RSE: Fra Luka Markešiću, član Predsjedništva Dragan Čović otputovao je u Vatikan da zatraži podršku pape i zaštitu za Hrvate, koji su, kako tvrdi HDZ, u BiH ugroženi. Podrška Zagreba je izostala, pa se Čović odlučio za veću instancu. Kako to komentirate?
MARKEŠIĆ: Ja mislim da je neprimjereno da jedan predsjednik države, član Predsjedništva, ide u drugu državu i da traži u toj drugoj državi zaštitu. Pogotovo mislim da je to neprimjereno, pa i neukusno, da ide tražiti zaštitu kod pape u Rimu, kao jednog vjerskog poglavara, poglavara Katoličke crkve, jer ovdje se radi, kod gospodina Čovića, o jednoj optužbi za kriminal. Ta optužba treba da se rješava na sudu samom. Prema tome, tražiti presudu ili tražiti drugo sudište neko, a ne ovo na kojemu treba da se donese ta odluka, rekao sam već na početku, blago rečeno je neprimjerena.
RSE: Više puta ste kritikovali propagandu HDZ-a da su Hrvati u BiH ugroženi. Jedno od od pitanja u vašoj komunikaciji sa posjetiocima naše web-stranice upravo je bilo i: da li su zaista Hrvati u BiH ugroženi. Možete li nam odgovoriti?
MARKEŠIĆ: Hrvati u BiH su ugroženi onoliko koliko su ugroženi i drugi narodi. Istina je da su svi narodi u BiH, ili bolje rečeno - da su svi ljudi, svaki čovjek u BiH da je ugrožen. Tu, naravno, postoji razlika između pojedinih ljudi, pa može se reći i tih skupina ljudskih, možda i naroda. Ali, što se tiče ugroženosti hrvatskoga naroda, mislim da tu vrijedi, za hrvatski narod možda posebno, ali i za druge narode u BiH, ona biblijska koja za Izrael kaže: Izraele, propast je iz tebe - Perditio ex te, Izrael. Ja smatram da ta ugroženost dolazi od jedne pogrešne politike HDZ-a, i to već odavna - od vremena prije rata, pa onda posebno za vrijeme rata u BiH, ali velikim dijelom i poslije rata. Dakle, to je ta politika koja ne traži rješenje za hrvatski narod u BiH, nego ga traži negdje drugdje. Evo, maloprije smo govorili o slučaju gospodina Čovića. Dok god Hrvati ne shvate, ja sam član hrvatskog naroda, dakle dok ja ne shvatim - ja smatram da sam to shvatio - da hrvatsko pitanje u BiH treba da se rješava u BiH na način demokratski, civilizacijski itd., koji je već poznat, dok god mi Hrvati to ne shvatimo, mi ćemo biti ugroženi. Ugroženi ćemo biti mislim svagdje, jer najveća ugroženost je upravo ne osjećati se u svom, na svom, a to je ta pogreška HDZ-a - što je od hrvatskog naroda učinila strance njima samima u BiH.
RSE: Smatrate li da je zbog toga loš povratak, evo, možemo uzeti i primjer hrvatskog naroda, zbog tako negativne propagande, jer kada HDZ propagira da u BiH nema života za Hrvate, onda se ne može ni očekivati da će ljudi u većoj mjeri vratiti se na svoje ognjište, a samim tim gube i oni, a gubi i država?
MARKEŠIĆ: To je sigurno jedan od uzroka za nepovratak Hrvata na ona područja odakle su oni izvedeni - već je poznato kako se govorilo – “humanim preseljavanjem”, ili su bili istjerani. I jedno i drugo. I još treće je bilo - da se radilo o progonstvima ondje gdje su, barem jedan dio, ubijani, i onda su naravno ljudi morali bježati. To je jedan sigurno od razloga za nepovratak Hrvata. Postoje i drugi razlozi. Dakle, to je vrlo kompleksan problem - pitanje povratka, odnosno nepovratka. Hrvati slično ili isto, različitost postoji u pojedinim krajevima, se ne vraćaju zbog istih razloga zbog čega se ne vraćaju Bošnjaci u istočnu Bosnu, zbog čega se ne vraćaju u ona područja u Hercegovinu odakle su bili protjerani, i zbog čega se Srbi ne vraćaju u ona područja gdje su prije bili u većini. Oni su se prilično i vratili, i meni je drago to reći, u Glamoč, u Grahovo, u Drvar, ali ne u druga područja, konkretno u Sarajevo. Meni je žao da se Srbi slabo vraćaju u Sarajevo. To je isto tako ne samo što se tiče Srba već i što se tiče Hrvata. Mislim, Sarajevo treba da se pokaže posebno primjerom jednoga grada u kojemu će se svi ljudi, narodi osjećati kao u svom gradu. Sarajevo treba da bude glavni grad BiH.
RSE: Jedan od posjetilaca naše web stranice je zaključio da dok god budu SDA, HDZ i SDS na vlasti, a pogotovo u koaliciji onako kako to rade već godinama, da u ovoj državi, kako je navedeno, nema hajra. Slažete li se s ovim komentarom?
MARKEŠIĆ: Politika i jedne i druge i treće stranke je politika isključivanja drugih na onom području koje one smatraju, ove politike, odnosno politike ovih stranaka, smatraju svojim područjem. I to je ono što je vrlo važno, što je bitno i može se reći da je najveći problem, ja mislim, u BiH. To je zapravo posljedica one politike kojom se htjelo podijeliti i konačno uništiti Bosnu. Kasnije se odustalo, pod pritiskom, naravno i vanjskih faktora, a i unutarnjih, od ideje podjele BiH, ali je došlo upravo do čuvanja, odnosno držanja ovih područja koja su u ratu osvojena, da tako kažem. I zbog toga onda se ne vraćaju drugi na to područje koje jedna strana smatra svojim područjem. I tu postoji opstrukcija, tu postoji svjesna, planirana opstrukcija ovih stranaka za nepovratak drugih na to područje - na jednom, drugom i trećem području ovih stranaka. I tu su oni stvarno u koaliciji.
I to je ono što pokazuje da nema stvarnog, a pogotovo održivoga povratka, bez promjene ovih političkih stranaka. Možda bi bilo sretno kad bi se ove stranke same promijenile. To bi isto tako bila jedna mogućnost. Naprimjer, promjena, barem djelomična, HDZ-a u Hrvatskoj pokazuje, dakle, da je to moguće i korisno. Ali čini mi se da u BiH ove stranke ostaju uvijek iste stranke i da se one same ne mijenjaju. Ali ako se one ne mogu same promijeniti, mislim da bi trebale da siđu s političke pozornice i da dođu druge političke stranke koje će rješavati bolje politiku u BiH, onako kako odgovara svim i ljudima i svim narodima.
MARKEŠIĆ: Ja mislim da je neprimjereno da jedan predsjednik države, član Predsjedništva, ide u drugu državu i da traži u toj drugoj državi zaštitu. Pogotovo mislim da je to neprimjereno, pa i neukusno, da ide tražiti zaštitu kod pape u Rimu, kao jednog vjerskog poglavara, poglavara Katoličke crkve, jer ovdje se radi, kod gospodina Čovića, o jednoj optužbi za kriminal. Ta optužba treba da se rješava na sudu samom. Prema tome, tražiti presudu ili tražiti drugo sudište neko, a ne ovo na kojemu treba da se donese ta odluka, rekao sam već na početku, blago rečeno je neprimjerena.
RSE: Više puta ste kritikovali propagandu HDZ-a da su Hrvati u BiH ugroženi. Jedno od od pitanja u vašoj komunikaciji sa posjetiocima naše web-stranice upravo je bilo i: da li su zaista Hrvati u BiH ugroženi. Možete li nam odgovoriti?
MARKEŠIĆ: Hrvati u BiH su ugroženi onoliko koliko su ugroženi i drugi narodi. Istina je da su svi narodi u BiH, ili bolje rečeno - da su svi ljudi, svaki čovjek u BiH da je ugrožen. Tu, naravno, postoji razlika između pojedinih ljudi, pa može se reći i tih skupina ljudskih, možda i naroda. Ali, što se tiče ugroženosti hrvatskoga naroda, mislim da tu vrijedi, za hrvatski narod možda posebno, ali i za druge narode u BiH, ona biblijska koja za Izrael kaže: Izraele, propast je iz tebe - Perditio ex te, Izrael. Ja smatram da ta ugroženost dolazi od jedne pogrešne politike HDZ-a, i to već odavna - od vremena prije rata, pa onda posebno za vrijeme rata u BiH, ali velikim dijelom i poslije rata. Dakle, to je ta politika koja ne traži rješenje za hrvatski narod u BiH, nego ga traži negdje drugdje. Evo, maloprije smo govorili o slučaju gospodina Čovića. Dok god Hrvati ne shvate, ja sam član hrvatskog naroda, dakle dok ja ne shvatim - ja smatram da sam to shvatio - da hrvatsko pitanje u BiH treba da se rješava u BiH na način demokratski, civilizacijski itd., koji je već poznat, dok god mi Hrvati to ne shvatimo, mi ćemo biti ugroženi. Ugroženi ćemo biti mislim svagdje, jer najveća ugroženost je upravo ne osjećati se u svom, na svom, a to je ta pogreška HDZ-a - što je od hrvatskog naroda učinila strance njima samima u BiH.
RSE: Smatrate li da je zbog toga loš povratak, evo, možemo uzeti i primjer hrvatskog naroda, zbog tako negativne propagande, jer kada HDZ propagira da u BiH nema života za Hrvate, onda se ne može ni očekivati da će ljudi u većoj mjeri vratiti se na svoje ognjište, a samim tim gube i oni, a gubi i država?
MARKEŠIĆ: To je sigurno jedan od uzroka za nepovratak Hrvata na ona područja odakle su oni izvedeni - već je poznato kako se govorilo – “humanim preseljavanjem”, ili su bili istjerani. I jedno i drugo. I još treće je bilo - da se radilo o progonstvima ondje gdje su, barem jedan dio, ubijani, i onda su naravno ljudi morali bježati. To je jedan sigurno od razloga za nepovratak Hrvata. Postoje i drugi razlozi. Dakle, to je vrlo kompleksan problem - pitanje povratka, odnosno nepovratka. Hrvati slično ili isto, različitost postoji u pojedinim krajevima, se ne vraćaju zbog istih razloga zbog čega se ne vraćaju Bošnjaci u istočnu Bosnu, zbog čega se ne vraćaju u ona područja u Hercegovinu odakle su bili protjerani, i zbog čega se Srbi ne vraćaju u ona područja gdje su prije bili u većini. Oni su se prilično i vratili, i meni je drago to reći, u Glamoč, u Grahovo, u Drvar, ali ne u druga područja, konkretno u Sarajevo. Meni je žao da se Srbi slabo vraćaju u Sarajevo. To je isto tako ne samo što se tiče Srba već i što se tiče Hrvata. Mislim, Sarajevo treba da se pokaže posebno primjerom jednoga grada u kojemu će se svi ljudi, narodi osjećati kao u svom gradu. Sarajevo treba da bude glavni grad BiH.
RSE: Jedan od posjetilaca naše web stranice je zaključio da dok god budu SDA, HDZ i SDS na vlasti, a pogotovo u koaliciji onako kako to rade već godinama, da u ovoj državi, kako je navedeno, nema hajra. Slažete li se s ovim komentarom?
MARKEŠIĆ: Politika i jedne i druge i treće stranke je politika isključivanja drugih na onom području koje one smatraju, ove politike, odnosno politike ovih stranaka, smatraju svojim područjem. I to je ono što je vrlo važno, što je bitno i može se reći da je najveći problem, ja mislim, u BiH. To je zapravo posljedica one politike kojom se htjelo podijeliti i konačno uništiti Bosnu. Kasnije se odustalo, pod pritiskom, naravno i vanjskih faktora, a i unutarnjih, od ideje podjele BiH, ali je došlo upravo do čuvanja, odnosno držanja ovih područja koja su u ratu osvojena, da tako kažem. I zbog toga onda se ne vraćaju drugi na to područje koje jedna strana smatra svojim područjem. I tu postoji opstrukcija, tu postoji svjesna, planirana opstrukcija ovih stranaka za nepovratak drugih na to područje - na jednom, drugom i trećem području ovih stranaka. I tu su oni stvarno u koaliciji.
I to je ono što pokazuje da nema stvarnog, a pogotovo održivoga povratka, bez promjene ovih političkih stranaka. Možda bi bilo sretno kad bi se ove stranke same promijenile. To bi isto tako bila jedna mogućnost. Naprimjer, promjena, barem djelomična, HDZ-a u Hrvatskoj pokazuje, dakle, da je to moguće i korisno. Ali čini mi se da u BiH ove stranke ostaju uvijek iste stranke i da se one same ne mijenjaju. Ali ako se one ne mogu same promijeniti, mislim da bi trebale da siđu s političke pozornice i da dođu druge političke stranke koje će rješavati bolje politiku u BiH, onako kako odgovara svim i ljudima i svim narodima.
