Administrativni odbor Skupštine Crne Gore krajem prošle godine odlučio je da se, uz dodijeljene službene telefone, poslanicima plaća i stotinu eura mjesečno za utrošene impulse, dok se predsjedniku i potpredsjednicima računi plaćaju do neograničenog iznosa. Pošto je riječ o računima koje podmiruju poreski obveznici Crne Gore, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (Mans) je zatražila da brojevi telefona budu javno objavljeni i dostupni građanima. Inicijativa Mans-a je makar verbalno naišla na odobravanje narodnih predstavnika.
Obrazlažući inicijativu da se službeni brojevi mobilnih telefona crnogorskih poslanika učine dostupnim svim građanima, kao i da se na sajtu Skupštine mjesečno objavljuje koliko je novca potrošeno za plaćanje računa svakog poslanika ponaosob, Vuk Maraš, koordinator parlamentarnog programa Mansa, za naš radio kaže da je to potpuno logičan zahtjev jer se ti računi plaćaju iz budžeta republike:
"Potrebno je da poslanici znaju da se taj novac troži iz državnog budžeta i da samim tim građani moraju znati kako se troši njihov novac, na koje se nemjene on troši i koji su ti brojevi telefona".
Podsjetimo, Administrativni odbor je u decembru prošle godine donio odluku da se poslanicima za korišćenje mobilnih telefona mjesečno plaća do 100 eura, a predsjedniku i potpredsjednicima parlamenta neograničen iznos. Na pitanje da li Mans namjerava da sličnu inicijativu pokrene i kada je riječ o ljudima iz Vlade kojima se računi takođe plaćaju iz budžeta, Maraš kaže:
"Mi smo upravo podnijeli zehtjev za informacijama generalnom sekretaru Vlade u kojem smo tražili brojeve telefona predsjednika Vlade, oba potpredsjednika i svih ministara jer smatramo da se apsolutno ista priča može primijeniti i na kabinet Vlade".
Poslanici crnogorskog parlamenta koje smo anketirali nemaju ništa protiv toga da brojevi njihovih mobilnih telefona budu dostupni svim građanima. Branka Bošnjak, poslanik Pokreta za promjene, kaže da ne smatra da bi se na taj način ugrozila privatnost poslanika:
"Meni to potpuno odgovara i na neki način bi se imao uvid ko koliko troši i koliko Skupština izdvaja za pojedine poslanike. Vjerovatno bi bilo interesantno javnosti, a i nama pošto znamo da su pojedini poslanici i do sada da im se učestvovalo u plaćanju računa ili su im se plaćali kompletni računi, pa da vidimo koliko ko troši svaki mjesec".
Poslanik Narodne stranke Dragan Šoć kaže da ni do sada nije krio svoj broj:
"To znaju svi novinari i ko god me traži i tako da već sedam, osam godina niti sam ga mijenjano niti mi pada na pamet niti vidim bilo kakav poseban razlog da se ti brojevi kriju. Apsolutno mi ne smeta da taj broj bude objavljen na sajtu".
Isto razmišljaju i u vladajućoj koaliciji. Poslanik Socijaldemokratske partije Džavid Šabović:
"Podržavam ideju, možda ima malo prostora da se može pričati o ugroženoj privatnosti, ali ipak u suštini podržavam ideju. Zašto ne bi brojevi svih poslanika bili dostupni javnosti. Posebno, mada to je možda samo zbog tehničkih stvari i finansijskih neizvodljivo, kada bi poslanici imali dva ili više brojeva, pa onaj koji plaća Skupština da bude dostupan građanstvu, ne samo da vide ko koliko troši nego da ih mogu zvati, a privatnost jer onim drugim, no možda svi to nemaju, ne mogu ili nijesu u mogućnosti, pa zbog toga je prerano ili suviše govoriti, ali u suštini generalno podržavama tu ideju i ja sam prvi da se to počne voditi i sprovoditi u praksi".
Beba Džaković, iz vladajuće Demokratske partije socijalista, kaže da nikada nije tajila svoj broj. Ona nema ništa protiv ideje Mans-a, ali sumnja da je dovoljno da se brojevi poslanika objave na skupštinskom sajtu jer većina građana nema ili ne koristi računar:
"Ja se svakom odmah javljam, ničiji broj ne znam niti gledam ko me zove. Apsolutno se odmah javljam. Svih deset godina se javljam. Što bih sad krila i što će mi sada neki novi telefoni. Ne gleda svako sajt. Ima puno naroda običnog koji nema kompjuter, nema internet, nema ništa. Ja prva to nikad ne gledam. Ja ne gledam moj broj ko me zove. Nećemo tako biti dostupni običnim ljudima na sajtu kao da to svak' gleda po čitav dan, nego prirodno je da poslanici treba da imaju i da plaćaju telefon, ali to bi trebalo da bude stvarno u upotrebi taj telefon običnom narodu, a da li će biti to ili neće ja ne znam".
Na sajtovima okolnih i evropskih država poslanici su uglavnom dostupni preko fiksnih telefona, dok se brojevi njihovih mobilnih telefona mogu dobiti preko poslaničkih klubova.
