti kako će rat u Bosni izgledati u nekoj američkoj ili zapadnoj optici, ali je Đoli ispričala priču na lokalnom jeziku iz perspektive ljudi u Bosni. Mislim da je to urađeno tako da ostavlja dubok dojam", ocijenio je Borger.

Žrtve o filmu: Potresno

Zabrana prikazivanja filma „U zemlji krvi i meda“ u RS nije jedini skandal koji je u BiH pratio ovo filmsko ostvarenje. I prije nego što je počelo snimanje, tadašnji ministar kulture i sporta Federacije BiH, Gavrilo Grahovac, zabranio je, nakon insistiranja predstavnica udruženja Žene žrtve rata, snimanje filma u Sarajevu.
Predstavnice ovog udruženja tvrdile su tada da je ovaj film štetan po žene žrtve silovanja, budući da u fokusu ima ljubavnu priču između srpskog vojnika i njegove zatočenice, po nacionalnosti Bošnjakinje. Zbog svega toga, ekipa filma snimanje je morala nastaviti u Budimpešti.

Svega nekoliko panoramskih snimaka zbog toga je napravljeno u Sarajevu, ostalo je snimano u Mađarskoj. Tada je film osuđivao dio bošnjačke javnosti, uz podršku nekih medija koji su film predstavljali kao „ljubavnu priču“ o zaljubljivanju Bošnjakinje u njenog silovatelja. Sada ga - kao „antisrpsku propagandu“ - osuđuju prije nego što ga je iko vidio u srpskoj javnosti.

Vjerovatno je zbog svega toga režiserka insistirala da film, prije premijere, pogledaju upravo žrtve.

Privatna projekcija organizovana je u decembru u Sarajevu. Enisa Salčinović, predsjednica Udruženja logorašica Kantona Sarajevo, bila je jedna od žrtava koje su tada vidjele ovaj film:

„Teško mi je da govorim. Film je prekrasan i predobro je urađen. Samo bih željela da ovaj film pogleda svaka opština, svaki grad, svaka naša susjedna republika.“

Među onima koji su tada vidjeli film „U zemlji krvi i meda“ bio je i Dragiša Andrić, bivši logoraš i predsjednik Udruženja logoraša Višegrad. Evo šta nam je rekao nakon projekcije:

„Ovo je najteži film koji sam ja ikada u životu gledao. Ja sam jako potresen, svaka me scena uzbudila. Ovog momenta se osjećam kao bokser nakon borbe, nakon izlaska iz ringa.“

Uprkos ovacijama, crvenom tepihu i dašku glamura, koji je donijela premijera filma Angeline Jolie u Sarajevo, ne treba zaboraviti, ističe režiser Haris Pašović, da je Bosna i Hercegovina prije godinu dana zabranila snimanje filma u Sarajevu, što je autoricu primoralo da film, gotovo u cjelosti, snimi u Budimpešti:

„Tako da danas, kad smo svjesni šta smo mogli još propustiti da nismo ispravili tu grešku, dobro je za ubuduće da znamo da umjetnici moraju imati slobodu govora i da je jedna takva divna umjetnica, kao što je Angelina Jolie, uradila toliko puno i za našu kulturu i za našu zemlju, upravo zato što je slobodnomisleća. Nismo smjeli ni tada da je sprječavamo“, naglašava Pašović.

Hajka u Srbiji

Slučaj Angeline Jolie nije se zadržao samo na teritoriji BiH. U Srbiji je nakon, što su se hajci, kojom je film prije nego što ga je iko pogledao proglašen antisrpskim, priključile i pojedine javne ličnosti, glumci i reditelji, prenosi u tekstu 'Prijetnje glumcima iz Srbije' Iva Martinović.

Jolie je medijima uputila pismo demantujući sve optužbe i klevete koje su joj se pripisivale, a u intervju britanskom Guardianu priznala je da su glumačkoj ekipi, koja dolazi iz Srbije i njoj, stizale prijetnje.

Jedno je sigurno, da će ovako protivurječni stavovi natjerati makar dio publike da ode u kino, odgleda film i da svoj sud. Tako makar kaže većina Sarajlija koji nisu uspjeli da vide film na premijeri:

„Želim da pogledam ovaj film zbog frke koja je nastala u Federaciji i RS-u. Najviše zbog toga što se u RS-u neće prikazivati.“

„Da vidim to nešto lijepo što će se dogoditi u gradu, a tako mi se dopala ta žena koja toliko voli Bosnu.“

„Nema nikakvog razloga da ga ne gledam. Pokazuje realnu situaciju koja se desila i to trebaju svi vidjeti.“

Ni u BiH ni u Srbiji za svo vrijeme nije bilo ozbiljne filmske kritike koja bi govorila o prvom režiserskom ostvarenju Jolieve. Novinari su se uglavnom bavili pitanjem koga Angelina Jolie voli i štiti a koga ne - Srbe ili Bošnjake.