Bjelopoljca Vukića Damjanovića lako je pronaći. U pretponoćnim satima već nekoliko godina pokraj izvora kisjele vode sjedi i puni plastične boce. On je prodavač kisjele vode koju u Bijelom Polju zovu "domaća" kako bi se razlikovala od fabrički napunjene. On i još dvojica njegovih kolega tom mineralima bogatom vodom snabdijevaju nekoliko stotina Bijelopoljaca pretplaćenih da na kućnom pragu svako jutro dobiju omiljeni napitak. Za Vukića Damjanovića, bivšeg radnika bivšeg Vunarskog kombinata, voda nije samo izvor života, već i prihoda.
"Ja apsolutno nijesam mislio da se tim ikad bavim, jer to je slučajno došlo zbog nekih raznih okolnosti da ja to radim što radim. Inače, voda je život", kaže.
Originalni žubor bijelopoljske nadaleko čuvene kisjele vode ne daje odgovor da li se ona izgovara kao «kišjela» ili «kisjela».
«Kako ko izgovori. Ako kaže "kišjela" kao što se kaže «šjekira» ili «šjedi» i ostalo to je kod nas u Crnoj Gori ispravno, mi u Crnoj Gori tako izgovaramo, a ispravno je i reći kisjela voda», objašnjava Damjanović svoje promišljanje o jeziku. Čekajući da mu se kajbe koje raznosi napune on po nekoliko sati provede pokraj tog žubora i makar vremena za razmišljanje ima dosta.
«Pa, upravo je voda simbol života. Voda je živa i onda razmišljam o raznim stvarima. U tome prođe vrijeme. Koliko mogu suzdržavam se da ne razmišljam o nekom negativnom smislu. Tako da vjerujem u dobre ljude», kaže Damjanović.
Jedna se boca, kaže, napuni za dva minuta. U svakom slučaju, Bijelo Polje je poznato upravo po kvalitetnim izvorima mineralne vode. «Izvori su svi izvanredno kvalitetni. Ova voda sadrži dosta minerala, neđe oko 43 minerala sadrži», precizira Damjanović, precizirajući i njena ljekovita svojstva.
«Kada su jaki mrazevi ona je topla, kada je ljeto ona je izuzetno hladna. To se zovu toplici. Koliko sam čitao knjige to je izuzetno kvalitetna voda koja pomaže kod malokrvnosti, kod stomačnih tegoba, kod bubrežnih bolesti, preventivno djeluje na šećernu bolest jer ispira organizam i tako redom, zavisi od izvora do izvora», priča Damjanović.
A u mjestu koje se i zove Kisjele vode ugledni bijelopoljski ljekar doktor Milija Pavićević živi. Koristi ljekovite mineralne vode i žali što šira društvena zajednica nema još veću korist od izuzetnih izvora.
"Nijesmo mi prvi i nijesmo mi najpametniji koji smo to primijetili. Još prije četrdesetak godina vršena su istraživanja mineralnih voda, a tada je utvrđeno da su mineralne vode u Bijelom Polju na Kisjelim vodama u dolini Lješnice u dolini Ljuboviđe spadaju među najkvalitetnije u Evropi rame uz rame sa Karlovim Varima u Češkoj i sa Vicyem u Francuskoj, ali zbog nerazumijevanja i nije se vjerovatno uklapalo u tadašnji trend razvoja ekonomije koji je tražio brze rezultate za široke narodne mase to je samo ostalo na tom istraživanju», priča Dr Pavićević.
Bijelo Polje, je li to onaj grad u kome djeca trče pokraj vagona i viču: "Kisjela voda", pričali su putnici u vozu i po tome prepoznavali stanicu na pruzi Beograd Bar u koju su ulazili u Crnu Goru ili izlazili iz nje, sjeća se Vukić Damjanović, prodavač kisjele vode.
"Bijelo Polje je prepoznatljivo po kisjelim vodama. Vozom su nekad djeca nosila kisjelu vodu i čak su i stranci znali da je to Bijelo Polje. Sa velikom nostalgijom su ljudi, Bjelopoljci koji žive po svijetu navraćali iz Francuske, Njemačke ili Amerike i čak ljubili ovo kamenje i ovaj izvor kada ovdje dođu", priča Damjanović.