Evo kako to objašnjava crnogorski ministar pravde Miraš Radović:
Radović: Ministarstvo pravde je upoznato da je gospodin Brčić lišen slobode u Italiji po međunarodnoj potjernici koju su raspisali hrvatski nadležni organi. Takođe je upoznato da je gospodin Brčić osuđen u odsustvu od strane Županijskog suda u Splitu zbog krivičnog djela ratnog zločina. Prije dobijanja ove informacije Ministarstvo pravde nije imalo podataka o tome da je za gospodinom Brčićem raspisana potjernica. Ovo zbog toga što Ministarstvo pravde saznaje da je za nekim licem raspisana potjernica tek u situaciji kada neka država uputi zvanični zahtjev za ekstradiciju nekog lica. U ovom slučaju nijesmo imali takav zahtjev ili takvo obraćanje od nadležnih organa Republike Hrvatske.
RSE: Crna Gora je članica Interpola, a za Brčićem je bila raspisana i ta potjernica. Kako je moguće da nijeste znali ni za to?
Radović: Nastaviću sa onim što sam mali prije rekao. Interpol obaviještava Ministarstvo pravde o potjernici za slučaj ako se neko lice liši slobode u Crnoj Gori, a od strane druge države postoji zahtjev za njegovim izručenjem. Prije takve aktivnosti Ministarstvo pravde se neobaviještava o raspisanim potjernicima, odnosno licima koja se nalaze na Interpolovim potjernicama.
RSE: Mislite li ipak da je država morala imati informaciju da se Brčić koji je bio član Visoke državne delegacije nalazi među ljudima koje potrežuje Interpol, među ljudima koji su osuđeni u Hrvatskoj i da nije moralo doći do ove situacije?
Radović: Što se toga tiče evidenciju o međunarodnim potjernicama imaju Interpolove službe, a ja sam neformalno obaviješten da prema obavještenjima dobijenim iz Interpola Podgorica podatak o raspisivanju potjetnice Interpol Zagreb nije dostavio ni Interpolu Beograd ni Interpolu Podgorica, a država koja raspisuje međunarodnu potjernicu odlučuje koje će države obavijestiti o potjernici.
RSE: Podaci o Brčiću su se mogli naći i na internetu. Kako je moguće da je i to promaklo nadležnim služabama u Crnoj Gori?
Radović: Na to vam pitanje ne mogu odgovoriti. Odgovorio sam vam iz dijela nadležnosti Ministarstva pravde.
Hapšenje Brčića u Rimu, prema riječima naših sagovornika, ukazuje na to da se država nije suočila sa ratnom prošlošću i da u Crnoj Gori još nije zaživio sistem odgovornosti na kome počivaju sve ozbiljne institucije.
Komentarišući slučaj Ilije Brčića, načelnika Odjeljenja za razvoj u Generalštabu Vojske Crne Gore koji je u nedjelju veče uhapšen na aerodromu u Rimu na osnovu naloga za hapšenje hrvatskih vlasti i Interpolove potjernice koja ga tereti za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, univerzitetski profesor Svetozar Jovićević kaže da je to direktna posljedica toga što se Crna Gora još nije suočila sa dubrovačkom epopejom i ratnim operacijama sa početka devedesetih:
„Ja nijesam siguran da se u mnogim institucijama ne bi našli ljudi koji osuđeni ili su na optužnicama u Hrvatskoj, ali nijesu imali priliku da izađu i da se sa tim suoče“.
Činjenica da ovdašnji zvaničnici, predstavnici nadležnih institucija tvrde da nijesu znali da je crnogorski vojni oficir još 1993. godine u Splitu pravosnažno osuđen na petnaest godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva je, prema riječima bivšeg generala Blagoja Grahovca, šokantna. On kaže da je jedan od preduslova da vojska bude pouzdan sistem da komandiri i komandanti moraju poznavati stanje u svojim jedinicama i biografije oficira. Drugi preduslov za funkcionisanje vojske je, kaže Grahovac, odgovornost:
„...koja podrazumijeva da, kad se nešto desi kao što se to sada desilo, komandiri i komandant, uključujući i ministra vojnog i predsjednika države koji vrši funkciju vrhovnog komandanta, imaju dovoljan stepen odgovornosti u najmanju ruku da odmah i trenutno podnesu ostavke“.
Svetozar Jovićević ponavlja da je država morala imati informacije oko ranijeg angažmana ljudi koji su nakon proglašenja nezavisnosti raspoređeni na visoke položaje:
„Pogotovo na lica koja su djelovala na tom području, ja ne govorimo o tome jesu li ona kriva ili nijesu kriva, ali da se sa tim moralo suočiti i iz toga izvući zaključak“.
U slučaju Brčić, smatra Blagoje Grahovac, Crna Gora je propustila šansu da reaguje. Hrvatska je, podsjeća Grahovac, učinila javnom presudu Brčuću, a država Crna Gora nije našla za shodno da tu sudsku odluku iz 1993. godine dovede u pitanje i uđe u nov proces dokazivanja:
„Sve je to otkazalo, sve državne institucije Crne Gore su otkazale i Ministarstvo inostranih poslova i Agencija za nacionalnu bezbjednost i državni tužilac. Bave se oni očigledno nečim drugim. Bave, umjesto da se bave pročišćavanjem Crne Gore od onoga što je negativno i nevaljalo i zaštitom Crne Gore oni se očigledno bave zaštitom oboljelog tkiva u vlasti Crne Gore. U vlasti Crne Gore ima dovoljno još uvijek čestitih ljudi i ukoliko iz ovoga svi zajedno ne izvučemo pouku onda je i moj savjet i sugestija i predsjedniku Vlade i predsjedniku parlamenta koji imaju ustavna ovlašćenja da ukoliko ne može u redovnoj proceduri sa redovnim institucijama sistema u krajnjem časnije je i moralnije uvesti vanredno stanje kako bi se Crna Gora očistila od svih bjelosvjetskih spodoba koje su na raznim potjenicama širom svijeta“.
