RSE: Gospodine Mahmutćehajiću, Međunarodni forum Bosna je jedna od rijetkih nevladinih organizacija koja u međunarodnim razmjerima već sedam godina vrlo aktivno djeluje na tumačenju jedinstva razlika u Bosni i Hercegovini, izvan svih oblika totalitarizma, isključivosti i zatvorenosti. Koliko su intelektualci, okupljeni oko te ideje, uspjeli da ukažu na održivost bosanskohercegovačke cjelovitosti, odnosno da se suprotstave prevladavajućim nacionalističkim i redukcionističkim shvatanjima politike i kulture, pa čak i ekonomije?
MAHMUTĆEHAJIĆ: S obzirom na težinu problema Bosne, s obzirom na snagu destruktivnih odnosa prema toj zemlji, kulturi, društvu, sve što su činili nije dovoljno. Dekonstruiranje prevladavajućih znanja u Bosni je milenijski pothvat. Ta zemlja traje dugo i trajaće, ako bog da, s ostalim subjektima evropske polifonosti dokle bude svijeta i zato je zapravo ta zadaća trajna. Mislim da pothvat Međunarodnog foruma Bosna da se utječe na promjenu znanja, pa posljedično i stavova i ponašanja u odnosu na bosanskohercegovačku cjelovitost, zadaća je čije rezultate možemo vidjeti, možemo se njima i ponositi. Ali valja biti otvoren i reći da prilike u ovoj zemlji zahtijevaju puno više. Odgovornost intelektualaca je tu neosporno velika i bez njenog ispunjavanja, promjena sadašnjeg stanja nije moguća.
RSE: Koliko su danas uvjerljiva pravdanja i tvrdnje nosilaca razmišljanja da je neodrživo jedinstvo razlika u Bosni i Hercegovini, kao politički, kulturni i ekonomski identitet?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Ova zemlja, pa i Evropa i svijet u cijelosti, s takvim destruktivnim stavovima se susreću kroz stoljeća. U slučaju Bosne smo imali to iskustvo na različite načine, odnosno iskušavamo to na različite načine. Ako bi recimo prihvatili tu tvrdnju, a ona je u temelju ideologijskih programa razaranja Bosne i Hercegovine, onda bi valjalo prihvatiti da svi kao ljudi, da svi kao civilizacija ili svi kao civilizacije, nemamo budućnost. Zato je zapravo odgovor iz bosanskog vidika takvim stavovima odlučno – ne. A, zapravo, uz to postoji i moralna i svaka druga odgovornost da se takvim stavovima odupre. U protivnom, mi svakom vrstom pasivnosti ili nerazumijevanjem takvog stava pristajemo na najgore oblike ideologija, razornih programa, programa uništavanja ljudskog dostojanstva, i pojedinačnog i kolektivnog. Postoje takvi stavovi da jedinstvo razlika nije moguće, a to bi posljedično značilo da je potrebno izvršiti homogeniziranje teritorija, etnicizaciju kolektivnih identiteta i tako dalje. Pa ako smo išta iskusili u 20. stoljeću, onda smo iskusili to kao oblike razaranja. I, zapravo, to je stav koji možemo s punim pravom nazvati jezgrom fašizma, nacizma, boljševizma i tako dalje.
RSE: S tim u vezi, je li moguće postizanje političkog poretka u Bosni i Hercegovini s najvišim građanskim pravima, a da budu osigurana i razvijana druga prava koja proističu iz kolektivnih identiteta?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Ne samo da je moguće, to je zapravo obaveza svakog pojedinca, svakog kolektiva, kojem je stalo do ljudskosti, do ljudskog dostojanstva. Bosna kao društvo, kultura, politika, ekonomija, nije moguća na drukčiji način. Eventualni odgovor da nije moguće uspostaviti bosansko društvo utemeljeno na civilnim pravima, na pravima pojedinaca, iz kojih se potom izvode sva kolektivna prava, odgovor je onih destruktivnih snaga. Ostaje pitanje da li mi to znamo. A prvi korak u konstruiranju neke budućnosti jeste priznati, priznati skromno, priznati odgovorno, da naša znanja nisu dovoljna i tek tad možete ta znanja graditi. Zato možemo stvari postaviti ovako: Bosna kao društvo, politika, kultura, koja bi odgovarala najboljim interesima današnjih ljudi i budućih naraštaja, mora biti izgrađena, mora biti prepoznata kao takva. Zato je moj odgovor: moguće je, potrebno je i valjalo bi realizirati te velike optimističke vizije gradnje skladnog bosanskohercegovačkog društva, u kome su njegove različitosti priznate i posve otvoreno razvijane, ali do onih granica do kojih ne ugrožavaju druge.
RSE: Svjedoci smo upornog odbijanja razgovora, na primjer o ustavnim promjenama, koji bi eventualno doprinio boljem zajedničkom životu u Bosni i Hercegovini. Zašto je još uvijek teško pokrenuti taj javni dijalog o različitim shvatanjima i projekcijama budućnosti i razvoja?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Bosansko društvo je izloženo različitim oblicima destruiranja, a ta destruiranja nisu od jučer, nisu bila samo u posljednjih deset godina, već traju mnogo duže. I zapravo prepoznati razloge te zapriječenosti bosanskog društva, te njegove izloženosti napadanjima, preduvjet je za promjenu takvog stanja. Izloženo je prije svega nerazumijevanju iznutra. Bosanskohercegovačko jedinstvo razlika je najvećim dijelom na razini diskurzivnog mišljenja, mišljenja koje je karakteristično za moderno doba, neshvaćeno. Znači, prevažajući dio intelektualne javnosti Bosne i Hercegovine zapravo ne shvaća šta znači bosanskohercegovačko društvo, u čemu je ono različito u odnosu na homogena nacionalna društva, pretpostavljena u nacionalnim vizijama Srbije i Hrvatske. To je prvi korak, odnosno to je prvi sadržaj koji ugrožava to društvo. Potom, bosanskohercegovačko društvo je iz hogemonističkih, nacionalnih, u svijetu prevaziđenih vizija gradnje srpske i hrvatske države, izloženo neprestanim pritiscima i destruktivnom djelovanju destruktivnih snaga iz tih subjekata, iz tih nacionalističkih programa. Potom, kao kvantitativno mala činjenica u evropskim okolnostima i u svijetu, ono je često zanemarivano, neshvaćano, u arogantnim odnosima prema njemu. Zato zapravo te tri komponente, znači unutarnja, susjedna i šira međunarodna, odražavaju se i u nekoj vrsti atrofije, apatije u Bosni i Hercegovini. Po mom mišljenju, bez promjena u sva tri ta subjekta bosanskohercegovačke budućnosti, unutarnji konsenzus, i to prije svega koji bi se ostvario u intelektualnom i političkom dijalogu, koji neće polaziti striktno naprijed od tih fiksiranih formi – ustav, oblik ustrojstva i tako dalje, znači potreban je pristup koji bi uključivao dijalog među intelektualcima koji će potom zračiti na posljedičnu nužnost mijenjanja svih oblika pravnog poretka, političkog poretka i tako dalje. Potom, neprestani pritisak i objašnjavanje da odnos susjednih zemalja, prije svega Srbije i Hrvatske, prema Bosni i Hercegovini, ne ide u prilog ni miru, ni sređivanju Bosanskih prilika. Time se bosansko pitanje iz unutarnje perspektive izvodi na međunarodnu razinu, jer je to pitanje odnosa međunarodnih subjekata, pri čemu postojeći sadržaj međunarodnog poretka omogućava Bosni i Hercegovini i vrlo jasno definira da postoji neodgovoran i destruktivan odnos susjednih zemalja. U manjoj ili većoj mjeri – on se mijenja, u posljednjih deset godina on je doživio promjene na svim stranama – i sada je zapravo potrebno natjerati i zahtijevati u svim oblicima promjenu odnosa prema Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina mora biti ostavljena na miru i u miru, njezinim građanima, i pojedinačno i kolektivno, od svake vrste destruktivnog uplitanja susjednih zemalja. Za tu vrstu promjene mi u intelektualnoj, političkoj, kulturnoj zajednici svijeta, u bitnim sadržajima međunarodnog poretka moramo tražiti podršku i ta podrška mora ići redoslijedom od najvažnijih subjekata, od subjekata najveće političke moći i moralne odgovornosti u svijetu, za promjenu tog stanja. U protivnom, Bosna i Hercegovina će i dalje biti mučenik, bez odgovornosti onih koji bi prema ljudskoj patnji morali imati odgovornost.
RSE: Danas imamo trenutno stanje svijesti ljudi u Bosni i Hercegovini, koje se uglavnom izražava nezadovoljstvom. Čini se da je u velikoj mjeri uobličeno upravo tim negativnim stavom političkih ideologija, pa se Bosna i dalje želi predstaviti kao neka nemogućnost. Koliko takvo stanje može držati bosanskohercegovačko društvo u zabludi, podijeljeno?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Takvo stanje može trajati koliko god hoćete, međutim pitanje je koliko mi kao pojedinci i kao skupine sudjelujemo u njegovom održavanju. Mi možemo reći ovako: postojeće prilike u Bosni i Hercegovini nisu održive, nisu prihvatljive, i to je tačno. Međutim, to je konstatiranje u tim prilikama. Mi ih osjećamo egzistencijalno i znamo ih intelektualno. Međutim, iz toga proizlazi odgovornost. Moramo promijeniti prije svega znanje o takvim okolnostima na svim razinama. Tek kad uspostavite tu vrstu odnosa, pojedinci, intelektualna i politička javnost Bosne i Hercegovine, susjedstva i okruženja, kada Bosnu i Hercegovinu budu htjeli vidjeti na drukčiji način, u toj perspektivi njene promjene prema harmoničnom, održivom društvu, društvu koje funkcionira u cjelini evropske zajednice i koje funkcionira u regionu, tek tada možemo očekivati da će se stavovi većeg broja intelektualaca, javnosti, društva i tako dalje, mijenjati. Ukoliko toga ne bude, mi smo prisiljeni da trpimo to što nazivamo neodrživim.
RSE: Ne znam da li ste zapazili kako su prošle nedjelje najviši rukovodioci Republike Srpske jasno i glasno kazali kako će, uoči nogometne utakmice Srbija i Crna Gora i Bosna i Hercegovina, navijati za Srbiju i Crnu Goru. Koliko, zapravo, ta poruka omalovažavanja bosanskohercegovačkog identiteta danas jeste prepreka i opasnost?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Ta činjenica je samo odraz suštine antibosanskog programa, čiji su učinci vidljivi na svim stranama. Bosna i Hercegovina je ratom, nemojmo zaboraviti, ratom koji je pokrenut i dirigiran iz Beograda i Zagreba, transformirana u etnicizirane teritorije i danas je zapriječeno društvo, zapriječena politika i tako dalje. Taj strašni rat, prepun zločina, prepun neprincipijelnih odnosa iz susjedstva, iz svijeta, proizveo je stanje koje je za evropske prilike paradoksalno. Mi danas vidimo na sve strane veliki broj zločinaca koje godine činitelji međunarodnog poretka, koji se kriju po pećinama, po jazbinama, koje izvodimo na sud, i vidimo, zapravo, svaki dan sve više podataka o jednom strašnom zločinu. Međutim, sama ideologija koja je iza toga zločina, ona najvećim dijelom ostaje netaknuta. To jeste odgovornost intelektualaca, to jeste odgovornost međunarodnog poretka. Čak i brojne strukture koje su bile uključene u taj veliki zločin su također nedohvaćene. To nužno mora proizvoditi takvo stanje. Uvjerenje je pojedinaca, lažno, često podsvjesno, da je zločinački projekt postigao svoj rezultat, da su brojni sadržaji u današnjoj Bosni i Hercegovini, nastali u okviru mirovnog sporazuma, zapravo uspjeh onih pothvata koji su stajali iza tog rata, koji su taj rat vodili. Ni na koji način ne bi trebala biti čudna pometenost velikog broja mladića i djevojaka u našoj zemlji, njihovo uključivanje u obrasce koji su skrojeni tim ratom. I ovo o čemu ste me pitali, o javno iznijetom stavu u odnosu na jedan nogometni meč, on je samo jedna mala činjenica u mnoštvu nužnosti za promjenom. Moralo bi se vrlo jasno vidjeti i na tome raditi, a to jeste između ostalog i intelektualni pothvat, da elite koje su utemeljile i odgovorne su za rat protiv Bosne i Hercegovine, za stradanje svih ljudi u Bosni i Hercegovini, nisu još dovoljno objektivizirane. Naročito nije objektivizirana ideologija koju danas možete vidjeti u brojnim sadržajima, implicitno, nesvjesno, na svim razinama, i u Bosni i Hercegovini i u okruženju i u svijetu, kada je riječ o bosanskom pitanju. Potom, one organizacije koje su vodile rat, mnoge od njih su danas legalizirane i legitimirane, one zapravo djeluju na isti način na koji su djelovale pred pokretanje rata i na koji su djelovale u ratu. Mi se danas bavimo samo jednim malim brojem izvršitelja zločina. A pitanje elita, organizacija i ideologije koje su taj zločin izvele je tu ostalo i zbog toga pitanje dekonstruiranja postojećeg političkog poretka nikako nije moguće. I pitanje Ustava, ono je po mom mišljenju perifeno sve dotle dok se jasnije i odgovornije, u širem okviru, ne vidi to cjelovito pitanje činitelja razaranja bosanskog društva.
RSE: Međunarodni forum Bosna je proteklih godina proveo niz istraživanja u funkciji cilja dekonstrukcije znanja o aktuelnoj politici, kulturi i ekonomiji u Bosni i Hercegovini. Šta su njihovi osnovni rezultati?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Cijeli pothvat Međunarodnog foruma Bosna se temeljio na tri činjenice. Prvo, da znanje o bosanskohercegovačkom jedinstvu razlika nije dovoljno i da će sve posljedične politike, kulturni programi i ekonomije biti nužno neadekvatni ljudskim potrebama tog društva. Drugo, da ne postoji odgovarajuća istraživačka, intelektualna mreža, unutar koje bi bilo moguće slobodno i neovisno inicirati ključne istraživačke sadržaje u funkciji razvoja. I treće, da pitanje razvoja bosanskohercegovačkog društva u cjelini, i političko i kulturno i ekonomsko, nije moguće na temelju postojećih istraživačkih struktura. Mi smo u razdoblju od sedam godina utemeljili pedesetak istraživanja, koji okupljaju oko tri stotine istraživača u jednu nezavisnu, veliku mrežu koja prije svega djeluje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a koja je značajno uključena u međunarodne istraživačke programe, u međunarodnu istraživačku saradnju. Možemo zaključiti da je naša pretpostavka da je potrebna intelektualna, organizirana, istraživačka opozicija prevladavajućem znanju, potvrđena našim rezultatima. Ona je trajna potreba. Ukoliko, zapravo, želimo budućnost Bosne i Hercegovine koja bi odgovarala, da tako kažem, našim najboljim željama za našu djecu, ta vrsta istraživanja je potrebna. Političke strukture u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku najvećim dijelom toga nisu svjesne, nisu moćne da tu svijest promijene, one djeluju u smislu stereotipa, obrazaca, sentimentalizma i tako dalje. Alternativa tome, u obliku kakav jeste Međunarodni forum Bosna, jeste gotovo neizmjerna potreba naše zajedničke budućnosti, budućnosti ovog društva.
MAHMUTĆEHAJIĆ: S obzirom na težinu problema Bosne, s obzirom na snagu destruktivnih odnosa prema toj zemlji, kulturi, društvu, sve što su činili nije dovoljno. Dekonstruiranje prevladavajućih znanja u Bosni je milenijski pothvat. Ta zemlja traje dugo i trajaće, ako bog da, s ostalim subjektima evropske polifonosti dokle bude svijeta i zato je zapravo ta zadaća trajna. Mislim da pothvat Međunarodnog foruma Bosna da se utječe na promjenu znanja, pa posljedično i stavova i ponašanja u odnosu na bosanskohercegovačku cjelovitost, zadaća je čije rezultate možemo vidjeti, možemo se njima i ponositi. Ali valja biti otvoren i reći da prilike u ovoj zemlji zahtijevaju puno više. Odgovornost intelektualaca je tu neosporno velika i bez njenog ispunjavanja, promjena sadašnjeg stanja nije moguća.
RSE: Koliko su danas uvjerljiva pravdanja i tvrdnje nosilaca razmišljanja da je neodrživo jedinstvo razlika u Bosni i Hercegovini, kao politički, kulturni i ekonomski identitet?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Ova zemlja, pa i Evropa i svijet u cijelosti, s takvim destruktivnim stavovima se susreću kroz stoljeća. U slučaju Bosne smo imali to iskustvo na različite načine, odnosno iskušavamo to na različite načine. Ako bi recimo prihvatili tu tvrdnju, a ona je u temelju ideologijskih programa razaranja Bosne i Hercegovine, onda bi valjalo prihvatiti da svi kao ljudi, da svi kao civilizacija ili svi kao civilizacije, nemamo budućnost. Zato je zapravo odgovor iz bosanskog vidika takvim stavovima odlučno – ne. A, zapravo, uz to postoji i moralna i svaka druga odgovornost da se takvim stavovima odupre. U protivnom, mi svakom vrstom pasivnosti ili nerazumijevanjem takvog stava pristajemo na najgore oblike ideologija, razornih programa, programa uništavanja ljudskog dostojanstva, i pojedinačnog i kolektivnog. Postoje takvi stavovi da jedinstvo razlika nije moguće, a to bi posljedično značilo da je potrebno izvršiti homogeniziranje teritorija, etnicizaciju kolektivnih identiteta i tako dalje. Pa ako smo išta iskusili u 20. stoljeću, onda smo iskusili to kao oblike razaranja. I, zapravo, to je stav koji možemo s punim pravom nazvati jezgrom fašizma, nacizma, boljševizma i tako dalje.
RSE: S tim u vezi, je li moguće postizanje političkog poretka u Bosni i Hercegovini s najvišim građanskim pravima, a da budu osigurana i razvijana druga prava koja proističu iz kolektivnih identiteta?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Ne samo da je moguće, to je zapravo obaveza svakog pojedinca, svakog kolektiva, kojem je stalo do ljudskosti, do ljudskog dostojanstva. Bosna kao društvo, kultura, politika, ekonomija, nije moguća na drukčiji način. Eventualni odgovor da nije moguće uspostaviti bosansko društvo utemeljeno na civilnim pravima, na pravima pojedinaca, iz kojih se potom izvode sva kolektivna prava, odgovor je onih destruktivnih snaga. Ostaje pitanje da li mi to znamo. A prvi korak u konstruiranju neke budućnosti jeste priznati, priznati skromno, priznati odgovorno, da naša znanja nisu dovoljna i tek tad možete ta znanja graditi. Zato možemo stvari postaviti ovako: Bosna kao društvo, politika, kultura, koja bi odgovarala najboljim interesima današnjih ljudi i budućih naraštaja, mora biti izgrađena, mora biti prepoznata kao takva. Zato je moj odgovor: moguće je, potrebno je i valjalo bi realizirati te velike optimističke vizije gradnje skladnog bosanskohercegovačkog društva, u kome su njegove različitosti priznate i posve otvoreno razvijane, ali do onih granica do kojih ne ugrožavaju druge.
RSE: Svjedoci smo upornog odbijanja razgovora, na primjer o ustavnim promjenama, koji bi eventualno doprinio boljem zajedničkom životu u Bosni i Hercegovini. Zašto je još uvijek teško pokrenuti taj javni dijalog o različitim shvatanjima i projekcijama budućnosti i razvoja?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Bosansko društvo je izloženo različitim oblicima destruiranja, a ta destruiranja nisu od jučer, nisu bila samo u posljednjih deset godina, već traju mnogo duže. I zapravo prepoznati razloge te zapriječenosti bosanskog društva, te njegove izloženosti napadanjima, preduvjet je za promjenu takvog stanja. Izloženo je prije svega nerazumijevanju iznutra. Bosanskohercegovačko jedinstvo razlika je najvećim dijelom na razini diskurzivnog mišljenja, mišljenja koje je karakteristično za moderno doba, neshvaćeno. Znači, prevažajući dio intelektualne javnosti Bosne i Hercegovine zapravo ne shvaća šta znači bosanskohercegovačko društvo, u čemu je ono različito u odnosu na homogena nacionalna društva, pretpostavljena u nacionalnim vizijama Srbije i Hrvatske. To je prvi korak, odnosno to je prvi sadržaj koji ugrožava to društvo. Potom, bosanskohercegovačko društvo je iz hogemonističkih, nacionalnih, u svijetu prevaziđenih vizija gradnje srpske i hrvatske države, izloženo neprestanim pritiscima i destruktivnom djelovanju destruktivnih snaga iz tih subjekata, iz tih nacionalističkih programa. Potom, kao kvantitativno mala činjenica u evropskim okolnostima i u svijetu, ono je često zanemarivano, neshvaćano, u arogantnim odnosima prema njemu. Zato zapravo te tri komponente, znači unutarnja, susjedna i šira međunarodna, odražavaju se i u nekoj vrsti atrofije, apatije u Bosni i Hercegovini. Po mom mišljenju, bez promjena u sva tri ta subjekta bosanskohercegovačke budućnosti, unutarnji konsenzus, i to prije svega koji bi se ostvario u intelektualnom i političkom dijalogu, koji neće polaziti striktno naprijed od tih fiksiranih formi – ustav, oblik ustrojstva i tako dalje, znači potreban je pristup koji bi uključivao dijalog među intelektualcima koji će potom zračiti na posljedičnu nužnost mijenjanja svih oblika pravnog poretka, političkog poretka i tako dalje. Potom, neprestani pritisak i objašnjavanje da odnos susjednih zemalja, prije svega Srbije i Hrvatske, prema Bosni i Hercegovini, ne ide u prilog ni miru, ni sređivanju Bosanskih prilika. Time se bosansko pitanje iz unutarnje perspektive izvodi na međunarodnu razinu, jer je to pitanje odnosa međunarodnih subjekata, pri čemu postojeći sadržaj međunarodnog poretka omogućava Bosni i Hercegovini i vrlo jasno definira da postoji neodgovoran i destruktivan odnos susjednih zemalja. U manjoj ili većoj mjeri – on se mijenja, u posljednjih deset godina on je doživio promjene na svim stranama – i sada je zapravo potrebno natjerati i zahtijevati u svim oblicima promjenu odnosa prema Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina mora biti ostavljena na miru i u miru, njezinim građanima, i pojedinačno i kolektivno, od svake vrste destruktivnog uplitanja susjednih zemalja. Za tu vrstu promjene mi u intelektualnoj, političkoj, kulturnoj zajednici svijeta, u bitnim sadržajima međunarodnog poretka moramo tražiti podršku i ta podrška mora ići redoslijedom od najvažnijih subjekata, od subjekata najveće političke moći i moralne odgovornosti u svijetu, za promjenu tog stanja. U protivnom, Bosna i Hercegovina će i dalje biti mučenik, bez odgovornosti onih koji bi prema ljudskoj patnji morali imati odgovornost.
RSE: Danas imamo trenutno stanje svijesti ljudi u Bosni i Hercegovini, koje se uglavnom izražava nezadovoljstvom. Čini se da je u velikoj mjeri uobličeno upravo tim negativnim stavom političkih ideologija, pa se Bosna i dalje želi predstaviti kao neka nemogućnost. Koliko takvo stanje može držati bosanskohercegovačko društvo u zabludi, podijeljeno?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Takvo stanje može trajati koliko god hoćete, međutim pitanje je koliko mi kao pojedinci i kao skupine sudjelujemo u njegovom održavanju. Mi možemo reći ovako: postojeće prilike u Bosni i Hercegovini nisu održive, nisu prihvatljive, i to je tačno. Međutim, to je konstatiranje u tim prilikama. Mi ih osjećamo egzistencijalno i znamo ih intelektualno. Međutim, iz toga proizlazi odgovornost. Moramo promijeniti prije svega znanje o takvim okolnostima na svim razinama. Tek kad uspostavite tu vrstu odnosa, pojedinci, intelektualna i politička javnost Bosne i Hercegovine, susjedstva i okruženja, kada Bosnu i Hercegovinu budu htjeli vidjeti na drukčiji način, u toj perspektivi njene promjene prema harmoničnom, održivom društvu, društvu koje funkcionira u cjelini evropske zajednice i koje funkcionira u regionu, tek tada možemo očekivati da će se stavovi većeg broja intelektualaca, javnosti, društva i tako dalje, mijenjati. Ukoliko toga ne bude, mi smo prisiljeni da trpimo to što nazivamo neodrživim.
RSE: Ne znam da li ste zapazili kako su prošle nedjelje najviši rukovodioci Republike Srpske jasno i glasno kazali kako će, uoči nogometne utakmice Srbija i Crna Gora i Bosna i Hercegovina, navijati za Srbiju i Crnu Goru. Koliko, zapravo, ta poruka omalovažavanja bosanskohercegovačkog identiteta danas jeste prepreka i opasnost?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Ta činjenica je samo odraz suštine antibosanskog programa, čiji su učinci vidljivi na svim stranama. Bosna i Hercegovina je ratom, nemojmo zaboraviti, ratom koji je pokrenut i dirigiran iz Beograda i Zagreba, transformirana u etnicizirane teritorije i danas je zapriječeno društvo, zapriječena politika i tako dalje. Taj strašni rat, prepun zločina, prepun neprincipijelnih odnosa iz susjedstva, iz svijeta, proizveo je stanje koje je za evropske prilike paradoksalno. Mi danas vidimo na sve strane veliki broj zločinaca koje godine činitelji međunarodnog poretka, koji se kriju po pećinama, po jazbinama, koje izvodimo na sud, i vidimo, zapravo, svaki dan sve više podataka o jednom strašnom zločinu. Međutim, sama ideologija koja je iza toga zločina, ona najvećim dijelom ostaje netaknuta. To jeste odgovornost intelektualaca, to jeste odgovornost međunarodnog poretka. Čak i brojne strukture koje su bile uključene u taj veliki zločin su također nedohvaćene. To nužno mora proizvoditi takvo stanje. Uvjerenje je pojedinaca, lažno, često podsvjesno, da je zločinački projekt postigao svoj rezultat, da su brojni sadržaji u današnjoj Bosni i Hercegovini, nastali u okviru mirovnog sporazuma, zapravo uspjeh onih pothvata koji su stajali iza tog rata, koji su taj rat vodili. Ni na koji način ne bi trebala biti čudna pometenost velikog broja mladića i djevojaka u našoj zemlji, njihovo uključivanje u obrasce koji su skrojeni tim ratom. I ovo o čemu ste me pitali, o javno iznijetom stavu u odnosu na jedan nogometni meč, on je samo jedna mala činjenica u mnoštvu nužnosti za promjenom. Moralo bi se vrlo jasno vidjeti i na tome raditi, a to jeste između ostalog i intelektualni pothvat, da elite koje su utemeljile i odgovorne su za rat protiv Bosne i Hercegovine, za stradanje svih ljudi u Bosni i Hercegovini, nisu još dovoljno objektivizirane. Naročito nije objektivizirana ideologija koju danas možete vidjeti u brojnim sadržajima, implicitno, nesvjesno, na svim razinama, i u Bosni i Hercegovini i u okruženju i u svijetu, kada je riječ o bosanskom pitanju. Potom, one organizacije koje su vodile rat, mnoge od njih su danas legalizirane i legitimirane, one zapravo djeluju na isti način na koji su djelovale pred pokretanje rata i na koji su djelovale u ratu. Mi se danas bavimo samo jednim malim brojem izvršitelja zločina. A pitanje elita, organizacija i ideologije koje su taj zločin izvele je tu ostalo i zbog toga pitanje dekonstruiranja postojećeg političkog poretka nikako nije moguće. I pitanje Ustava, ono je po mom mišljenju perifeno sve dotle dok se jasnije i odgovornije, u širem okviru, ne vidi to cjelovito pitanje činitelja razaranja bosanskog društva.
RSE: Međunarodni forum Bosna je proteklih godina proveo niz istraživanja u funkciji cilja dekonstrukcije znanja o aktuelnoj politici, kulturi i ekonomiji u Bosni i Hercegovini. Šta su njihovi osnovni rezultati?
MAHMUTĆEHAJIĆ: Cijeli pothvat Međunarodnog foruma Bosna se temeljio na tri činjenice. Prvo, da znanje o bosanskohercegovačkom jedinstvu razlika nije dovoljno i da će sve posljedične politike, kulturni programi i ekonomije biti nužno neadekvatni ljudskim potrebama tog društva. Drugo, da ne postoji odgovarajuća istraživačka, intelektualna mreža, unutar koje bi bilo moguće slobodno i neovisno inicirati ključne istraživačke sadržaje u funkciji razvoja. I treće, da pitanje razvoja bosanskohercegovačkog društva u cjelini, i političko i kulturno i ekonomsko, nije moguće na temelju postojećih istraživačkih struktura. Mi smo u razdoblju od sedam godina utemeljili pedesetak istraživanja, koji okupljaju oko tri stotine istraživača u jednu nezavisnu, veliku mrežu koja prije svega djeluje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a koja je značajno uključena u međunarodne istraživačke programe, u međunarodnu istraživačku saradnju. Možemo zaključiti da je naša pretpostavka da je potrebna intelektualna, organizirana, istraživačka opozicija prevladavajućem znanju, potvrđena našim rezultatima. Ona je trajna potreba. Ukoliko, zapravo, želimo budućnost Bosne i Hercegovine koja bi odgovarala, da tako kažem, našim najboljim željama za našu djecu, ta vrsta istraživanja je potrebna. Političke strukture u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku najvećim dijelom toga nisu svjesne, nisu moćne da tu svijest promijene, one djeluju u smislu stereotipa, obrazaca, sentimentalizma i tako dalje. Alternativa tome, u obliku kakav jeste Međunarodni forum Bosna, jeste gotovo neizmjerna potreba naše zajedničke budućnosti, budućnosti ovog društva.
