U Crnoj Gori je trenutno registrovano blizu četiri hiljade nevladinih organizacija, ili slikovitije, po jedna na svakih 150 građana. Mnoge od njih postoje samo na papiru, a nije rijedak slučaj da se civilni sektor zloupotrebljava od strane profitnih organizacija koje žele izbjeći porez i plaćanje drugih obaveza koje sljeduju pravna lica. Takvo stanje u nevladinom sektoru je čest argument u obračunu sa aktivnim nevladinim organizacijama koje ukazuju na sistemske propuste i deformacije u crnogorskom društvu. Koordinatorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović za naš radio kaže da je takvo stanje posljedica loših rješenja i zakona o nevladinom sektoru:
„Zbog raznoraznih nedorječenosti kako u Zakonu o nevladinim organizacijama, tako i u drugim zakonima i preklapanjima tih raznih sistemskih i lex specialis zakona mi imamo situaciju da smo kao nevladina organizacija ne znamo kada hoćemo da radimo po zakonu kako treba da se ponašamo, a da ne budemo pod pritiskom i da ponekad i pojedini pod torturom raznoraznih inspekcija.“
Ćalović smatra da je ova oblast namjerno ostavljena nedefinisano i da nadležne službe ne čine ništa kako bi spriječile zloupotrebe u nevladinom sektoru jer to, kako kaže, odgovara pojedinim strukturama u državi koje te nepravilnosti koriste za dezavuaciju kompletnog NVO sektora:
„Jer više je nego očigleda razlika kada vi dođete u nevladinu organizaciju koja zaista radi svoj posao ili u nevladinu organizaciju u kojoj se prže ćevapi ili se poslužuje alkohol, tako da su državni organi, da su htjeli, mogli da zaustave jednu takvu klasičnu zloupotrebu nevladinog sektora. Ali ne. Ovakva situracija odgovara pojedinim strukturama u ovoj državi iz razloga što se uvijek može uperiti prst i nevladinom sektoru reći – pogledajte kakvih tu problema ima, a sa druge strane organizacije koje se nekom usude da zamjere ili usude da nešto kažu onda mogu biti meta raznoraznih inspekcija iz razloga što je toliko nejasna regulativa u toj oblasti“.
Stevo Muk, direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija, kaže da je svjestan problema u tom sektoru. On podsjeća da je ta organizacija već pokrenula inicijativu za izmjenu Zakona o nevladinim organizacijama u saradnji sa Ministarstvom finansija kako bi se onemogućile zloupotrebe i spriječilo osnivanje nevladinih organizacija koje pod tom firmom obavljaju privrednu djelatnost. Muk ipak vjeruje da se ta pojava predimenzionira:
„Čini mi se da se u kontinuitetu vodi jedna svojevrsna kampanja, jedna kampanja negativne generalizacije nevladinih organizacija koja ima za cilj da ukupnoj javnosti i građanima, pa rekao bih, ogadi sam pojam nevladinih organizacija, da proizvede i proširi jednu distancu građana prema nevladinim organizacijama i da na taj način jednostavno dovede u pitanje i sam smisao i djelovanje NVO sektora i civilnog društva uopšte, a posljedično tome da utiče na smanjenje i građanskog aktivizma i građanske hrabrosti i jednostavno na smanjenje građanskih inicijativa“.
Nevladin sektor, kaže Vanja Ćalović, ne zloupotrebljavaju samo pojedinci koji pokušavaju izbjeći plaćanje poreza državi. Ona smatra da mnogo veću štetu nanose političke grupacije koje osnivaju poslušničke nevladine organizacije i forsiraju pojedince koji služe njihovim uskopartijskim interesima:
„Pojedini političari vole da se uključuju u rad nevladinih organizacija, ali i da biraju svoje pouzdane nevladine organizacije za koje su sigurni da neće kritikovati njihov rad, da im omogući da dobiju neka finansijska sredstva, a onda da kontrolišu njihov sopstveni rad i da objašnjavaju da je to demokratija i da je to jedna nepristrasna kontrola učešća nevladinog sektora“.
Takva praksa, smatra Muk, odgovara samo onima koji ne žele da se u Crnoj Gori čuje drugo mišljenje i riječ kritike:
„Koje žele da NVO sektor bude reprezentovan kroz one koji u punoj mjeri podržavaju sve one opake osobine postojećeg sistema i koje ne žele da NVO sektor zaista bude promoter društvenih promjena, promoter građanskog stava, građanskog duha i aktivizma“.
