Ferid Feka Hajdaragić obući će najljepše odijelo, što ga bajramskim zove, i na božićnoj svetkovini dobiće mjesto u pročelju božićne trpeze u kući Đuričkovića, njegovih komšija:
"Bijelo Polje je poznato kao multietnička sredina. Idemo, posjećujemo se kako oni kod nas, tako mi kod njih posjedimo, popričamo, popijemo, pojedemo, davno je počelo i to je stvarno lijepo i ne može to da se desi da ne dođemo jedni kod drugih", priča Hajdaragić.
Božić jeste Zoranu Dutiju Đuričkoviću najradosniji praznik, ali se komšiji Feki, kada mu na Božić dođe, među gostima, najviše obraduje.
"Mi ranije nijesmo znali šta znači izgovoriti musliman i pravoslavni kao djeca nego smo vaspitani i naučeni samo ljudi. Jedan od divnih i rijetkih prilika sigurno, garantujem, smo ja i Ferid dragić, moj, mogu da kažem, čak i brat, on i njegova familija", priča Djuričković
Priča o vjerskim svjetkovinama Dutija i Feke nije pravilo, malo zbog komunizma, malo zbog nacionalizma, ali je lijepa. Ona je, takođe, i stara gradska bijelopoljska priča, pričaju i Feka i Duti:
"Ako mene moj komšija nazove "Bajram mubarek", a pravoslavne je vjere, onaj mi sa sela to nikada neće uraditi jer je živio u jednoj sredini, jednonacionalnoj, i ne može to osjetiti kao mi ovdje što smo zagrljeni, takoreći, kuća do kuće, izmiješani i ja njemu kada poželim i čestitam sa "Hristos se rodi" i "Vaistinu se rodi", priča Hajdaragić.
Duti objašnjava da je Feka njegov dugogodišnji prijatelj, praktično brat. «On zna, vjerovali ili ne, čak i bolje od mene, neke običaje pravoslavaca, i ja kada čestitam ramazanski Bajram i kurban Bajram oni se začude kada kažem "Mubarek Bajram".
U Božijoj bašti svakakog cvijeća, lijepo je vidjeti ga, potvrđuju i Duti i Feka.
"Sigurno znači da je to iskreno prijateljstvo, jer zadnjih godina kakvo je političko previranje bilo, kod nas se ono uopšte nije osjetilo. Ja znam, i primijetio sam, kod pojedinaca ovdje što sam s njima rođen i živim, da su se promijenili, na žalost njihovu, ne moju, jer ja se nijesam uopšte promijenio, ja sam tako vaspitan da svakog čovjeka cijenim i poštujem bilo koje vjere i nacije. Normalna je stvar, ne možete vi mene voljet, ako ja vas ne volim", priča Duti.
"Moramo poštivati jedni druge da bi poštovali sebe i da bi bili poštovani. Čitava priča se tu završava", ubijeđen je i Feka.