Predstavnici civilnog društva, nezavisni intelektualci dižu svoj glas. Fra Luka Markešić:
„Naši građani u BiH moraju znati da smo mi u dubokoj političkoj krizi, pa i ekonomskoj i da ovako više ne može - i da naši političari moraju u roku sljedećih nekoliko mjeseci iznaći rješenja koja će ljude riješiti osnovnih strahova - straha od siromaštva, od gladi, od eventualnog rata i mnogo čega drugoga, znači u šta su svi naši državljani ubačeni sada. Neki kažu umjetno. Djelimično i umjetno, ali objektivno - situacija je kod nas jako teška.“Profesor Esad Bajtal:
„Trenutak, koji traje već nekoliko mjeseci, inducirane, izvedene krize u BiH, koja pričom o ratu ili njegovom negiranju, sugerira zapravo njegovu mogućnost i od tog trenutka kad se građani zaplaše, počinje se manipulirati strahom koji vuče građanski stampedo u samoposluge, u kojima postoje već unaprijed pripremljene zalihe skupog ulja, skupog šećera i brašna. Dakle, jedna čista manipulacija. I poruka bi trebala biti vlastima da je krajnje vrijeme da se prestane manipulirati, da je krajnje vrijeme da vlast o sebi sazna i sljedeće: da nije izabrana za to da vlada nego da je izabrana da radi, da nije izabrana da nam prijeti novim ratom nego da nas vodi, umjesto u rat, u Evropu, gdje ćemo doći pod plašt nekih građanskih, ljudskih propisa i normalne pravne legislative u kojoj će naša ljudska i građanska prava biti zaštićena i u okviru kojih ćemo moći živjeti dostojanstvenije i ljudskije nego što živimo sada u ovom trenutku.“
Jedino još iznenađuje činjenica da sve više građana ignoriše krčanje vlastitih crijeva, te i dalje šute. Svjetlana Cenić, ekonomski stručnjak:
„Dok god su na čelu ove države oni koji produkuju krizu i kojima kriza odgovara upravo za to da se pažnja skloni sa onoga što se iz ove države uzima, da ne upotrijebim ružniji izraz, dotle će i biti krize. I dok god nema glasa onih koji treba nešto da kažu i da pitaju šta se radi sa njihovim parama, dotle će trajati kriza. Ja se zalažem za jednu kampanju u čitavoj državi gdje će svako dobiti objašenjenje šta se radi od njihovih para. Znači, ako se toči šampanjac negdje i kupuje 30 automobila i otvara zgrada od 250 milona, to je iz džepa poreskog obveznika. Nije palo s neba, ni sa Marsa, niti je neko donio svoje privatno imanje pa uložio ovdje.“
Fadil Šero, direktor Centra za promociju civilnog društva, smatra da je krajnje vrijeme da građani ove zemlje podsjete one koje su izabrali šta im je posao:
„Smatramo da civilno društvo, ne samo nevladine organizacije nego čak mediji, privrednici itd. trebaju jače izarziti svoj stav u javnosti da političari počnu na kraju-krajeva mijenjati svoj odnos prema građanima, da počnu raditi svoj posao radi čega su izabrani, a ne da vladaju.“
Ugo Vlaisavljević, politički analitičar, smatra da BiH ima dovoljno pametnih ljudi, nezavisnih intelektualaca i da ova država nije spala na tri slova:
„Mi želimo da pokažemo da unutar političkih foruma, unutar javnih institucija mi možemo biti partneri, ako ne našim političarima, koji izgleda da su nas sada iznevjerili ili makar ne mogu da stišaju ovu krizu, onda sigurno međunarodnoj zajednici. Ovo je jedna od adresa koja je upućena i visokom predstavniku i međunarodnoj zajednici - da jedini partneri u rješevanju krize nisu samo političari koje treba voditi na pregovore po hotelima, kao što vidite i mi smo ovdje u hotelu, nego su to i predstavnici civilnog društva sa tačno određenim inicijativama, zahtjevima, platformama itd.“
