Predstavnici crnogorske vlasti već duže vrijeme sprovode aktivnosti kojima se krči put ka NATO savezu, iako o tom procesu u Crnoj Gori nikada nije pokrenuta šira javna debata. Nedavno su na dvodnevnoj bezbjednosnoj konferenciji u Minhenu boravili crnogorski šef diplomatije i ministar odbrane, gdje im je predstavnik američkog Pentagona najavio da će SAD podržati Crnu Goru na tom putu. To je samo jedan od brojnih susreta na kojima su ovdašnji zvaničnici prenijeli navodno definitivnu odluku Crne Gore da se pridruži međunarodnoj alijansi. Aktivista nevladinog sektora Boris Raonić kaže da nije u redu što je zvanična Crna Gora trasirala taj put bez kvalitetne javne rasprave:
"Upravo javna rasprava treba da da odgovor na koji će način Crna Gora ići ka tom savezu i da li će uopšte ići. Ako već ide ka NATO savezu Crna Gora ima nekoliko stvari na raspolaganju. Postoji i model Francuske gdje može biti član NATO-a, a ne mora učestvovati u tim operacijama. Postoji model Island, članica NATO-a, a bez vojske. Na žalost, o tome se nije vodila javna rasprava. Javna rasprava se možda nije ni mogla voditi jer u Crnoj Gori nema dovoljno informacija i znanja oko toga što je NATO, tako da smo ,na žalost, došli u situaciju u Crnoj Gori da je pitanje NATO-a postalo neka vrsta fetiša, neka vrsta ideologizacije gdje se to predstavlja, evo, čak i vidimo, kao nacionalni interes, a nikako nije postojala analiza iza toga".
Raonić kaže da je sada možda već kasno da se ovaj proces vrati na sami početak, ali i da je neophodno da se razgovara o tome na kom će nivou i kako konačna odluka biti donijeta:
"Vidimo da se u našem okruženju vodila debata oko toga na koji način će se ta odluka, na kraju kada uslijedi poziv od NATO-a, donijeti - da li će to biti referendum ili će biti rasprava u Skupštini. Ali, ni o tome niko ne vodi računa niti ko o tome razgovara".
Opoziciona Narodna stranka nije zagovornik ideje pristupanja NATO paktu, ali kako kaže njen lider Predrag Popović, u toj partiji priželjkuju saradnju sa Alijansom kroz Partnerstvo za mir:
"Hiljadu razloga je zbog čega je stav Narodne stranke takav, između ostalog, što to nama nudi jednu širu potporu i s druge strane što još niko nije htio da odgovori i neće da odgovori koliko bi to zapravo Crnu Goru koštalo. Kada se dođe do tih tema onda se zagovornicima NATO pristupanja "suši jezik".
Sa druge strane, kaže Popović, pristupanje NATO savezu podrazumijeva prenošenje mnogih nadležnosti jedne suverene države na Alijansu:
"To za sobom povlači primjenu onog člana Ustava koji govori o promjenama Ustava koje se tiču ograničavanja teritorijalnog suvereniteta zemlje, na to se mora primijeniti ona klauzula da se o toj temi mora prvo sprovesti rasprava u Skupštini. Zatim pripremiti promjenu onog dijala Ustava koji se tiče državno pravnog suvereniteta Crne Gore, a zatim onom većinom koja je Ustavom precizirana (60% od ukupno upisanih birača) mora na referendumu tu odluku da potvrdi kako bi stupila na pravnu snagu. Sve drugo je pravno nasilje i antiustavno ponašanje".
Blagota Mitrić, profesor podgoričkog Pravnog fakulteta, procjenuje da crnogorska vlast u Ustavu može naći potporu da Skupština donese odluku o eventualnom pristupanju NATO-u, a ne vjeruje da bi to bilo dobro:
"Ustavom Crne Gore je, između ostalog, propisano da Skupština odlučuje o pristupanju Evropskoj uniji. Stoga proizilazi da može da odluči i o pristupanju NATO organizaciji i drugim važnim međunarodnim organizacijama. Moj stav je odavno poznat, a to je da se o najvažnijim državnim pitanjima i društvenim pitanjima odlučuje referendumom građana. A polazeći od toga stanovišta i pomalo univerzalnog principa međunarodno pravnog - da je ulazak u Evropsku uniju i NATO pakt i slične međunarodne organizacije od najvišeg državnog interesa i najvišeg društvenog interesa".
Sva ova pitanja su neriješena, a tome je, smatra Boris Raonić, znatno doprinijela i inertnost opozicije koja nije aktuelizovala ove dileme u javnosti:
"Očigledno postoje veliki interesi ljudi van Crne Gore koji na razne načine lobiraju lidere unutar partija i nevladinog sektora i oni nijesu spremni da učestvuju u tom interesu i prihvataju da idemo u NATO, kako možda nekom drugom odgovara, a ne Crnoj Gori koja bi mogla da gradi neki imidž ekološke, demilitarizovane zemlje koja može da onda bude baza za turizam koji nam je kao prioritet i proizvodnju zdrave hrane".
