Prema podacima UN 13 posto djece u Crnoj Gori obavlja razne fizičke poslove među kojima i one opasne a taj problem naročito je izražen na selu i u socijalno najugroženijim porodicama. Do gotovo sličnih procenata djece koja rade u Crnoj Gori došli su i u američkom Ministarstvu rada u okviru istraživanja iz 2014.
Na te alarmantne podatke za sada su reagovali kancelarija Ombudsmana i Centar za prava djeteta. U Ministarstvu rada i socijalnog staranja za sada bez komentara.
Prema istražvanju UNICEF-a o višestrukim pokazateljima stanja prava djece i žena iz 2013. Godine 13 posto djece u Crnoj Gori učestvuje preko određenog broja sati nedjeljno u kućnim poslovima i ekonomskim aktivnostima ili se u bilo kom vremenskom intervalu bavi poslovima opasnim po zdravlje.
Kućni poslovi najčešće se odnose na kupovinu stvari za domaćinstvo, a ekonomske aktivnosti na rad u seoskom domaćinstvu, podršku porodičnom biznisu, prodaju proizvoda i slično.
Šest posto djece starosti od 5 do 17 godina u Crnoj Gori bilo je uključeno u poslove opasne po zdravlje.
U grupu poslova opasnih po zdravlje spadaju nošenje teškog tereta, rad sa opasnim alatima i hemikalijama ili poslovi gdje su djeca izložena prašini, hladnoći, vrućini, vlazi, velikoj buci ili radu na velikoj visini.
Na alarmantne podatke o broju djece koja rade opasne poslove u Crnoj Gori pokušali smo da dobijemo komentar nadležnih u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, uputili smo shodno proceduri dopis na koji nam iz PR službe, međutimjoš nije odgovoreno.
Potom smo pozvali dirketora Direktorata za socijalno staranje i dječju zaštitu Gorana Kuševiju koji bez odobrenja nije mogao da komentariše
„Mi se ne bavimo dječjim radom nego se time bavi sektor za rad a koleginica je bila i članica tijela za izradu socijale povelje. Ali u svakom slučaju neophodna je procedura za dobijanje izjave“, navodi Kuševija.
Pozvali smo i direktoricu Direktorata za rad koja, međutim nije odgovarala na naše pozive.
U kancelariji crnogorskog Ombudsmana, kako kaže Milana Bojović nijesu imali prijave o dječjem izrabljivanju i radnoj eksploataciji. No kako podsjeća oni godinama istražuju kršenja dječjih parava između ostalog i u toj oblasti.
„Zaštitnik se ovom temom ozbiljno bavio i kroz trogodišnje istraživanje, koje se ticalo različitih vidova zaštite djece od svih oblika eksploatacije, pa i ekonomske. U okviru tog istraživanja Zaštitnik je došao do rezultata da je najrasprostranjeniji vid radne eksploatacije- prosjačenje.Na ovaj problem Zaštitnik je više puta ukazivao i davao preporuke nadležnima za unapređenje stanja u oblasti zaštite ove kategorije djece.I pored preduzimanih radnji i mjera, i određenog napredka, zapaža se da problem prosjačenja djece u znatnom obimu i dalje postoji“, ističe Bojović.
Podatke UN komentariše i Rajka Perović iz NVO Centar za prava djeteta.
„Sam statistički podatak UN-a jeste alarmantan i negdje jeste opominjući da se ozbiljnije pozabavimo problemima kao što je eksploatacija djece. Moderno ropstvo uključuje i tradicioalno ropstvo, prinudni rad i eksploataciju, služenje u domaćinstvima zbog sve raširenijeg siromaštva, prinudno udavanje djece kao i seksualno ropstvo i prodaja djece“, ocjenjuje Perović.
Podaci UN o 13 posto djece u Crnoj Gori koja su prinudjena da rade gotovo se poklapaju sa podatkom američkog ministarstva rada iz 2014 gdje se navodi da u Crnoj Gori radi 12,9 posto djece uzrasta od 5 do 14 godina.
Prema tom istraživanju prosjačenje ostaje najdominantniji oblik teškog dječijeg rada u Crnoj Gori, posebno organizovano prosjačenje među romskom populacijom.
Kako za RSE ističe Milana Bojović iz kancelarije Ombudsmana, prosjačenje nije jedini vid i oblast ekonosmkog izrabljivanja djece.
„Baveći se temom eksploatacije djece nameće se pitanje zapošljavanja maloljetnika tokom turističke sezone, u kakvim uslovima rade, i sivih brojki neprijavljene djece radno angažovane u tom periodu. Inspekcija rada kontroliše zaposlenje i radno vrijeme i veoma je važna njena aktivna uloga u otkrivanju slučajeva dječijeg rada“, kaže Bojić.
I iskustva Centra za prava djeteta su da osim prosjačenja postoje i drugi vidovi radnog iskorišćavanja djece.
„Kada pitate djecu kako oni gledaju da li je to rad i kako oni gledaju na prosjačenje i da li razlikuju te stvari dobijate u većini odgovor je da je pranje auta, prodaju cvijeća , pjevanje na ulici, prikupljanje sekundarnih sirovina rad a na prosjačenje gledaju više kao na nepoželjno i neprikladno ponašanje. U suštini sve nabrojano u kompletu posmatrano jeste eksploatacija djece“, zaključuje Rajka Perović.