Mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohiije je, govoreći na proslavi Pravoslavne nove godine koju je organizovala Crkvena opština Podgorica, poručio da će biti proklet onaj koji koji prizna nezavisnost Kosova.
"Onaj među Crnogorcima koji bi potpisao nezavisnost Kosova i Metohije taj navodi na sebe prokletstvo Svetoga Petra Cetnjskoga i uzima obraz Crnoj Gori. To bi bio najsramniji čin u istoriji Crne Gore, najsramniji čin je potpisivanje lažne nezavisnosti Kosova i Metohije i time odricanje zavjeta Svetoga Petra Cetinjskog, Petra Drugog Petrovića Njegoša, kralja i gospodara Crne Gore Nikole Prvog Petrovića koji je oslobodio carske Dečane, čijom se krunom krunisao 1910 godine na Cetinju kraljevskom gradu, oslobodio i Pećku patrijaršiju, Đakovicu i Gračanicu. I onaj koji bi se odrekao Kosova i Metohije u Crnoj Gori, taj bi se odrekao same Crne Gore, njenoga obraza i njenoga dostojanstva. Ne daj Bože da se to dogodi nikome, ni tuđinu, a kamoli onima koji su potomci vitezova koji su branili svoje dostojanstvo i koji su žrtvovali sebe za svoju kolijevku - duhovnu, narodnu, kulturnu, istorijsku kolijevku svoga bića.
Poruke srpskog mitropolita u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista vide kao direktno miješanje Srpske pravoslavne crkve u poslove države. Poručujući čelnicima Srpske crkve da pročitaju Ustav Crne Gore visoki funkiconer DPS-a Miodrag Vuković kaže da je Amfilohije napravio klasičnu zamjenu teza - da oni koji su izgubili Kosovo optužuju Crnu Goru koja u tim procesima nije učestvovala:
''Oni optužuju sada Crnu Goru i bacaju prokletstvo što je daleko od normalnog ponašanja vjerskih duhovnika. Mislim da je sinoć u stvari razbijena i poslednja iluzija da će Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori stati, da će prestati sa miješanjem u unutrašnje političke odnose u ovoj državi. To su izazovi za Crnu Goru. Mislim da ovakvo potpuno nečuveno i besprimjereno anatemisanje čitavih struktura i čitave države za pretpostavljene poteze, ne može biti dobro po tu crkvu i ljude iz te crkve koji to izgovaraju, a i po državu čiji se navodno interesi na taj način brane''.
Odgovarajući na pitanje da li govor srpskog mitropolita predstavlja novo zalaženje i miješanje u politiku, portparol Pokreta za promjene Koča Pavlović dovodi to u vezu sa predsjedničkim izborima u Srbiji gdje je status Kosova ključna tema. Odnos Crne Gore prema Kosovu mora biti određen stavom Evropske unije, kaže Pavlović:
"Crna Gora u svom odnošenju prema tom pitanju i prema eventualnim dešavanjima mora uzeti u obzir činjenicu da se nalazi u ugovornoj obavezi sa Evropskom unijom i njen stav po tom pitanju, po našem mišljenju, dominantno mora biti određen time. Naravno, taj stav se ne smije donositi na brzinu i ad hoc, nego o tome bi trebala da bude pokrenuta i jedna parlamentarna rasprava. Potpuno je razumljivo da sada u ovom trenutku se sa mnogo više strasti to pitanje otvara zato što je jedan predizborni period u Srbiji i to je jedno od centralnih pitanja na političkoj sceni Srbije i u tom kontekstu doživljavam i ove zadnje aktuelizacije toga pitanja".
U Socijalističkoj narodnoj partiji ocjenjuju da vlast u Crnoj Gori treba da uzme u obzir poruku mitropolita Amfilohija, kaže potpredsjednik stranke Vasilije Lalošević, ne želeći da komentariše da li se radi o političkom govoru:
"Što se tiče izjave mitropolita, ja ih ne bih ovom prilikom komentarisao, ali mogu da komentarišem jedan drugi dio njegove izjave gdje on poziva na razum, prije svega predstavnici crnogorske Vlade da ne pogaze zavjet svojih predaka. Ja još jednom moram da kažem da je veoma složena situacija oko eventualnog priznavanja statusa Kosova i Metohije, odnosno odvajanja iz teritorijalnog integriteta Republike Srbije i objektivno se moraju slušati i poruke iz naroda, a i od strane crkvenih velikodostojnika".
Posljednji nastup mitropolita Amfilohija ne predstavlja iznenađenje jer je i do sada njegovo djelovanje bilo obilježeno političkim motivima nekad saglasnos s vlastima u Crnoj Gori, a nekada protiv, kaže profesor Svetozar Jovićević, naglašavajući da dobro ne može donijeti nijednoj zemlji uplitanje crkve u dnevno-političke stvari:
"Nije iznenađenje ni kada je u pitanju Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori jer kao što se vidi u zadnje vrijeme u Srbiji ona je skoro najbitniji politički fakt koja ne izbjegava ni direktno uplitanje u predsjedničke izbore i bilo koji iole značajan politički događaj u Srbiji, a u dobroj meri i u Crnoj Gori. Tu nema nikakvog iznenađenja. Što se konkretnog slučaja tiče da li će to imati nekakvoga velikog uticaja na stav crnogorske vlasti prema kosovskom problemu ne vjerujem da će imati mnogo velikog uticaja jer se vlast opredijelila za jedan uzdržani pristup, ne izlijetanje i to je dobro, ali u svakom slučaju nije dobro kada to jedno svješteno lice podsjeća na to i prijeti i kune, kako to on često uobičava, ali u svakom slučaju njemu ostaje određeno ubiranje poena jer kako će crnogorska vlast biti uzdržana, neće potrčati sa priznanjem Kosova najvjerovatnije on to uvijek može sebi pripisati zaslugu što mu možda dobro dođe za predstojeću trku oko mjesta patrijarha".
Bile su kletve i za granice na Drini
Izjava mitropolita Amfilohija, da će svako onaj ko prizna Kosovo biti proklet, u Srbiji se tumači raličito. I dok jedni tvrde da je način obraćanja i rečnik koji je koristio mitropolitv Amfilohije sasvim primeren jednom crkvenom velikodostojniku, drugi smatraju da takav nastup upućuje na sveprisutnije težnje dela Srpske pravoslavne crkve da utiče na političke odluke u crnogorskom društvu.
Stručnjak za verska pitanja, Živica Tucić, kaže za RSE, da ovakve izjave mitropolita Amfilohija, mogu da se tumače različito jer uvek postoji deo javnosti koji svako njegovo javno delovanje osuđuje, kao što postoji i onaj deo javnosti koji mu je bezrezervno naklonjen. Ipak, kaže on, njegova izjava nije sporna:
«Ona je u okviru teološki dopustivog načina izražavanja».
Ali, sociolog religije Mirko Ðorđević, kaže za RSE, da je čak i Spska pravoslavna crkva ovakav govor davno odbacila:
«Takav arhaičan govor je davno nestao i Crkva se njime retko koristi. To je zastareo način komunikacije, potpuno nefunkcionalan za naše vreme».
I dok jedni smatraju da je ovakav govor mitropolita Amfilohija još jedan pokušaj mešanja crkve u poslove koji nisu u njenoj nadležnosti, profesor na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, Dimitrije Kalezić, tvrdi suprotno:
«Crkva se svuda pita za političke stvari. Ako nije da određuje i da odlučuje, onda da bude konsultovana. Ta je izjava na mestu, ali je dobro prenaglašena i malo ide u urgentno».
Na pitanje, šta znači «dobro prenaglašena izjava», Kalezić odgovara:
«Kada se kaže da se priziva prokletstvo, to znači prepuštanje čistoj, objektivnoj i «suvoj» volji božijoj. Ako čovek ne radi dobro, onda zna kako će mu biti».
Međutim, Mirko Ðorđević, kaže da ovo nije prvi put da mitropolit Anfilohije «baca kletvu». Ðorđević podseća da je on to isto učinio i u vreme potpisivanje Dejtonskog sporazuma rekvaši tada «prokleta neka je ruka koja potpiše granicu na Drini». Ðorđević ističe da izjava mitroplita Amfilohija jasano pokazuje težnje Srpske pravoslavne crkve da se iznova meša u državne poslove:
«Određivanje granica, promena granica, redefinicija državnih statusa tokom istorije, oduvek su bili jedan proces koji se ne može drugačije regulisati osim dogovorima, a ne nikakvim kletvama. Tako da ovu «kletvu» doživljavam kao čisto jedan emotivni izliv i sračunata je da pobudi snažne emocije kod ljudi i, pre svega, ima politički cilj da utiče na one ljude u državnim strukturama koji bi eventualno sutra priznali nezavisnost Kosova. Redak je slučaj da crkva nekog proklinje i da mu unapred želi zlo, tako da je ova izjava došla, najblaže rečeno, ne u pravo vreme».
Ipak, za Živicu Tucića ovakve izjave nisu sporne pogotovu ako dolaze od strane mitroplota Amfilohija jer je on, kako kaže, egzarh crkverne teritorije na Kosovu:
«Ako mitropolit crnogorsko-primorski, ma ko bio, govori o Kosovu, on ne govori o teritoriji neke druge eparhije nego govori o oblasti za koju je on egzarh. U crkvenoj terminologiji egzarh znači da je to onaj koji odgovara za nešto što mu je povereno».
Sa druge strane, za Mirka Ðorđevića, uprkos jakim i emotivnim izjavama mitropolita Amfilohija, one ipak, kako kaže, imaju ograničeno dejstvo:
«U zatvorenim društvima, kakva su balkanska društva, te neke poruke «kralja Zvonimira» ili «kletve Cara Lazara», traju i u individualnom i u kolektivnom pamćenju i imaju veliki učinak. Nije to govor današnjeg sveta i crkva bi, po mom skromnom uverenju, trebala realnije da gleda na tokove i procese koji nam se uvek ne sviđaju, a ovoga puta se baš o tome radi. Tako da je ova izjava namenjena domaćoj političkoj crnogorskoj sceni. Ne verujem da će ona imati nekog realnog učinka, jer države se ravnaju prema onome što se zove raison détat (rezon države, prim. aut.)”.
