GIESSMANN: Ja mislim da je neophodno imati u vidu cinjenicu da su i BiH i Srbija i Crna Gora pozvane da se pridruze programu NATO saveza “Partnerstvo za mir”. To je dobar korak i zato je neophodno pokrenuti naprijed process reforme sigurnosnog sektora kao preduslov za sigurnost i stabilnost u BiH. Naravno, za BiH je to vaznije nego za ostale zemlje u regionu zbog specificnih ustavnih osobina entiteta koji postoje u toj drzavi. Medjunarodna zajednica je, s jedne strane, preuzela odgovornost da nametne plan staranja o BiH, ali istovremeno sada treba da pomogne toj drzavi da ide naprijed u procesu reforme sigurnosti kroz pruzanje dugorocnih podsticaja. Najbolji i jedini podsticaj koji bi mogao promijeniti situaciju u BiH nabolje, po mom misljenju, jeste da se omoguce pretpostavke za njeno ukljucivanje u euroatlantske institucije.
RSE: U kojoj mjeri takve aktivnosti i podijeljene vojne i policijske snage u BiH u dva entiteta mogu imati negativan uticaj na ukupnu sigurnost i stabilnost tezemlje i regiona?
GIESSMANN: To je imalo i ima negativan efekat zato sto je pravilo da vojne i policijske snage izrazavaju suvrenitet drzave. Sada imamo situaciju u BiH gdje postoji opasnost da instrumenti drzave mogu biti politicki zloupotrijebljeni za politicke interese grupa u pojedinim dijelovima zemlje. Zadrzavanje odvojenih vojnih i policijskih entiteta u jednoj zmlji kao sto je BiH dugoroccno ne doprinosi sigurnosti i stabilizaciji u regionu.
RSE: Po vasem misljenju, koliko je nacionalno i teritorijalno podijeljena BiH, sa slabom centralnom vlascu, potencijalni uzrok nestabilnosti u regionu?
GIESSMANN: BiH je veci faktor nestabilnosti u regionu sto je manje integrisana u strukture regionalne i Evropske kooperacije. Sto je vise BiH integrisana, bice manje mogucnosti za konflikte unutar zemlje.
Ja mislim da je institucionalni problem postojanja podijeljene sigurnosne strukture u zemlji, nesumnjivo, permanenatan rizik izazivanja nestabilnosti, i zato se taj problem mora rijesiti.
RSE: Je li BiH, s postojecim dejtonskim rjesenjima i unutrasnjim politickim odnosima, prihvatljiva drzava za ukljucivanje u Evropsku uniju?
GIESSMANN: Istorija ratova na Balkanu je donijela danasnju osobitu drzavnu strukturu BiH. Sada je kasno postavljati pitanje da li je Dejtosnki mirovni dogovor bio razumno rjesenje za buducnost te drzave. 1995. godine on je bio jedino prakticno rjesnje da zaustavi rat u zemlji. Sada, medjutim, jasno je da se mora preispitati i revidirati taj mirovni sporazum da bi se uspostavila koherentna unutrasnja sigurnosti i stabilizacija, koja bi omigucavala da BiH bude partner u evropskim integracijama. Nacionalno i teritorijalno podijeljena BiH po mom misljenju ne pruza odgovarajucu priliku za integrisanje te zemlje u evropsku mrezu.
RSE: S obzirom na medjunarodne zahtjeve za radikalne reforme u oblasti sigurnopsti, slazete li sa brojnim prijedlozima o potrebi revizije Dejtonskog ustava u BiH?
GIESSMANN: Ja sam svjestan rizika mijenjanja ustavnih rjesenja kratkorocno. Ali, s druge strane, ocigledno je potrebna nova ustavna konstrukcija koja mora biti prihvatljivo za ljude u BiH. Ako to nije za njih prihvatljivo, a meni se cini da nece biti, onda ce doci do povremenih diskretnih promjena koje ce voditi ka jos vecoj podjeli zemlje, s mogucnosti raspada i onako krhke ustavne strukture. Treba se opredijeliti – ili za jedinstvenu drzavu sa centralnim organima vlasti, ili za mogucnost daljeg osamostaljivanja entiteta. Ovo drugo je, naravno, najgore rjesenje.
RSE: Nedavno je ustanovljeno da je skoro devet stotina ljudi, koji su bili na neki nacin ukljuceni u provodjenje genocida u Srebrenici 1995. godine, trenutno zaposleno u drzavnim institucijama. Smatrate li da je prezivjela ratna ideologija vazan uzrok ukupne krize i nestabilnosti u BiH?
GIESSMANN: Ja mislim da je to tako. Ali morate imati na umu da postoji interakcija interesa ljudi u i izvan BiH. Po mom misljenju, medjunarodna zajednica je za sada propustila suditi ljudima koji su ocigledno bili odgovorni za zlocine pocinjene do 1995 godine. Mnogi od tih ljudi su bili, u najmanju ruku, precutno prihvaceni i ukljuceni u novu bosanskohercegovacku vlast. Stoga je vazno da bude rascisceno i u zemlji i izvan nje da nema mjesta za ljude koji su odgovorni za ratne zlocine, a posebno da obavljaju znacajnu politicku ulogu u BiH ni danas ni i u buducnosti.
RSE: U kojoj mjeri takve aktivnosti i podijeljene vojne i policijske snage u BiH u dva entiteta mogu imati negativan uticaj na ukupnu sigurnost i stabilnost tezemlje i regiona?
GIESSMANN: To je imalo i ima negativan efekat zato sto je pravilo da vojne i policijske snage izrazavaju suvrenitet drzave. Sada imamo situaciju u BiH gdje postoji opasnost da instrumenti drzave mogu biti politicki zloupotrijebljeni za politicke interese grupa u pojedinim dijelovima zemlje. Zadrzavanje odvojenih vojnih i policijskih entiteta u jednoj zmlji kao sto je BiH dugoroccno ne doprinosi sigurnosti i stabilizaciji u regionu.
RSE: Po vasem misljenju, koliko je nacionalno i teritorijalno podijeljena BiH, sa slabom centralnom vlascu, potencijalni uzrok nestabilnosti u regionu?
GIESSMANN: BiH je veci faktor nestabilnosti u regionu sto je manje integrisana u strukture regionalne i Evropske kooperacije. Sto je vise BiH integrisana, bice manje mogucnosti za konflikte unutar zemlje.
Ja mislim da je institucionalni problem postojanja podijeljene sigurnosne strukture u zemlji, nesumnjivo, permanenatan rizik izazivanja nestabilnosti, i zato se taj problem mora rijesiti.
RSE: Je li BiH, s postojecim dejtonskim rjesenjima i unutrasnjim politickim odnosima, prihvatljiva drzava za ukljucivanje u Evropsku uniju?
GIESSMANN: Istorija ratova na Balkanu je donijela danasnju osobitu drzavnu strukturu BiH. Sada je kasno postavljati pitanje da li je Dejtosnki mirovni dogovor bio razumno rjesenje za buducnost te drzave. 1995. godine on je bio jedino prakticno rjesnje da zaustavi rat u zemlji. Sada, medjutim, jasno je da se mora preispitati i revidirati taj mirovni sporazum da bi se uspostavila koherentna unutrasnja sigurnosti i stabilizacija, koja bi omigucavala da BiH bude partner u evropskim integracijama. Nacionalno i teritorijalno podijeljena BiH po mom misljenju ne pruza odgovarajucu priliku za integrisanje te zemlje u evropsku mrezu.
RSE: S obzirom na medjunarodne zahtjeve za radikalne reforme u oblasti sigurnopsti, slazete li sa brojnim prijedlozima o potrebi revizije Dejtonskog ustava u BiH?
GIESSMANN: Ja sam svjestan rizika mijenjanja ustavnih rjesenja kratkorocno. Ali, s druge strane, ocigledno je potrebna nova ustavna konstrukcija koja mora biti prihvatljivo za ljude u BiH. Ako to nije za njih prihvatljivo, a meni se cini da nece biti, onda ce doci do povremenih diskretnih promjena koje ce voditi ka jos vecoj podjeli zemlje, s mogucnosti raspada i onako krhke ustavne strukture. Treba se opredijeliti – ili za jedinstvenu drzavu sa centralnim organima vlasti, ili za mogucnost daljeg osamostaljivanja entiteta. Ovo drugo je, naravno, najgore rjesenje.
RSE: Nedavno je ustanovljeno da je skoro devet stotina ljudi, koji su bili na neki nacin ukljuceni u provodjenje genocida u Srebrenici 1995. godine, trenutno zaposleno u drzavnim institucijama. Smatrate li da je prezivjela ratna ideologija vazan uzrok ukupne krize i nestabilnosti u BiH?
GIESSMANN: Ja mislim da je to tako. Ali morate imati na umu da postoji interakcija interesa ljudi u i izvan BiH. Po mom misljenju, medjunarodna zajednica je za sada propustila suditi ljudima koji su ocigledno bili odgovorni za zlocine pocinjene do 1995 godine. Mnogi od tih ljudi su bili, u najmanju ruku, precutno prihvaceni i ukljuceni u novu bosanskohercegovacku vlast. Stoga je vazno da bude rascisceno i u zemlji i izvan nje da nema mjesta za ljude koji su odgovorni za ratne zlocine, a posebno da obavljaju znacajnu politicku ulogu u BiH ni danas ni i u buducnosti.
