Nevladine Organizacije Juventas i CEMI iznijeli su rezultate istraživanja o odnosu crnogorskog javnog mnjenja prema LGBT populaciji u Crnoj Gori koji su u jednom dijelu poražavajući.
Ako bi saznali da im je dijete homoseksulno više od 73 odsto crnogorskih roditelja osjećali bi se kao neuspješni ljudi.
"Nalaz pokazuje da i dalje postoji veliki broj onih građana koji smatraju da je homoseksualnost bolest - 68, 5 naspram 21,2 posto posto koji smatraju da to nije bolest. Treba napomenuti da se primjećuje i da postoji jedna radikalna manjina koja je psremna, kako na verbalno tako i na fizičko nasilje prema homoseksualcima," rekao je direktor CEMI-ja Zlatko Vujović.
Za sociologa kulture Ratka Božovića takvi podaci nijesu iznenađujući pošto je, kako ističe, crnogorska porodica i dalje patrijarharna i doživljava se kao kolijevka ličnosti.
"Međutim, porodica više nije kolijevka ličnosti i to moraju shvatiti oni iz porodice i oni koji vode računa da porodica bude što više u znaku tradicionalnih obzorja i opredjeljenja.Ovdje se radi o društvenoj dimenziji koja ometa transformaciju sa stanovišta razumijevanja razlika i drugačijeg života ili posebnih potreba. Demokratski princip je princip koji mora uvažiti vrijednosti manjinskih opredjeljenja, a koji jeste demokratski. To je pretpostavka da se demokratija potvrdi ne u većinskom opredjeljenju nego i u onome što su potrebe manjinskog stanovništva," rekao je Božović.
Razloga za čuđenje nema ni kod psihološkinje Ljupke Kovačević koja za to ima i konkretnije obrazloženje:
"Zašto 70 posto ljudi smatra da je to bolest to treba da ,,zahvalimo,, radu našeg Ministarstva zdravlja i obrazovanja i našim ljekarima, naročito psihijatrijskoj i psiho terapijskoj službi , koja ne postoji u Crnoj Gori. Pitanje je samo hoćemo li mi takve stereotipe i predrasude da mijenjamo ili nećemo. Tamo gdje je seksualna nesloboda tamo je i politička nesloboda i obrnuto i u direktnoj je vezi i jedno i drugo.Trebamo da se pitamo zašto naše političke institucije šalju onakve stavove, jer nas drže i u društvenoj i u političkoj neslobodi, naravno i u seksualnoj neslobodi jer njihove stigme i njihove moralne norme gospodare našim svakodnevnim životom."
Nema promjene stava
Protiv takve situacije prema mišljenju Vujovića treba se boriti osmišljenom državnom politikom:
"Država u Crnoj Gori treba da preduzme konkretne mjere da bi se javnost senzibilisala po ovom pitanju i jednostavno ohrabrili oni djelovi oni djelovi populacije koji još nijesu spremni da javno iskažu da joj pripadaju."
Zlatko VujovićOsim konzervativizma crnogorskog drustva ono što ga prema Kovačevićki karakteriše jeste licemjerje u kome postoji život koji nam intimno odgovora i život koji je društveno poželjan:
"Vjerujem da među tim ljudima ima i onih koji su u tom trenutku smatrali da je poželjnije da odgovore da je bolest nego da nije bolest ali u svakom slučaju atmosfera je takva da je poželjno biti licemjeran i to ne samo u toj oblasti ,nego u svim oblastima života."
U Crnoj Gori nema zvaničnih podataka o broju pripadnika LGBT populacije ali se pretpostavlja da 10 odsto stanovništva spada u tu kategoriju.
Bilo kakvih pokušaja da se organizuje parada ponosa do sada nije bilo. U javnosti je ostao upamćen slučaj početkom ovog vijeka kada je na državnoj televiziji gostovao deklarisani novosadski homoseksulac Atila Kovač čije je pojavljivanje izazvalo žestoku reakciju dijela javnosti posebno pripadnika navijačke grupe zvane Varvari.
No da se poimanja drugačijeg i u seksualnom smislu ipak potvrđuje najnovije istraživanja Cemija i Juventasa.
"Možemo primijetiti blagi porast tolerancije, kada govorimo o LGBT populaciji. Građani smatraju da je homoseksualnost lična stvar, 77,7 smatra da je to lična stvar. Ono što takođe može biti interesantno jeste da značajan broj ljudi smatra da treba da postoje mjesta koja su javna, a koja su dostupna za druženje homoseksualaca," rekao je Vujović.
U evoluciju stavova crnogorskog drustva kada je riječ o pravima seksualnih manjina uvjeren je i Božović:
"Prosto, promjene će donositi jednu toleranciju prema onome što je drugi i drugačije, življenje i što su različitosti za šta, mi još nemamo ni sluha ni duha."
Ako bi saznali da im je dijete homoseksulno više od 73 odsto crnogorskih roditelja osjećali bi se kao neuspješni ljudi.
"Nalaz pokazuje da i dalje postoji veliki broj onih građana koji smatraju da je homoseksualnost bolest - 68, 5 naspram 21,2 posto posto koji smatraju da to nije bolest. Treba napomenuti da se primjećuje i da postoji jedna radikalna manjina koja je psremna, kako na verbalno tako i na fizičko nasilje prema homoseksualcima," rekao je direktor CEMI-ja Zlatko Vujović.
Za sociologa kulture Ratka Božovića takvi podaci nijesu iznenađujući pošto je, kako ističe, crnogorska porodica i dalje patrijarharna i doživljava se kao kolijevka ličnosti.
"Međutim, porodica više nije kolijevka ličnosti i to moraju shvatiti oni iz porodice i oni koji vode računa da porodica bude što više u znaku tradicionalnih obzorja i opredjeljenja.Ovdje se radi o društvenoj dimenziji koja ometa transformaciju sa stanovišta razumijevanja razlika i drugačijeg života ili posebnih potreba. Demokratski princip je princip koji mora uvažiti vrijednosti manjinskih opredjeljenja, a koji jeste demokratski. To je pretpostavka da se demokratija potvrdi ne u većinskom opredjeljenju nego i u onome što su potrebe manjinskog stanovništva," rekao je Božović.
Razloga za čuđenje nema ni kod psihološkinje Ljupke Kovačević koja za to ima i konkretnije obrazloženje:
"Zašto 70 posto ljudi smatra da je to bolest to treba da ,,zahvalimo,, radu našeg Ministarstva zdravlja i obrazovanja i našim ljekarima, naročito psihijatrijskoj i psiho terapijskoj službi , koja ne postoji u Crnoj Gori. Pitanje je samo hoćemo li mi takve stereotipe i predrasude da mijenjamo ili nećemo. Tamo gdje je seksualna nesloboda tamo je i politička nesloboda i obrnuto i u direktnoj je vezi i jedno i drugo.Trebamo da se pitamo zašto naše političke institucije šalju onakve stavove, jer nas drže i u društvenoj i u političkoj neslobodi, naravno i u seksualnoj neslobodi jer njihove stigme i njihove moralne norme gospodare našim svakodnevnim životom."
Nema promjene stava
Protiv takve situacije prema mišljenju Vujovića treba se boriti osmišljenom državnom politikom:
"Država u Crnoj Gori treba da preduzme konkretne mjere da bi se javnost senzibilisala po ovom pitanju i jednostavno ohrabrili oni djelovi oni djelovi populacije koji još nijesu spremni da javno iskažu da joj pripadaju."
"Vjerujem da među tim ljudima ima i onih koji su u tom trenutku smatrali da je poželjnije da odgovore da je bolest nego da nije bolest ali u svakom slučaju atmosfera je takva da je poželjno biti licemjeran i to ne samo u toj oblasti ,nego u svim oblastima života."
U Crnoj Gori nema zvaničnih podataka o broju pripadnika LGBT populacije ali se pretpostavlja da 10 odsto stanovništva spada u tu kategoriju.
Bilo kakvih pokušaja da se organizuje parada ponosa do sada nije bilo. U javnosti je ostao upamćen slučaj početkom ovog vijeka kada je na državnoj televiziji gostovao deklarisani novosadski homoseksulac Atila Kovač čije je pojavljivanje izazvalo žestoku reakciju dijela javnosti posebno pripadnika navijačke grupe zvane Varvari.
No da se poimanja drugačijeg i u seksualnom smislu ipak potvrđuje najnovije istraživanja Cemija i Juventasa.
"Možemo primijetiti blagi porast tolerancije, kada govorimo o LGBT populaciji. Građani smatraju da je homoseksualnost lična stvar, 77,7 smatra da je to lična stvar. Ono što takođe može biti interesantno jeste da značajan broj ljudi smatra da treba da postoje mjesta koja su javna, a koja su dostupna za druženje homoseksualaca," rekao je Vujović.
U evoluciju stavova crnogorskog drustva kada je riječ o pravima seksualnih manjina uvjeren je i Božović:
"Prosto, promjene će donositi jednu toleranciju prema onome što je drugi i drugačije, življenje i što su različitosti za šta, mi još nemamo ni sluha ni duha."
