Kako su nedavno objavile podgoričke "Vijesti" u crnogorskom Vrhovnom sudu ne postoji evidencija o broju presuda kojima se počiniocima blažih krivičnih djela umjesto zatvora nalaže društveno korisni rad.
I u Zavodu za zapošljavanje u čijoj je nadležnosti sprovođenje kazni radom u javnom interesu tvrde da do sada nijesu zabilježili takav slučaj, iako je taj oblik sankcije predviđen Krivičnim zakonikom iz 2003.
Direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija Božidar Vuksanović kaže da mu ja žao što ta sankcija nije zaživjela jer bi korist bila mnogostruka:
"Tako bi se rasteretili zatvori gdje su smještena prekršajna lica i kratko kažnjena lica, i nakon tog smanjenja, svakako bi se smanjili troškovi boravka i troškovi kada je u pitanju boravak ovih lica u zatvorima. Pretrpanost bi se smanjila, i tu bi se i pozitivno uticalo i na status samih lica koja tu borave, odnosno, taj komfor i ljudska prava bila bi mnogo jednostavnije i lakše ostvariva. Kada je u pitanju drugi aspekt mislim da rad može najkvalitetnije i najcjelishodnije da utiče na resocijalizaciju i da bi taj radni angažman opet bio sa dva aspekta koristan. Dobro bi uticao na resocijalizaciju lica koja su izvršila krivično djelo i drugu stvar, država bi imala koristi da uključi ta lica u deficitarnim granama posebno sezonski kada su određene stvari rade."
Rad u javnom interesu predviđen je zakonom starim šest godina i trebalo bi da se izriče za blaža krivična djela za koje je propisana novčana ili kazna zatvora do tri godine.
Definisano je izvršenje ove kazne i propisano da sud po službenoj dužnosti pokreće postupak za izvršenje te sankcije pred nadležnom Agencijom za zapošljavanje.
Pomoćnica ministra pravde Branka Lakočević detaljnije objašnjava zakonski okvir za sprovođenje društveno korisnog rada:
"Sada je ovim dijelom zakona određen način izvršenja, između ostaog, a rečeno je da nadzor nad izvršenjem kazne rada u javnom interesu vrši Ministarstvo rada i socijalnog staranja, a da propis kojim se bliže reguliše način, prećenje i nadzor izvršenja kazne rada u javnom interesu, odnosno odnos poslodavca prema osuđenom licu, izvještavanje suda o rezultatima rada kazne rada u javnom interesu i evidencijama donosi Ministarstvo rada i socijalnog staranja uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde."
Na pitanje da li to znači da se sudovi ne moraju ustezati od donošenja ovakih presuda jer postoje svi zakonski preduslovi za izricaje sankcija Lakočević kaže:
"Zakonski jesu, ali što se tiče podzakonskog akta ja bih vas uputila na Ministarstvo rada i socijalnog staranja."
U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nijesmo uspjeli dobiti sagovornika na ovu temu, a Zdravko Begović, predsjednik Advokatske komore, kaže da nadležni ipak nijesu pripremili teren da bi se zatvorska kazna mogla zamijeniti društveno korisnim radom jer između Ministarstva pravde i Ministarstva rada nije zaključen odgovarajući protokol kojim bi, tvrdi on, trebalo definisati način sprovođenja kazne:
"Praktično, u našem zakonodavstvu taj protokol između dva ministarstva nije ni zaključen tako da se ta vrsta kazne ne može ni sprovesti. Neki sud može izreći tu kaznu rada u javnom interesu, ali način kako bi se ta kazna sprovela definisan, odnosno Ministarstvo za rad i socijalno staranje bi moralo po nalogu Ministarstva pravde naći nekog poslodavca pa onda lice koje je osuđeno na tu vrstu kazne moralo bi posjećivati tog poslodavca, obavljati određeni rad i morala bi postojati određena korespondencija koja u konkretnoj situaciji nije slučaj i praktično se ta vrsta kazne ne može ne izricati."
I u Zavodu za zapošljavanje u čijoj je nadležnosti sprovođenje kazni radom u javnom interesu tvrde da do sada nijesu zabilježili takav slučaj, iako je taj oblik sankcije predviđen Krivičnim zakonikom iz 2003.
Direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija Božidar Vuksanović kaže da mu ja žao što ta sankcija nije zaživjela jer bi korist bila mnogostruka:
"Tako bi se rasteretili zatvori gdje su smještena prekršajna lica i kratko kažnjena lica, i nakon tog smanjenja, svakako bi se smanjili troškovi boravka i troškovi kada je u pitanju boravak ovih lica u zatvorima. Pretrpanost bi se smanjila, i tu bi se i pozitivno uticalo i na status samih lica koja tu borave, odnosno, taj komfor i ljudska prava bila bi mnogo jednostavnije i lakše ostvariva. Kada je u pitanju drugi aspekt mislim da rad može najkvalitetnije i najcjelishodnije da utiče na resocijalizaciju i da bi taj radni angažman opet bio sa dva aspekta koristan. Dobro bi uticao na resocijalizaciju lica koja su izvršila krivično djelo i drugu stvar, država bi imala koristi da uključi ta lica u deficitarnim granama posebno sezonski kada su određene stvari rade."
Rad u javnom interesu predviđen je zakonom starim šest godina i trebalo bi da se izriče za blaža krivična djela za koje je propisana novčana ili kazna zatvora do tri godine.
Definisano je izvršenje ove kazne i propisano da sud po službenoj dužnosti pokreće postupak za izvršenje te sankcije pred nadležnom Agencijom za zapošljavanje.
Pomoćnica ministra pravde Branka Lakočević detaljnije objašnjava zakonski okvir za sprovođenje društveno korisnog rada:
"Sada je ovim dijelom zakona određen način izvršenja, između ostaog, a rečeno je da nadzor nad izvršenjem kazne rada u javnom interesu vrši Ministarstvo rada i socijalnog staranja, a da propis kojim se bliže reguliše način, prećenje i nadzor izvršenja kazne rada u javnom interesu, odnosno odnos poslodavca prema osuđenom licu, izvještavanje suda o rezultatima rada kazne rada u javnom interesu i evidencijama donosi Ministarstvo rada i socijalnog staranja uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde."
Na pitanje da li to znači da se sudovi ne moraju ustezati od donošenja ovakih presuda jer postoje svi zakonski preduslovi za izricaje sankcija Lakočević kaže:
"Zakonski jesu, ali što se tiče podzakonskog akta ja bih vas uputila na Ministarstvo rada i socijalnog staranja."
U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nijesmo uspjeli dobiti sagovornika na ovu temu, a Zdravko Begović, predsjednik Advokatske komore, kaže da nadležni ipak nijesu pripremili teren da bi se zatvorska kazna mogla zamijeniti društveno korisnim radom jer između Ministarstva pravde i Ministarstva rada nije zaključen odgovarajući protokol kojim bi, tvrdi on, trebalo definisati način sprovođenja kazne:
"Praktično, u našem zakonodavstvu taj protokol između dva ministarstva nije ni zaključen tako da se ta vrsta kazne ne može ni sprovesti. Neki sud može izreći tu kaznu rada u javnom interesu, ali način kako bi se ta kazna sprovela definisan, odnosno Ministarstvo za rad i socijalno staranje bi moralo po nalogu Ministarstva pravde naći nekog poslodavca pa onda lice koje je osuđeno na tu vrstu kazne moralo bi posjećivati tog poslodavca, obavljati određeni rad i morala bi postojati određena korespondencija koja u konkretnoj situaciji nije slučaj i praktično se ta vrsta kazne ne može ne izricati."
